Vrijedni ljudi iz Hangtime Agency s pravom su se zapitali kako to da Dvorana Lisinski ugošćuje s jedne strane vrhunska imena iz svijeta klasike i jazza, a s druge strane najveći trash ološ blata estrade, a tu se ne nalazi prostor za vrsne regionalne kantautore, načelno govereći, rock scene. Pokrenut je tako program u Maloj dvorani Lisinskog, koji se već na samom početku pokazao izvrsno pogođenim.
Prvi koncert, na kojem su nastupili Stray Dogg i JR August, bio je rasprodan, što govori da je, ponovno načelno govoreći, rock publika pokazala veliku zainteresiranost za doživljaj takvog sadržaja u drugačijem ambijentu od onog na koji su navikli. I drugi, sinoćnji koncert, na kojemu su svirali Irena Žilić i Voland Le Mat, također je rasprodan, što potvrđuje navedenu tezu. No na nastupima u Lisinskom, čini se da čak i više od publike uživaju sami izvođači.
Kantautorima može biti pogotovo teško nastupati u klubovima u kojima od žamora publike jedva čuju vlastiti nastup. Nije li čak i sam Tricky odlučio prekinuti nastup u Judinom drvu u Splitu upravo iz tog razloga? A sudeći prema izvještajima upravo s nedavnog koncerta Volanda Le Mata u Tvornici kulture, glasni žamor bio je najveći neprijatelj ugođaju. Stoga je doslovno ganutljivo vidjeti kako sakralni ambijent Lisinskog začepi usta svima i natjera publiku na koncentrirano i predano slušanje izvođača i potpuno uživanje u njihovoj glazbi.
Voland Le Mat doživljava svojevrstan comeback, nižući nastupe na MIMO-u, spomenuti koncert u Tvornici gdje je nastupio uz Mixed Up Mary, te sinoćnji koncert u Lisinskom, na kojemu je odlučio predstaviti, kako je najavio, svoje najtužnije pjesme. Momir Oljača takav comeback svakako zaslužuje. Otvorio je sinoć i s novim materijalom, što daje naslutiti kako bismo mogli dobiti neki vid albuma nasljednika njegovog sedam godina starog prvijenca “Faustopojke”.
Voland Le Mat kantautor je izrazitog poetskog dara, srodan primjerice Rundeku ili Vladi Kreslinu s ovih područja, ili recimo Loudonu Wainwrightu i Terry Lee Haleu iz stare škole, ili Finku i Chetu Fakeru iz one nove, u svjetskim razmjerima. Nastupio je sinoć u formaciji trija u pratnji električne gitare, te sjajnog Marija Perčinića koji se izmijenjivao na klavijaturama i basu i tradicionalno se šalio na račun vlastite sljepoće. Odsvirali su set u trajanju od gotovo sat vremena, koji su završili sa glazbenom željom prenesenom sa posljednjeg koncerta, “Sav od perja”, a čini se da je čovjek koji ju je naručio u Tvornici bio prisutan i sinoć, te je napokon zadovoljen.
Izravan povod cijelom sinoćnjem druženju sa Irenom Žilić, ako je to uopće potrebno, bilo je vinilno reizdanje njezina albuma “Travelling” iz 2014. godine. Kao i Voland, čini se da i Irena kuha nešto novo, budući da je i ona otvorila nastup novom pjesmom “Taste”, koja je i aranžmanski drugačija, budući da je Irena izvodi solo na električnoj gitari, a efekt je bio potpun sa ugašenim svjetlom kroz koje su reflektori upereni u kuglu stvorili dojam kao da Irenin anđeoski glas dolazi sa neba posutim zvjezdama.
Ostatak koncerta uglavnom u pratnji violinistice Ivane Žabkar, Irena je predstavljala uglavnom poznati repertoar, prošaran sa tek pokojom novom pjesmom. Violina i akustična gitara u kombinaciji sa moćnim glasom pjevačice dozivali su folk-soul aranžmane “Astral Weeks” Vana Morrisona u energičnijim pjesmama, kao i low-fi duende patnje Nicka Drakea na onim nježnijima, a bilo je trenutaka kad bi se te dvije estetike stopile u jedno, kao na primjer u elegičnoj odi odrastanju “Age of Innocence”.
Ako je Irena imala tremu, kako je to voditeljica programa (a kojoj je ova gaža bila audicija za jedan drugi angažman, te bismo je doskora mogli češće viđati) dala naslutiti, to se eventualno moglo iščitati iz umjerene nelagode u pauzama između pjesama u početku nego u bilo kojem trenutku izvođenja. Irena je djelovala kao da je stvorena sjati kao sinoć. Fenomenalna akustika Lisinskog izvukla je možda čak i više iz Irenine glazbe nego iz Momirove, ali u slučaju Voland Le Mata je tišina dvorane rezultirala bitnom koncentracijom na njegove stihove, tako da je svatko na svoj način profitirao iz ugođaja predstavljanja u koncertnoj dvorani kao kantautorskoj oazi, i teško da smo mogli zamisliti ugodniju večer od one sinoć u Lisinskom.
Suvišno je napominjati da jedva čekamo otkriti koje će ime sa scene sljedeće nastupiti u Hangtimeovom ciklusu. Bunar iz kojih se ta imena mogu crpiti nikada ni je bio dublji.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
