Prvijenac zagrebačkog pop punk benda ugodno je iznenađenje.
A sad na Ignor. Za početak, Ignor su jako svjesni sudbine Kinokluba, zato su ogoljeniji, iskreniji i brutalniji u svom predstavljanju po pitanju tekstova, ali su u glazbi iako pijevni dovoljno precizni, definirani i eksplozivni kao njihovi uzori NOFX, Blink 182 i Sum41. Čim se prošle godine pojavio singl „Rac“ bilo je jasno da je u pitanju glazbeni rip off. To je izazvalo brojne debate između hejtera i fanova grupe na raznim forumima, a Ignor je hrabro presudio svemu time što pjesmu nije uvrstio na prvijenac. Što je još jedan pokazatelj da Pajo, Fixx, Sveki, Sax i Sinke ne žele igrati ziherašku igru.
Njihov pop punk ili skate punk (kako vam drago) nimalo zamorno ne progovara o tinejdžerskim problemima. Dapače, uz mitraljesku vatru bubnjeva i gitara, Pajin vokal i stav je dovoljno šarmantan i kad prijeti da želi poubijati sve likove iz sapunica i sitcoma kojima nas se reprizno hipnotizira desetljećima, ali i uvjerljiv kad rešeta po sceni i svom trenutnom (životnom) statusu u „Jebena pica“, „Sara, Lana“, „Ku“ i „Frajer me pivom zalio“. Ignor zna i hodati po rubu seksizma („Ljubavna“), ali ga ne promovira već mu se izruguje, kao i što kroz konkretno opisane ( i vjerojatno proživljene) situacije svjesno ili nesvjesno precizno skicira društvo i okruženje.
Na svu sreću, ti mladići nisu opterećeni dubokim društveno-sociološkim analizama ili pisanju pjesama-parola kakvima se obično stalno nekog poziva na nešto. Ne stoga što to nije dobro, već jednostavno što bi u takvom ishodu prije ispali neiskusni star-malci koji dosađuju (nepotrebnim i nepotkovanim) pametovanjem. U sadašnoj korelaciji obraćaju se svojoj generaciji i ne dodvoravaju se starijima, koje ionako ne zanimaju njihovi koncert. Trenutno im to ni ne treba.
Mladi su ljudi koji imaju stav i stvaraju za druge mlade ljude, jer im ništa drugo ni ne preostaje, ako se apostrofira uvodna rečenica. Njihov punk nije lažan i ne treba biti ignoriran.
Ocjena: 7/10
(Dancing Bear, 2012.)