Ako je Keith Richards lice rock’n’rolla, lice Davida Crosbyja je lice američke kontrakulture, bio je istinski buntovnik, hippie s dna kace i čovjek ogromne glazbene imaginacije.
Imao je brkove i karizmu kao Mišo Kovač, smisao za humor, drskost i destruktivnost kao Goran Bare, smisao za vokalne harmonije kao Rajko Dujmić, pljuvao je istini u oči kao Marko Brecelj i imao je vokal poput Carla Wilsona.
Umro je David Crosby u 82. godini života. Bio je nepredvidivi jazz-stilist, bez komercijalne hit pjesme u gotovo 60 godina života od glazbe. Zato je svijet upoznao sa psihodeličnim rockom kao koautor hita koji to nije bio zbog djelomične cenzure radijskih urednika “Eight Miles High”, s protestima protiv rata u Vijetnamu u “Draft Morning”, s hipijevskom vizijom slobodne ljubavi u “Triad”. Zbog potonje (i ne samo zbog nje, spisak razloga je podulji) je izletio iz grupe The Byrds koju je osnovao s Geneom Clarkom, Rogerom McGuinnom, Michaelom Clarkom i Chrisom Hillmanom.
Izlazak iz grupe je bio dramatičan, u jesen 1967., tijekom snimanja albuma “The Notorious Byrd Brothers”. McGuinn, Hillman i Clarke su “Triad” smatrali previše kontroverznom pa je nisu htjeli na albumu, ali zato ju je uvrstio sastav Jefferson Airplane na svoju kolekciju pjesama “Crown of Creation” (koji je mnogo bolje prošao na američkoj toplisti albuma). U to doba se upoznao sa Stephenom Stillsom i Grahamom Nashom i tijekom 1969., imao hit album “Crosby, Stills and Nash”, kojeg od milja zovu “kauč album”. Gotovo svih deset pjesama se nalazi na kompilacijama najboljih radova Crosbyja, Stillsa i Nasha. Netko je primijetio da novi kolektiv ima ime kao odvjetničko društvo. Crosby, Stills i Nash (poslije i Young) su to i bili.
David nije imao hit, David je pisao himne. Sa Stillsom i Paulom Kantnerom iz grupe Jefferson Airplane je napisao “Wooden Ships”, himnu antiratnog dijela baby boom generacije s jasnom tezom: nakon što se većina čovječanstva pobije nuklearnim oružjem, ostat će potreba za suradnjom među ljudima. Sam je napisao još jednu himnu hippija, “Almost Cut My Hair”, objavljenu 1970. na albumu grupe Crosby, Stills, Nash & Young, “Deja Vu”. Autor naslovne pjesme je Crosby, a album je postao bestseler. Ključnu je ulogu imao u pjesmi “Ohio”, singlu grupe objavljenom nakon “Deja Vu”, kojeg kao autor potpisuje Neil Young. “Ohio” je komentar na ubijanje nenaoružanih prosvjednika na Sveučilištu Kent. Upravo je David dao magazin “Life” Neilu s tekstom i fotografijama o ubojstvu studenata prosvjednika. Neil je pjesmu napisao pred Davidom, a plakanje na kraju pjesme “Why? How many more?” je Crosbyjev krik iz srca na samom snimanju.
Crosbyjev težak i kontradiktoran karakter je često imao i svoju velikodušnu stranu, pjevao je prateće vokale na prva dva albuma Jacksona Brownea, producirao je prvi album Joni Mitchell sudjelovao je u antiratnim protestima, i krajem osamdesetih je sa svojim kolegama Stillsom, Nashom i Youngom pjevao “Soldiers of Peace”, pružajući ruku ratnim veteranima u rehabilitaciji na mirnodopski život.
Crosby je 1969. doživio smrt svoje djevojke Christine koja je stradala u prometnoj nesreći, povukao se u studio, i sa svojim prijateljima Grahamom Nashom, Jerryjem Garcijom, Jormom Kaukonenom, Michaelom Shrieveom i ostalima, uglavnom članovima grupa Santana, Jefferson Airplane i Grateful Dead kreirao “If I Could Only Remember My Name”, remek djelo kolektivnog tugovanja i nadanja kojeg je Rolling Stone u to doba popljuvao, no, nije bilo prvi put da je Davidova bila zadnja. Urbana je legenda da je gitaristički uvod u jednu od najpoznatijih pjesama grupe Grateful Dead “Playing in the Band” njegovo djelo, no to (još) nije potvrđeno ili opovrgnuto. Uvod zvuči crosbyjevski, istovremeno pitka i egzotična jazz fraza slična onima koje često čujemo u njegovim pjesmama.
Sa svojim dugogodišnjim prijateljem Grahamom Nashom je snimio sjajne albume “Graham Nash David Crosby” (1972.) i “Wind on the Water” (1975.), te osjetno slabiji “Whistling Down The Wire” (1976.), nakon kojeg se Davidu i Grahamu pridružuje stari drugar Stephen Stills i trio snima album bestseler “CSN”. U nultoj godini punka i slogana “never trust a hippie”, Stephen, David i Graham su bili na komercijalnom, a možda i kreativnom vrhu. Crosby se šalio sam sa sobom u “Anything At All”: “Anything you want to know just ask me/It’s worth every cent it costs/And you know it’s free for you/Special deal”, a onda je uslijedila suša.
Dobar dio svojih tridesetih, četrdesetih, pa i pedesetih godina života Crosby se borio ili s opijatima ili s posljedicama konzumacije istih. U četrdesetim godinama svog života je bio toliko disfunkcionalan da je jedva pisao pjesme, a neko je vrijeme proveo u zatvoru. Crosby je prihvatio tretman, koji je bio uspješan, počela je rehabilitacija, snimali su se albumi, ugovarale turneje. 2006. mu je izdan kompilacijski box set nazvan “Voyage”. Kad se to dogodi, jasno je da bliski suradnici misle da je s glavnim dijelom karijere gotovo, no nije bilo prvi put da je Davidova bila zadnja. U jesen svog života izdao je seriju izvrsnih albuma i nastavio gdje je stao u prvoj polovici sedamdesetih. 2014. izdaje jazzom intoniran album “Croz”, nakon kojeg će slijediti “Lighthouse”, “Sky Trails”, “Here If You Listen” (sa Michaelom Leagueom, Beccom Stevens i Michelle Wills), i “For Free”. Sve albume obilježava jak autorski nerv, jazzom nadahnute harmonije, izvrsno pjevanje i apsolutna nezainteresiranost za pomodarstvo. Vjerujem da će se u narednom periodu otkriti pozna faza njegovog stvaralačkog opusa.
Kao i glazbeni, tako mu je i privatni život bio buran. Za jednog sina nije znao da postoji do sredine devedesetih, no kad su se upoznali, blisko su surađivali do Crosbyjeve smrti. Drugog je biološkog sina nadživio, bio je donor Melissi Etheridge i njenoj partnerici. Brat Ethan, koji ga je naučio svirati gitaru, nestao je 1997., i tijelo mu je nađeno 1998. U devedesetima David je bio na samrti zbog disfunkcionalne jetre, a u transplantaciji je financijski pomogao Phil Collins (s kojim je pjevao pjesmu “Hero”). To je izazvalo kontroverze jer zbog svog dotadašnjeg života Crosby vjerojatno nije bio među prvima na listi za transplantaciju.
David Crosby je bio kontradiktorna ličnost, pacifist koji je imao oružje, socijalno odgovoran tip koji je bježao s mjesta nesreće, zagovaratelj mirnog rješavanja problema koji je bio često u konfliktu. Iz tih konflikata je često u konačnici izlazila harmonija, ako već ne međuljudska, onda barem glazbena za koju se nadaleko čulo i znalo čija je.