Okupili smo pred diktafonom organizatore FALIŠ-a, koji će u Šibeniku biti održan od 3. do 6. rujna.
Emir Imamović Pirke, Kruno Lokotar i Srećko Horvat u srijedu, 3. rujna, startaju s drugim Festivalom ljevice i alternative u Šibeniku. U organizacijskom timu je i grafički dizajner Ante Filipović Grčić, koji je u vrijeme ovog razgovora bio zaokupljen postavljanjem izložbe iz privatne zbirke Dubrovčanina Voje Šindolića, koja s pravom nosi epitet svjetske ekskluzive ovogodišnjeg FALIŠ-a. Riječ je o skicama, slikama i crtežima Charlesa Bukowskog, Patti Smith, Jerryja Garcije, Williama S. Burroughsa, Allena Ginsberga, Jacka Kerouaca i drugih bitnika, koje javnost nikada nije imala prilike vidjeti.
Zvijezda 2. FALIŠ-a je, dakako, španjolska časna sestra benediktinka Teresa Forcades, kritičarka kapitalizma i konzumerizma, bankarskog sustava i farmaceutske industrije, koja je na glas „kontroverzne sestre“ u prvom redu došla zbog zagovaranja prava žena na pobačaj. Na FALIŠ dolaze i bivši nogometaš Ivan Ergić, zatim glazbenik Damir Avdić, autor Andrej Nikolaidis, Selvedin Avdić, Goran Dević, Ankica Čakardić i mnogi drugi. Gosti su respektabilni, zanimanje veliko, a organizatori svakodnevno primaju upite o cijeni ulaznica, jer je mnogima teško povjerovati da bi ulaz na predavanja ovakvog sastava mislilaca i autora bio besplatan. A besplatan je.
Pirke: FALIŠ je, kako to obično biva, nastao iz potpuno iracionalnih razloga. Razgovor je započeo tezom: „Možda ne bi bilo loše imati nešto u Šibeniku što bi…“. Pa se onda taj razgovor otegnuo, pa smo na kraju smislili mali ljevičarski festival u Dalmaciji. Za razliku od Zagreba, koji je otvoren za sve vrste političkog organiziranja, Dalmacija je dosta kruta. Šibenik se nametnuo kao idealan okvir.
Kako to?
Pirke: Pa Šibenik prije rata nije imao turizam, jer mu nije trebao. Ali je imao industriju. Dvadeset i pet godina kasnije, Šibenik se pokušava pronaći u turizmu, krajnje neuspješno, industrije nema nikakve i zapravo se na tom mikroprostoru vidi što je rezultat tranzicije u Hrvatskoj. To je, dakle, deindustrijalizacija, oligarhizacija i svođenje jedne ogromne regije na mjesto u kojoj se pružaju usluge, na zemlju gordih konobara.
Čini se da je procjena bila dobra – FALIŠ je lani u Šibeniku doživio uspjeh.
Pirke: Ustvari mi nikad nismo vjerovali da će to uspjeti. Naručili smo trideset stolica za predavanje Borisa Budena, a došlo je tristo ljudi. Onda smo se jednu večer poklopili s nogometnom utakmicom Hrvatska – Srbija, čak smo razmišljali da sve otkažemo. No, na kraju kad smo vidjeli koliko je ljudi došlo na razgovor s Tariqom Alijem, bilo je jasno da je od onoga „mogli bismo raditi nešto u Šibeniku…“, nastalo nešto što ćemo stvarno morati raditi.
Lokotar: Šibenik se idealnim izborom pokazao i stoga što je grad fantastičan, stara jezgra je sačuvana. A i kad smo malo prokopali, vidjeli smo da ovdje ima navjerojatnih ljudskih resursa, koje treba aktivirati i učiniti uočljivim na nacionalnoj razini. Odmah smo skužili blogere, muzičare, slikare, kao i grafičkog dizajnera Antu Filipovića Grčića, koji bi kao dio tima trebao sada ovdje s nama ravnopravno sjediti. Ove ćemo godine imati i opipljive rezultate tih nastojanja; Kristijan Mirić, poznat kao „informatičar starog kova“, primjerice, dobiva knjigu…
A da festival nije u Šibeniku jer je tako Imamoviću najzgodnije?
Pirke: Dobro, stoji i to.
Horvat: Definitivno.
Pirke: Ima tu još nešto… Na jednom drugom sličnom festivalu u Dalmaciji dogodilo se da je u nekoj javnoj instituciji zabranjen nastup dvojici uzvanika, jer su dan ranije gostovali u Beogradu. E to se u Šibeniku ne može dogoditi. Ne živimo mi u iluziji da nas ovdje svi vole, postoje naravno ljudi koji se s nama ne slažu. Ali Šibenik nema tu dimenziju agresivnosti, na koju se nailazi u drugim gradovima. U Šibeniku ne postoji nosač na kolodvoru kojemu na kolicima piše „za dom spremni“.
Parola festivala je ‘Jedna borba, još jedno mjesto’. Protiv koga se borite, tko su prirodni neprijatelji FALIŠ-a?
Horvat: Pa evo, sasvim konkretno: rekao bih da je Teresa Forcades naš odgovor na Željku Markić i na sve ono što ne valja u današnjoj crkvi u Hrvatskoj. Tu se pokazalo da je FALIŠ ove godine iskoračio iz očekivanih okvira, s jedne strane sa sestrom Teresom, jer smo se počeli baviti religijom na najozbiljniji mogući način, što se možda i ne bi očekivalo od trojca poput nas…
Lokotar: Trojstva si rekao?!
Horvat: OK, pa može i trojstva… Situacija u Hrvatskoj je takva da postoji 90 posto vjernika u državi koji su nažalost osuđeni na ono što propovijeda službeni crkveni nauk, a znamo da to vuče korijene iz tradicije, konzervatizma, koketiranja s kojekakvim referendumima, ograničavanja ljudskih prava manjinama svih vrsta. I zapravo, Teresa Forcades tu dolazi kao neka vrsta protuotrova. Ono što je nama važno, jest to da bi veliki broj vjernika u Hrvatskoj, koja jest zemlja vjernika, potražio nešto drugo. Oni možda ne bi slijedili nauk crkve kakvim ga se prezentira. A sestra Teresa pokazuje da u samome nauku u kršćanstvu, još recimo od poslanica svetog Pavla, postoji ideja egalitarnosti, emancipacije, solidarnosti, nečega što je crkva zapravo zaboravila. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
