Kako kaže stara priča; jedan bend je iznimka, kad ih imaš tri, onda već postoji scena. U slučaju makarskog primorja, brelska grupa Ischariotzcky uz Rezerve i Spiridon, upravo čini taj pomak, i u kvaliteti i raznolikosti te mikro scene koja je primijećena izvan lokalnih okvira.
U korist toj tvrdnji ide i to što će večeras Ischariotzcky održati i svoj solo koncert u Tvornici kulture na kojem će promovirati album „Recovery“ objavljen 15. studenog prošle godine. U neku ruku ono što je karakteristično za Rezerve kao rock bend, slično je i s ovom brelskom skupinom koju predvodi Joško Klarić u domeni popa, a to je duboka ukorijenjenost u zvuk osamdesetih prošlog stoljeća. Ima tu nekih ‘novih čitanja’, no već uvodna, ujedno i naslovna „Recovery“, Ischariotzcky smješta duboko u kolotrage koje su iza sebe ostavile grupe Alphaville i A-Ha, gledano i kroz Klarićeve vokalne obrasce i kroz synthpop elemente (koji kasnije otvaraju prostor i živom bendu).
Jedan drugi element je da je tu prisutan isposnički moment koji matrički preispituje (osobne) grijehe, traži se izlječenje, oporavak, poseže se za nekim općim životnim trenucima koji u sebi otvaraju elemente duhovnosti, pa se Ischariotzcky lako može ‘prodati’ i u okvirima kršćanskog pop rocka. Bista makarskog biskupa Nikole Bijankovića izabrana kao rješenje za naslovnicu albuma, kao na koncu i samo ime benda, sve to dodatno uvezuje u jedan možebitni ‘paket aranžman’ lokalpatriotskog kršćanskog djelovanja.
Da ne bi bilo zabune, ne vidim ništa loše u tome ako se radi o iskrenom unutarnjem duhovnom porivu Klarića i ostalih članova sastava, niti bi to trebalo uopće predstavljati okosnicu ove recenzije. Ne kažem da su Ischariotzcky svježi predstavnici kršćanskog popa i rocka u Hrvata, no ima previše zajedničkih elementa i za odbacivanjem te tvrdnje. Tekstovi upućuju na to, kao što Ischariotzcky vole lijepo zapeglanu produkciju i što je, aranžmanski gledano, sve niz dlaku. Čak je i Lovely Quinces, čiju emotivnu i izvođačku rabijatnost izuzetno cijenim, u duetu „So Long“ popistički uokvirena bez ikakvih provokativnih iskri. Sve je u ‘midi’ planu, milozvučno, da ne kažem, ‘durski tugaljivo’, a engleski jezik je jedina razdjelnica koja spriječava da se povuku ozbiljne paralele s grupama Silente i Libar, iako Ischariotzcky definitivno mogu igrati i na njihovu publiku, i ne mislim to u nekom podcjenjivačkom smislu. jer, ima ova grupa u sebi solidnu dozu i autentičnosti i različitosti.
Provlači se tu u zvuku indirektno klapski štih slaganja harmonija, koji iako se isprepliće s već spomenutim syntpop utjecajima A-Ha i Alphavillea, ipak zvuči kao moderno doživljeni pop koji se u nekim momentima naslanja na sličan ugođaj glazbe kakvu ima, primjerice, jedan James Blake, ako se obrati pažnja na njegov rad nakon eponimnog prvijenca ukopanog u dubstep minimalizam.
Dakle, Ischariotzcky u hrvatskim okvirima predstavlja pokušaj uspostavljanja nove glazbene vizije. Koje ne bježi od tradicije, od kršćanskih korijena, ali koja kuca kozmopolitskim ritmom, izvan ognjištarskih signala, na engleskom, u želji za što širim razumijevanjem i što je najvažnije; ta vizija je oslobođena od kič momenata (u smislu; da smo normalna zemlja, onda bi ovo možda slali na Eurosong), čime Klarićeva duhovnost u interpretacijskom smislu pogađa gdje treba, iako bi dakako bila dobrodošla i neka jača konkretizacija tekstova u budućnosti, nešto što bi više donijelo ‘arome stvarnosti’. Kad sam se već dotaknuo Alphavillea, njihov najveći nekadašnji hit „Big In Japan“ je bila priča o dvoje mladih Berlinčana koji se skidaju s heroina. Naravno, ovdje je riječ o ilustraciji, a ne nekom eventualnom konkretnom savjetu Klariću i društvu za posezanjem u sličnu temu. U smislu da iako je „Recovery“ u sferi duhovne obnove, ne bi mu škodilo i malo svjetovnog. Nekako sam sličnog mišljenja kao i nakon preslušavanja albuma njihovih kolega Rezervi – trebat će tu najmanje još jedan album da bi se dobila konkretna slika o pravoj vrijednosti. Za sada je ovo što je napravljeno puno, jer je priča uspješno odjeknula izvan lokalnih okvira, no morat će i bolje namjerava li se tu i zadržati.
Ocjena: 7/10
(Samizdat, 2018.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
