Malo je reći da ‘Inside Out 2’ nije podbacio. Ako je u ičemu slabiji od izvornika, to je samo zato što mu premisa više nije toliko revolucionarna kao što je bila s prvim nastavkom. Svi elementi koji su činili film iz 2015. fascinantni prisutni su i ovdje i, što je najbitnije, nastavak nije izgubio privlačnost ni za djecu, niti za odrasle.
Do 2015. Pixar je cijelim nizom naslova već elektrizirao žanr animiranog filma u novome stoljeću, a među najboljim njihovim ostvarenjima bila su upravo ona koja je potpisivao redatelj Pete Docter kao što su “Monsters, Inc” (2001.) i “Up” (2009.), oba izrazito dirljiva i vizualno inovativna naslova, od kojih je potonji s pravom osvojio Oscar za najbolji animirani film te postao jedim od tek tri crtića koji su se izborili i za nominaciju u kategoriji najboljega filma.
Unatoč renomiranom pedigreu, ništa nas nije moglo pripremiti na “Inside Out”, najbolji Docterov film, najbolji Pixarov film, usudio bih se reći i najbolji animirani film svih vremena. Priča o odrastanju jedanaestogodišnje djevojčice Riley koja proživljava teške trenutke u selidbi u novi grad, ispričana kroz likove njezinih emocija bila je dovoljno šarena i vizualno atraktivna da privuče pažnju djece svih generacija, a osim toga i dovoljno slojevita, inteligentna i maštovita u svom prikazu kognitivnih elemenata ljudske psihe da potpuno zaokupi i zadivi i odrasle gledatelje. Sve to zapakirano u tipičnu dokterovsku emotivnu fabulu rezultiralo je uratkom koji se nisam libio proglasiti najboljim filmom te godine.
Moglo bi se reći da je “Inside Out” bio savršen i da smo smatrali da ga nije potrebno više dirati. Mogao je stajati kao najbolje ostvarenje svoje kuće samostalno i nitko ne bi prigovorio. No, film je zaradio dovoljno novca da nastavak postane neizbježan, pa nam se samo ostalo nadati da drugi dio barem neće nagrditi ostavštinu prvoga. Razlog više za oprez i nepovjerljivost ležao je u činjenici da dolazi u razdoblju koje se teško može nazvati Pixarovim najboljim.
Lanjski “Elemental” loše je startao, ali se začudo pokazao igračem na duge pruge i uspio nešto priskrbiti kompaniji, no prethodili su mu “Lightyear”, spin off franšize “Toy Story” koji je doživo potop, kako na blagajnama, tako i kod kritike, dočim su prethodna dva naslova iz pandemijskog razdoblja završili izravno na Disneyevoj streaming platformi. Zapravo, zadnji doista sjajan naslov objavili ste 2020. s još jednim osvaječem Oscara, “Soul”, u režiji a koga drugoga nego Petea Doctera. Što nas zapravo dovodi i do drugog razloga za zabrinutost koji je ležao u činjenici da Docter ne režira nastavak, već je on predan u ruke debitantu Kelseyju Mannu.
“Inside Out 2” nastavlja se izravno na prethodnik, štoviše već su u završnici prvoga dijela autori jasno sugerirali što slijedi dalje u životu njihove junakinje Riley (u hrvatskom prijevodu Rajke) prikazavši crveno dugme za uzbunu označeno riječju “pubertet”. Upravo je njezin ulazak u pubertet glavna potka novog filma u kojem se osnovnim osjećajima iz izvornika – Sreći, Tuzi, Bijesu, Strahu i Gadljivosti – pridružuje i ekipa sasvim novih i dosad nepoznatih osjećaja kao što su Sram, Zavist i ono što je u izvorniku Ennui, a u hrvatskoj verziji Blasé, a zapravo bi se na temelju lika moglo reći da je u pitanju osjećaj kombinacije tih dvaju pojmova, onaj koji je briljantno dao naziv gradu u “The French Dispatch” Wesa Andersona, Ennui-sur-Blasé, odnosno osjećaj kombinacije dosade i apatije.
Novi odred osjećaja predvodi Tjeskoba koja će se predstaviti kao napredni osjećaj pomoću kojega će Riley (Manceovim glasom: Rajka) ostvariti svoje kratkoročne i dugoročne ciljeve dok se nalazi na hokejaškom kampu koji joj nudi priliku da uđe u atraktivni tim i da u srednju školu krene s nekakvim društvom, budući da njezine osmaške kolegice polaze drugim putem. Njezina osobnost i temeljno uvjerenje da je dobra osoba bit će stavljeni na kušnju kad novi osjećaji preuzmu kormilo njene svijesti i dovedu je do nove stepenice njezinog odrastanja.
Malo je reći da “Inside Out 2” nije podbacio. Ako je u ičemu slabiji od izvornika, to je samo zato što mu premisa više nije toliko revolucionarna kao što je bila s prvim nastavkom. Svi elementi koji su činili film iz 2015. fascinantni prisutni su i ovdje i, što je najbitnije, nastavak nije izgubio privlačnost ni za djecu, niti za odrasle. Uza sve to, “Inside Out 2” postao je onim ljetnim naslovom na koji se ove godine predugo čekalo, hitom na blagajnama koji je u prvom vikendu na domaćem terenu ostvario jedan od Top 5 rezultata godine, a u drugom vikendu prikazivanja na svjetskom tržištu doplovio je do pola milijarde dolara. Čini se da će se trend i nastaviti, pogotovo na tržištima poput našeg, budući da je škola upravo završila, a roditelji bi mogli klince povesti na sat i pol hlađenja u klimatiziranu dvoranu uz kvalitetan sadržaj za cijelu obitelj. Ovaj put u potpunom smislu te fraze.
Zamjerke bismo mogli uputiti samo domaćim distributerima koji prikazuju isključivo sinkroniziranu verziju filma, unatoč činjenici da uima sve više i odraslih i djece u našoj zemlji koji ne pričaju hrvatski jezik. Barem koja projekcija dnevno morala bi zbog takvih, ako ni zbog koga drugoga, biti prikazivana s glasom izvorne glumačke postave.
Ocjena: 8/10
(Pixar/Disney, 2024.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
