Britanski prvoborci heavy metala sinoć su u Spaladium Areni promovirali album ‘The Book of Souls’.
Dobro nam je došao, nama Hrvatima, povratak Iron Maidena u jeku turističke sezone. Čisto da se ne uljuljamo previše slušajući stalno informacije o nekakvim rekordnim noćenjima i turističkim uspjesima. Hrvatskoj se turizam, potvrdilo se to i jučer, događa slučajno. Turisti su masovno i obiteljski pohodili Spaladium Arenu, barem oni koji su se uspjeli snaći u novonastaloj regulaciji prometa, zbog koje je iz nekog razloga bila zatvorena cesta koja vodi do dva velika parkinga, onog ispred Arene i onog kod Lore.
Voditelji dva tvrgovačka lanca koji se gotovo dodiruju s Arenom nisu naravno imali pojma da će im oko 18 sati na vrata banuti deset tisuća ljudi; u Lidlu nije ni postojao frižider, dok su u Plodinama ohladili pivo, vodu i sokove za otprilike 13 ljudi. Alternativa, dakako, uvijek postoji – razvodnjena Ožujska je na šankovima u Areni bila simboličnih 25 kuna. Za prazni stomak isto nije bilo puno pomoći, peciva su planula prije 19 sati, pa su gladni Slovenci i Česi imali izbor ili podijeliti zadnju preostalu voćnu kocku ili uzeti nekoliko dana staru mađaricu. Turizam nam se događa slučajno, nemamo mi ništa s tim.
Srećom, Maideni se nisu trebali zamarati s problemima kako pronaći barem suhu pirošku sa sirom u radijusu 500 metara oko Arene. Bili su neobično svježi za nekog tko gotovo svake večeri nastupa u drugoj državi, nahranjeni, napojeni i naspavani. I baš se zato ostvarilo ono o čemu čitamo proteklih mjeseci – njihov zadnji album „The Book of Souls“ uživo zvuči kudikamo uzbudljivije nego na mp3-cama. Čak smo skloni povjerovati, dok smo još vrući i pod dojmom, da je to nešto najbolje što su snimili u zadnjih petnaest godina. „The Red and the Black“, na primjer, koja se do jučer činila kao stvar koju su Steve Harris i društvo napisali rutinski i na brzinu, označila je katarzični vrhunac prvog dijela jučerašnjeg koncerta, adrenalinska bomba koja je zasenila čak i klasik poput „The Troopera“ koji je uslijedio. Dobro je ostati iznenađen na koncertu za kojeg vjeruješ da iznenaditi ne može ni sa čim.
Na prazni želudac, u kojem su se dva zalogaja voćne kocke miješala s preskupim pivom, „Powerslave“ je idealno legla. Naslovna stvar s jednog od krucijalnih albuma Maidena uvela je deset tisuća ljudi u drugu polovicu večeri, onu koja obećava repertoar zbog kojeg se Arena gotovo rasprodala. Bruce Dickinson, koji je po običaju istrčao po pozornici nekoliko desetaka kilometara, bio je neuobičajeno lajav. Prvo se Splićanima ispričao što su im Englezi maznuli „najboljeg nogometnog trenera“, pa se jadao kako je star jer se polovica dvorane nije ni rodila kad je „Powerslave“ napisan, a onda je upao u fazu „mir i ljubav“: „Ovdje ima ljudi iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Škotske, Engleske… I nitko neće umrijeti večeras. Ovaj koncert nema veze s politikom, to je nebitno. Ovo ima veze samo s muzikom, ljubavlju i pivom.“ Raspekmezio se, ali to je to: metalsko pleme prima svakog tko štuje dobar riff. Poput onoga iz „Hallowed Be Thy Name“ ili „Fear of the Dark“, kad dvorana proključa, a ostaci voćne kocke brže prostruje žilama.
„The Number of the Beast“, „Blood Brothers“ i „Wated Years“ ostavljeni su za kraj još jednog koncerta Iron Maidena koji je muku mučio sa zvukom. Nije bila baš tolika katastrofa kakva se dogodila u zagrebačkoj Areni prije tri godine, ali problem očito postoji. Donje i gornje tribine su povremeno umjesto tri čiste gitare čule konfuznu distorziranu buku od koje su valjda vibrirali i prazni frižideri u Plodinama, a Dickinsonov vokal se često gubio u vremenu i prostoru. No, dobro, nitko nije došao sjediti i uživati u prizoru. Arena je na nogama iznijela svaki svaki stih i svaki solo, atmosfera nije mogla podbaciti, grla se nisu štedjela puna dva sata. Otpjevana je zborno čak i „Always Look on the Bright Side of Life“, dok su članovi benda već bili na pola puta do aerodroma.
Najeli smo se tek po povratku u Šibenik. Legendarna pekara na Vidicima bila je spremna za navalu nakon koncerta udaljenog stotinjak kilometara. Tridesetak gladnih Šibenčana u majicama Iron Maidena o bureku je počelo maštati već kod „Children of the Damned“, treće stvari po redu na koncertu koji se dogodio trideset godina nakon prvog pojavljivanja Maidena pred hrvatskom publikom. Budući da su očito odlučili kružiti oko svijeta i nastupati dok ne umru, očekujemo ih ponovno, po šesti put. Za hranu ćemo se već snaći…
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
