‘Novi val i filozofija’ – Puste riječi ili rastakanje SFRJ gitarom i stihom?

‘Što bi doista, strogo konceptualno, moglo spojiti rock-glazbu i filozofiju? Ništa… Barem, ništa konceptualno, pojmovno, sistemski, ne daj bože, znanstveno!’ zapisuje Marijan Krivak u tekstu ‘Šarlo je nežan…’ ‘Može li se novi val na bilo koji način dovesti u vezu s filozofijom…? Kao koncept sigurno ne!’ odlučna je urednica Ivana Greguric u uvodniku naslovljenom isto kao i knjiga, ‘Novi val i filozofija’. Čemu onda ova knjiga?

'Novi val i filozofija' - više autora

Utemeljena krajem devetnaestog stoljeća, američka književno nakladnička kuća Open Court Publishing Company 2000. je godine pokrenula biblioteku Pop kultura i filozofija u kojoj je dosad objavljeno osamdesetak naslova. Među inima: „Bob Dylan i filozofija“, „Atkinsova dijeta i filozofija“, „Facebook i filozofija“, „Hitchcock i filozofija“, „Harley-Davidson i filozofija“…

Ponešto od toga – „Seinfeld i filozofija“, „Simpsoni i filozofija“, „South Park i filozofija“, „Monty Python i filozofija“, „Zvjezdane staze i filozofija“ te „Quentin Tarantino i filozofija“ – preveo je i objavio zagrebački nakladnik Jesenski i Turk da bi s tim iskustvom, po istom receptu osmislili i sastavili vlastito izvorno izdanje „Novi val i filozofija“. Izdanja Open Court Publishinga, napominju sami izdavači, nisu nadahnuta imanentnom, neotkrivenom filozofskom misli djela, protagonista i subjekata kojima se bave, nego je posrijedi dobro i duhovito osmišljen pothvat čiji je naum populariziranje filozofije kroz „trivijalne“, širokom općinstvu zanimljive i privlačne fenomene, no one koji ipak imaju dovoljno štofa da se mogu suvislo razmotriti s filozofskog očišta. Tako, dakle, ni „Novi val i filozofija“ nije potaknuta filozofski značajnim idejama, porukama i izrazima novovalnih aktera, nego naprosto mogućnošću sagledavanja – mnogi se slažu – najvrjednijeg razdoblja ovdašnje rock glazbe kroz prizmu filozofije, iz pera profesionalnih filozofa.

Novovalci SFRJ nipošto nisu bili jedinstvena grupa istomišljenika koja se složno zalagala za neku jasno ocrtanu ideju ili kakav definiran program, nego niz darovitih i energičnih mladaca (i poneke djevojke) koji su sretnim spojem vlastitih dinamičnih osobnosti i povoljnih društvenih okolnosti bili nosiocima najznačajnijeg, u svakom slučaju najistaknutijeg – zapravo jedinog mnogoljudnog – glazbenog buma, tj. vala domaće, autorske, nereproduktivne rock glazbe na ovim prostorima. Ipak, njegovi su najbolji i najtipičniji autori i predstavnici, neobično artikulirano, odlučno i dosljedno, u našim okvirima često i vrlo inovativno, izražavali vlastita razmišljanja i stavove, bojeći ih jakim okusom prepoznatljive aktualne stvarnosti života u samoupravnom socijalizmu, stavljajući u prvi plan senzibilitet ulice. Tekstovi pjesama nerijetko su odisali dotad, u tom području, nečuveno kritičkim tonom. Zajednički im je pak bio približno slično profiliran duh buntovništva protiv službenih, ustajalih, okoštalih vrijednosti ilitiga protiv establišmenta, tipično za većinu mladih u većini društava i razdoblja. I – iskričava kreativnost.

Taktika Open Court Publishinga za ediciju Pop kultura i filozofija (bila) je angažirati studente i profesore filozofije (uglavnom s angloameričkih sveučilišta) osobno zainteresirane za predmet zanimanja određene knjige, a oni bi onda uz pomoć primjera iz npr. pjesama Boba Dylana ili televizijsko-filmskog opusa Montyja Pythona, u otprilike tucet eseja čitateljima približili određene filozofske teorije, misli, razmišljanja, postavke. Istodobno, u najboljim slučajevima, korisno raščlanjujući i na zanimljiv način osvjetljavajući djela o kojima je riječ.
Jesenski i Turk, odnosno urednici knjige „Novi val i filozofija“ Bruno Ćurko i Ivana Greguric, i sami profesionalni filozofi, po istom su principu angažirali još deset kolega iz regije te je tako za ovu prigodu napisano dvanaest tekstova vezanih uz naslovnu temu. Neki se autori bave inozemnim izvođačima kao što su novovalni preteče New York Dolls ili novoromantičari (Spandau Ballet, Adam and the Ants, Visage, Japan…), no većina ih se usredotočuje na jugoslavenski novi val, pri čemu je, očekivano, najviše pažnje posvećeno Branimiru Johnnyju Štuliću i Azri (tri teksta nose Štulića u naslovu, on naglašeno figurira u još nekoliko članaka, a njegova fotografija zauzima najuočljivije mjesto na ovitku knjige), dok su istaknutije mjesto zauzeli Šarlo akrobata i Disciplina kičme, bendovi povezani osebujnim Dušanom Kojićem Kojom.

Ivana Greguric, Darko Polšek, Nenad Vertovšek, Mišo Tokić, Josip Ćirić, Želimir Vukašinović, Slobodan Sadžakov, Sead Alić, Marijan Krivak, Bruno Ćurko, Damir Smiljanić i Miloš Jeremić u svemu ipak ne slijede uvozni model pristupa. Iako u tekstovima, ali i u općem nastupu novovalaca pronalaze usporedbe s filozofskom tradicijom, novi se val umnogome analizira i smješta u odnosu na društvene okolnosti u kojima je buknuo. Dalje>>

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh