Svaki novi uradak Christophera Nolana možemo smatrati jednim od najočekivanijih filmskih događaja godine, a isti je slučaj i s ‘Interstellarom’, spektaklom kojem su mnogi predviđali kandidaturu za najbolji SF svih vremena. Na žalost, kako to obično biva s visokim očekivanjima, razočaranje konačnim rezultatom pada nam znatno teže, iako se u konačnici radi o vrlo dobrom filmu.
S druge strane, vrlo je mnogo truda i vremena na ekranu potrošeno u bezbrojna ponavljanja nekih osnovnih zakonitosti kvantne fizike i prisilno podučavanje likova o znanstvenim teorijama koje stoje iza radnje u isto vrijeme pokušavajući cijelu tu situaciju sagledati s metafizičkog i filozofskog stajališta. Dakle, imamo ukupno tri komponente koje se pokušalo ugurati u jedan film, a onoj najbitnijoj je posvećeno najmanje pažnje. Upravo zato dijalozi djeluju nevjerojatno neoriginalno i nemaštovito, likovi neprestano igraju igru zamjenica (ispituju druge likove zašto, kako, tko i slično… primjerice, Cooper, NASA-in pilot koji je nakon nekoliko godina u svemiru napokon proveo svoju ekipu kroz crvotočinu, tek po dolasku na odredište propitkuje ostale članove posade ključna pitanja i osnove djelovanja samih crvotočina i crnih rupa, poput kakvog srednjoškolca koji se tek upoznaje s materijom), a vrlo se često opasno zalazi i u teritorij melodrame, pogotovo kada likovi počnu potezati pitanje ljubavi kao jedne od najbitnijih kozmičkih sila. Ako je Kubrick mogao bez toga, mogao je i Nolan…
Kontekst cijele priče, gdje prvenstveno mislim na stanje na Zemlji koje dovodi do potrebe za preseljenjem, uopće nije razgrađen, pa imamo prilično slab dojam o tome što je sve na kocki. Radi li se o danima, godinama ili stoljećima nemoguće je reći, a kada ne postoji neki vremenski imperativ teško je stvoriti napetost, pogotovo kada se u sve ubaci i teorija relativnosti koja govori da, primjerice, jedan sat koji Cooper i njegova ekipa provedu blizu crne rupe znači otprilike 7 godina na Zemlji. Često je vrlo naporno pratiti koliko vremena još ima, gdje se točno likovi nalaze i kako njihovi postupci utječu na daljnji tijek radnje, što je iznimno dobro pokriveno u daleko kompliciranijem i zamršenijem „Inceptionu“ (iako, i ovdje ima nekih propusta). Kola krenu nizbrdo u zadnjoj četvrtini kada se stvari zakompliciraju metafizičkom i gotovo halucinogenom sekvencom koja zapravo predstavlja i veliki nolanovski obrat, ali koja na kraju ostane prilično nejasna i, biti ću potpuno iskren, vrlo trivijalna. U jednoj sceni filma svemirska letjelica se pokušava zakačiti za svemirsku postaju, ali veliki dio hvataljki se ne uspije dovoljno čvrsto prihvatiti i nastane žešći kaos. Takav je otprilike dojam i cijelog tog zapleta i velikog raspleta… jednostavno; nije sjelo.
Uopće neću spominjati glumačka ostvarenja koja su očekivano fantastična, pogotovo ono fenomenalnog McConaugheya, a i soundtrack Hansa Zimmera je poprilično moćan i drugačiji od njegovih prijašnjih radova (iako će na momente biti iznimno glasno, što nije krivnja ovih u kinu već samog Nolana koji je htio da tako i bude). Tehnički je vrlo teško naći bilo kakvu zamjerku, ali ovo jednostavno nije dovoljno. Izgleda prekrasno, nije dosadno za gledati i svi uključeni u ovaj projekt su napravili fantastičan posao, ali ipak se očekivalo daleko više. Možda taj hype čini čovjeka neobjektivnim, ali teško je poreći da ovo nije film o običnim ljudima, istraživačima i hrabrim pionirima kakvim se pokušava prikazati, već skupocjeni igrani dokumentarac pomalo jeftine demagogije, zakompliciran ne zbog same priče, već zbog potrebe da se nasilno ispadne pametan. Da ga je radio netko drugi vjerojatno bih bio blaži, ali sve silne najave i renome redatelja definitivno nisu ispunili sva očekivanja i moram reći da je razočaranje pričom dobrano zasjenilo sav spektakl koji se odvija na ekranu.
Možda je vrijeme da Nolan ubaci u nižu brzinu i lagano se spusti na zemlju, jer već leti opasno blizu Suncu…
Ocjena: 7/10
(Legendary Pictures, Lynda Obst Pictures, Paramount Pictures, Syncopy, Warner Bros., 2014.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
