Ischariotzcky ‘Recovery’ – Brelaville

Kako kaže stara priča; jedan bend je iznimka, kad ih imaš tri, onda već postoji scena. U slučaju makarskog primorja, brelska grupa Ischariotzcky uz Rezerve i Spiridon, upravo čini taj pomak, i u kvaliteti i raznolikosti te mikro scene koja je primijećena izvan lokalnih okvira.

  • 68
    Shares
Iscariotzcky ‘Recovery’

U korist toj tvrdnji ide i to što će večeras Ischariotzcky održati i svoj solo koncert u Tvornici kulture na kojem će promovirati album „Recovery“ objavljen 15. studenog prošle godine. U neku ruku ono što je karakteristično za Rezerve kao rock bend, slično je i s ovom brelskom skupinom koju predvodi Joško Klarić u domeni popa, a to je duboka ukorijenjenost u zvuk osamdesetih prošlog stoljeća. Ima tu nekih ‘novih čitanja’, no već uvodna, ujedno i naslovna „Recovery“, Ischariotzcky smješta duboko u kolotrage koje su iza sebe ostavile grupe Alphaville i A-Ha, gledano i kroz Klarićeve vokalne obrasce i kroz synthpop elemente (koji kasnije otvaraju prostor i živom bendu).

Jedan drugi element je da je tu prisutan isposnički moment koji matrički preispituje (osobne) grijehe, traži se izlječenje, oporavak, poseže se za nekim općim životnim trenucima koji u sebi otvaraju elemente duhovnosti, pa se Ischariotzcky lako može ‘prodati’ i u okvirima kršćanskog pop rocka. Bista makarskog biskupa Nikole Bijankovića izabrana kao rješenje za naslovnicu albuma, kao na koncu i samo ime benda, sve to dodatno uvezuje u jedan možebitni ‘paket aranžman’ lokalpatriotskog kršćanskog djelovanja.

Da ne bi bilo zabune, ne vidim ništa loše u tome ako se radi o iskrenom unutarnjem duhovnom porivu Klarića i ostalih članova sastava, niti bi to trebalo uopće predstavljati okosnicu ove recenzije. Ne kažem da su Ischariotzcky svježi predstavnici kršćanskog popa i rocka u Hrvata, no ima previše zajedničkih elementa i za odbacivanjem te tvrdnje. Tekstovi upućuju na to, kao što Ischariotzcky vole lijepo zapeglanu produkciju i što je, aranžmanski gledano, sve niz dlaku. Čak je i Lovely Quinces, čiju emotivnu i izvođačku rabijatnost izuzetno cijenim, u duetu „So Long“ popistički uokvirena bez ikakvih provokativnih iskri. Sve je u ‘midi’ planu, milozvučno, da ne kažem, ‘durski tugaljivo’, a engleski jezik je jedina razdjelnica koja spriječava da se povuku ozbiljne paralele s grupama Silente i Libar, iako Ischariotzcky definitivno mogu igrati i na njihovu publiku, i ne mislim to u nekom podcjenjivačkom smislu. jer, ima ova grupa u sebi solidnu dozu i autentičnosti i različitosti.

Provlači se tu u zvuku indirektno klapski štih slaganja harmonija, koji iako se isprepliće s već spomenutim syntpop utjecajima A-Ha i Alphavillea, ipak zvuči kao moderno doživljeni pop koji se u nekim momentima naslanja na sličan ugođaj glazbe kakvu ima, primjerice, jedan James Blake, ako se obrati pažnja na njegov rad nakon eponimnog prvijenca ukopanog u dubstep minimalizam.

Dakle, Ischariotzcky u hrvatskim okvirima predstavlja pokušaj uspostavljanja nove glazbene vizije. Koje ne bježi od tradicije, od kršćanskih korijena, ali koja kuca kozmopolitskim ritmom, izvan ognjištarskih signala, na engleskom, u želji za što širim razumijevanjem i što je najvažnije; ta vizija je oslobođena od kič momenata (u smislu; da smo normalna zemlja, onda bi ovo možda slali na Eurosong), čime Klarićeva duhovnost u interpretacijskom smislu pogađa gdje treba, iako bi dakako bila dobrodošla i neka jača konkretizacija tekstova u budućnosti, nešto što bi više donijelo ‘arome stvarnosti’. Kad sam se već dotaknuo Alphavillea, njihov najveći nekadašnji hit „Big In Japan“ je bila priča o dvoje mladih Berlinčana koji se skidaju s heroina. Naravno, ovdje je riječ o ilustraciji, a ne nekom eventualnom konkretnom savjetu Klariću i društvu za posezanjem u sličnu temu. U smislu da iako je „Recovery“ u sferi duhovne obnove, ne bi mu škodilo i malo svjetovnog. Nekako sam sličnog mišljenja kao i nakon preslušavanja albuma njihovih kolega Rezervi – trebat će tu najmanje još jedan album da bi se dobila konkretna slika o pravoj vrijednosti. Za sada je ovo što je napravljeno puno, jer je priča uspješno odjeknula izvan lokalnih okvira, no morat će i bolje namjerava li se tu i zadržati.

Ocjena: 7/10

(Samizdat, 2018.)

  • 68
    Shares

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh