Okupili smo pred diktafonom organizatore FALIŠ-a, koji će u Šibeniku biti održan od 3. do 6. rujna.
Emir Imamović Pirke, Kruno Lokotar i Srećko Horvat u srijedu, 3. rujna, startaju s drugim Festivalom ljevice i alternative u Šibeniku. U organizacijskom timu je i grafički dizajner Ante Filipović Grčić, koji je u vrijeme ovog razgovora bio zaokupljen postavljanjem izložbe iz privatne zbirke Dubrovčanina Voje Šindolića, koja s pravom nosi epitet svjetske ekskluzive ovogodišnjeg FALIŠ-a. Riječ je o skicama, slikama i crtežima Charlesa Bukowskog, Patti Smith, Jerryja Garcije, Williama S. Burroughsa, Allena Ginsberga, Jacka Kerouaca i drugih bitnika, koje javnost nikada nije imala prilike vidjeti.
Zvijezda 2. FALIŠ-a je, dakako, španjolska časna sestra benediktinka Teresa Forcades, kritičarka kapitalizma i konzumerizma, bankarskog sustava i farmaceutske industrije, koja je na glas „kontroverzne sestre“ u prvom redu došla zbog zagovaranja prava žena na pobačaj. Na FALIŠ dolaze i bivši nogometaš Ivan Ergić, zatim glazbenik Damir Avdić, autor Andrej Nikolaidis, Selvedin Avdić, Goran Dević, Ankica Čakardić i mnogi drugi. Gosti su respektabilni, zanimanje veliko, a organizatori svakodnevno primaju upite o cijeni ulaznica, jer je mnogima teško povjerovati da bi ulaz na predavanja ovakvog sastava mislilaca i autora bio besplatan. A besplatan je.
Pirke: FALIŠ je, kako to obično biva, nastao iz potpuno iracionalnih razloga. Razgovor je započeo tezom: „Možda ne bi bilo loše imati nešto u Šibeniku što bi…“. Pa se onda taj razgovor otegnuo, pa smo na kraju smislili mali ljevičarski festival u Dalmaciji. Za razliku od Zagreba, koji je otvoren za sve vrste političkog organiziranja, Dalmacija je dosta kruta. Šibenik se nametnuo kao idealan okvir.
Kako to?
Pirke: Pa Šibenik prije rata nije imao turizam, jer mu nije trebao. Ali je imao industriju. Dvadeset i pet godina kasnije, Šibenik se pokušava pronaći u turizmu, krajnje neuspješno, industrije nema nikakve i zapravo se na tom mikroprostoru vidi što je rezultat tranzicije u Hrvatskoj. To je, dakle, deindustrijalizacija, oligarhizacija i svođenje jedne ogromne regije na mjesto u kojoj se pružaju usluge, na zemlju gordih konobara.
Čini se da je procjena bila dobra – FALIŠ je lani u Šibeniku doživio uspjeh.
Pirke: Ustvari mi nikad nismo vjerovali da će to uspjeti. Naručili smo trideset stolica za predavanje Borisa Budena, a došlo je tristo ljudi. Onda smo se jednu večer poklopili s nogometnom utakmicom Hrvatska – Srbija, čak smo razmišljali da sve otkažemo. No, na kraju kad smo vidjeli koliko je ljudi došlo na razgovor s Tariqom Alijem, bilo je jasno da je od onoga „mogli bismo raditi nešto u Šibeniku…“, nastalo nešto što ćemo stvarno morati raditi.
Lokotar: Šibenik se idealnim izborom pokazao i stoga što je grad fantastičan, stara jezgra je sačuvana. A i kad smo malo prokopali, vidjeli smo da ovdje ima navjerojatnih ljudskih resursa, koje treba aktivirati i učiniti uočljivim na nacionalnoj razini. Odmah smo skužili blogere, muzičare, slikare, kao i grafičkog dizajnera Antu Filipovića Grčića, koji bi kao dio tima trebao sada ovdje s nama ravnopravno sjediti. Ove ćemo godine imati i opipljive rezultate tih nastojanja; Kristijan Mirić, poznat kao „informatičar starog kova“, primjerice, dobiva knjigu…
A da festival nije u Šibeniku jer je tako Imamoviću najzgodnije?
Pirke: Dobro, stoji i to.
Horvat: Definitivno.
Pirke: Ima tu još nešto… Na jednom drugom sličnom festivalu u Dalmaciji dogodilo se da je u nekoj javnoj instituciji zabranjen nastup dvojici uzvanika, jer su dan ranije gostovali u Beogradu. E to se u Šibeniku ne može dogoditi. Ne živimo mi u iluziji da nas ovdje svi vole, postoje naravno ljudi koji se s nama ne slažu. Ali Šibenik nema tu dimenziju agresivnosti, na koju se nailazi u drugim gradovima. U Šibeniku ne postoji nosač na kolodvoru kojemu na kolicima piše „za dom spremni“.
Parola festivala je ‘Jedna borba, još jedno mjesto’. Protiv koga se borite, tko su prirodni neprijatelji FALIŠ-a?
Horvat: Pa evo, sasvim konkretno: rekao bih da je Teresa Forcades naš odgovor na Željku Markić i na sve ono što ne valja u današnjoj crkvi u Hrvatskoj. Tu se pokazalo da je FALIŠ ove godine iskoračio iz očekivanih okvira, s jedne strane sa sestrom Teresom, jer smo se počeli baviti religijom na najozbiljniji mogući način, što se možda i ne bi očekivalo od trojca poput nas…
Lokotar: Trojstva si rekao?!
Horvat: OK, pa može i trojstva… Situacija u Hrvatskoj je takva da postoji 90 posto vjernika u državi koji su nažalost osuđeni na ono što propovijeda službeni crkveni nauk, a znamo da to vuče korijene iz tradicije, konzervatizma, koketiranja s kojekakvim referendumima, ograničavanja ljudskih prava manjinama svih vrsta. I zapravo, Teresa Forcades tu dolazi kao neka vrsta protuotrova. Ono što je nama važno, jest to da bi veliki broj vjernika u Hrvatskoj, koja jest zemlja vjernika, potražio nešto drugo. Oni možda ne bi slijedili nauk crkve kakvim ga se prezentira. A sestra Teresa pokazuje da u samome nauku u kršćanstvu, još recimo od poslanica svetog Pavla, postoji ideja egalitarnosti, emancipacije, solidarnosti, nečega što je crkva zapravo zaboravila. Dalje>>