Australski alternativni glazbenik Hugo Race već trideset godina predvodi bend The True Spirit, a još uvijek ga se navodi kao bivšeg člana The Bad Seedsa Nicka Cavea. U posljednje vrijeme predvodi i bend Fatalists, ali u Zagreb ovaj put dolazi s projektom Dirtmusic koji je osnovao s Chrisom Eckmanom, a na zadnjem albumu okupanom turskom psihodelijom pridružuje im se i Murat Ertel iz benda Baba Zula, te će u ovoj postavi u Močvari predstaviti svoj ovogodišnji album “Bu Bir Ruya”. S Hugom smo stoga razgovarali o politici, glazbi i ostavštini John Lee Hookera.
Dirtmusic je dosad crpio nadahnuće i snimao glazbu u Africi, što vas je nagnalo da se prebacite u Tursku za svoj novi album “Bu Bir Ruya”?
Hugo Race: Snimanje u Maliju i suradnja s našim tamošnjim prijateljima glazbenicima bilo je zadivljujuće iskustvo u svakom pogledu. Album “BKO” koji smo tamo snimili s Tamikrestom 2009. bilo je jedno sunčano i vedro iskustvo, kao i sam festival u pustinji kraj Timbuktua na kojem smo se upoznali. No kad smo se Chris i ja vratili 2012. da snimimo materijal koji će činiti albume “Troubles” i “Lion City”, Mali je bio u stanju krize zbog složenog pitanja pobune Tuarega i prijetnje koju su predstavljali džihadisti. Raspoloženje koje je stvorila kriza prisutno je na obje ploče – riječ je o atmosferi napetosti i nesigurnosti. Nakon toga, Mali je postao još nestabilniji. Shvatili smo da su se stvari izmijenile. No i bez obzira na političku situaciju, bili smo spremni za nove pustolovine i zvukove.
Vaš novi suradnik Murat Ertel savršeno se stopio s vašim zvukom. Što vas je zbližilo s njim?
Hugo Race: Zajednička ljubav i sličan pristup prema glazbi, umjetnosti, politici, životu. A Baba Zula su fantastičan bend! Chris je htio objaviti njihov album na svojoj etiketi Glitterbeat, pa smo surađivali na remiksu jedne pjesme Baba Zule, a suradnja se na neki način razvila iz toga.
Glavna tema albuma je izbjeglička kriza koja je započela 2015. godine. Tri godine kasnije, mislite li da se ta situacija popravlja? Mislite li da postoji neko rješenje na vidiku?
Hugo Race: Šezdeset milijuna izbjeglica nalazi se u bijegu ili zatvoreno u kampovima. To je jako puno ljudi. Smatram da će se ova tragična situacija samo pogoršati zbog manjkavih gospodarskih teorija koje pokreću politiku ovog razdoblja. Kasni kapitalizam nije sklon ljudima bez novca koji nemaju kuda. Jedino rješenje je prihvaćanje zajedničke ljudskosti za koju se čini da nije dio svjetonazora bogatih i moćnih.
Kako komentirate političku situaciju u Turskoj? Imam osjećaj da iskazujete bijes prema Erdoğanovom režimu u pjesmi “Saftey in Numbers” stihovima: “If we can all resist, we can be released…”
Hugo Race: Turska je moderna policijska država. Zatvaranje i progon novinara i intelektualaca osiromašuje kulturu. Talent emigrira. Naravno, Murat bi mogao reći puno više o tome nego ja, jer on živi u toj stvarnosti. Ali doista, i zemlja poput Australije je također policijska država s visokim stupnjem nadzora, ali s boljim PR-om i drugačijim zemljopisnim položajem. ‘If we can all resist’ – to sam napisao za svakoga, gdjegod bili, jer orvelovska mreža steže se posvuda.
Sa svojim bendom The True Spirit snimate vlastitu glazbu već trideset godina, no u posljednje vrijeme pokrenuli ste još jedan projekt, Fatalists. Koja je glavna razlika između ova dva projekta?
Hugo Race: Fatalists su moj talijanski bend, suradnja s instrumentalnim genijem Sacri Cuori. Riječ je o uglavnom akustičnom zvuku inspiriranom našom ljubavlju prema country folk bluesu pomiješanom s talijanskom vibrom. Ja pišem pjesme, a aranžiramo ih zajedno. The True Spirit je pak bend koji stvara zajedno u eksperimentalnoj struji električnog rocka, a smješten je u Australiji. Kada smo u Europi, baza nam je u Berlinu. Bendovi su doista različiti iako moj vlastiti stil dovodi do određenih preklapanja u viziji.
Lani ste s Michelangelom Russom objavili album obrada Johna Leeja Hookera. Što današnji svijet još uvijek čini svijetom John Lee Hookera koji je rođen prije više od stotinu godina?
Hugo Race: Blues je vječna glazba koja je, poput cijelog ljudskog roda, potekla iz Afrike. I poput nas, ne zna se kamo ide. Forma – dron, trans, ritam – oduvijek je podvlačila moj rad. Htjeli smo slaviti Johna Leeja kao jednog od velikana moderne glazbe koji je i danas jednako relevantan. Htjeli smo odsvirati taj blues kroz vlastiti elektronički senzibilitet i prenijeti vijest novoj generaciji.
Smeta li vam što vas još uvijek asociraju s Nickom Caveom i The Bad Seeds, iako ste objavili daleko više albuma s vlastitim bendovima i projektima?
Hugo Race: Zapravo ne. Po mom mišljenju Nickovo djelo čini ga jednim od najvećih umjetnika našeg vremena. Riječ je o pozitivnoj vezi koja je dio moje priče, iako sam s njima davno radio, prije 30 godina. Kroz tih 30 godina putovao sam nadaleko i naširoko i radio toliko različitih stvari, pa su mi The Bad Seeds doista davno sjećanje.
Često ste na turneji po ovim dijelovima Europe, ali koliko mi se čini, dosad niste nastupali u Hrvatskoj. Možemo li se nadati da ćemo vas vidjeti i s vašim drugim sastavima sada kad ste s Dirtmusicom probili led?
Hugo Race: Ako se dobro sjećam, zadnji put sam u Zagrebu nastupio 1994. kao predgrupa Jeffrey Lee Pierceu na jednoj od njegovih posljednjih turneja koju je svirao kao Ramblin’ Jeffrey Lee, ogoljeni blues. Ja sam radio nešto slično kao solo izvođač. Bila je to sjajna večer i jasno je pamtim. Da, nadam se da ću nakon nastupa s Dirtmusic ponovno početi svirati u Hrvatskoj.
U kojoj formaciji će nastupiti Dirtmusic? Jeste li samo vi, Chris i Murat, ili će na pozornici biti još glazbenika?
Hugo Race: Uživo nam se pridružuje i Milan Cimfe na bubnju. Milan je jedan od ključnih suradnika Dirtmusic od samih početaka, snimio je i miksao naš prvi album prije deset godina, te radio na miksu svih ostalih albuma osim “Bu Bir Ruya”. Na određenim koncertima gostuje i udaraljkaš Umit Akadale iz Baba Zule koji svira i na albumu. Sviramo veoma ritmično, energično, sinkopirano, a koristimo i neke triggere, samplove i loopove, pa je riječ o doista upečatljivom mozaiku zvuka.
Što slijedi u karijeri Huga Racea? Radite li na novim pjesmama i suradnjama?
Hugo Race: Trenutno snimam novi album s Fatalistsima u Italiji. Nedavno sam završio i rad na novom albumu, instrumentalnoj elektroničkoj suradnji s Michelangelom Russom pod imenom Gemini 4. Nastavljam i suradnju s aktivistom, umjetnikom i filmašem Georgeom Gittoesom koji trenutno radi na svom novom filmu White Light. A i pišem, radim na nastavku svoje prve knjige “Road Series”.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
