Iako se čini da se u slučaju policijske racije izvedene 25. studenog u KSET-u zna skoro sve, jedan incident do sada nije bio naveden u širem medijskom prostoru, a po onome što se dogodilo, neobjašnjivo je zašto nije. Naime jedan od posjetitelja na svojoj koži je osjetio prekoračenje službenih policijskih ovlasti, te podnio i prijavu nadležnoj policijskoj postaji zbog toga. Možda je upravo brza pokajnička reakcija ministra Orepića i njegov odlazak na ponovljeni koncert 6. prosinca bio znak da cijeli slučaj treba biti stavljen ad-acta, ali ipak te večeri su neki osjetili da imaju odriješene ruke u represiji prema pripadnicima urbane glazbene kulture i to ne bi trebalo zaboraviti.
“Nakon što je koncert prekinut ulaskom policije, legitimirali su me i kada su provjerili da je sve u redu sa mnom uvidom u policijski registar, vratili su mi osobnu nakon dvadesetak minuta. Kad sam inspektora upitao mogu li poći kući i on mi to dozvolio, izašao sam van iz kluba. U trenutku kada sam namjeravao izvaditi ključeve od lanca bicikla dvojica službenika MUP primili su me iza leđa svaki pod jednu ruku i odgurali dvadesetak metara dalje od kluba u mrak gdje nitko od prisutnih nije mogao vidjeti nastavak namjere njihovog čina”, izjavio je Robert Kanizsai, bivši gitarist grupe Svemir i jedan od posjetitelja zagrebačkog kluba KSET tog 25. studenog kad su jake policijske snage upale u klub, prekinule koncert i izvršile raciju nad svima prisutnima.
“Bio sam u dobranom šoku. Cijelo vrijeme su me gurali, derali na mene i lupali me gdje su stigli, naravno izvan vidokruga bilo koga tko bi to mogao posvjedočiti. Kad su se me okrenuli prema sebi, tada je počela tortura! Inspektor se derao na mene kao bijesan pas, psovao me, spominjao mi majku, bijesnio je, unosio mi se u lice, lupao me gdje je stigao i govorio nebuloze koje nisam razumio. Rekao sam mu da ne razumijem o čemu se radi i da su me najvjerojatnije zamijenili s nekim na što je on još više podivljao. Tada sam mu, nadajući se da će tim navodom zaključiti da je ipak pogriješio, naglasio da sam hrvatski branitelj predmnijevajući da će doći i do zaključka da sam i čovjek u nekakvim određenim godinama. Međutim, na taj navod opalio mi je šamar i rekao: „Boli me kurac što si ti hrvatski branitelj!“ Tada sam shvatio da mi je bolje da šutim. Taj službenik se još par minuta iživljavao na meni, a onda mi je rekao da otključam bicikl i da se gubim doma. Tako sam i učinio bojeći se za vlastiti život”, opisao je Kanizsai svoje neugodno iskustvo te večeri.
Je li neka vaša gesta uzrokovala takvo ponašanje od strane policajaca?
Robert Kanizsai: Ja to doista ne znam. Sa moje strane svakako nije. Sve što sam želio bilo je otići kući. Bilo kakav drugi kauzalni neksus od strane službenika MUP-aa ne opravdava niti osobna frustracija, niti predrasuda, a niti predispozicija halo efekta kojem su kao ljudi apsolutno skloni, ali njihova služba takav čin definira kao prekoračenje službenih ovlasti.
Jesu li bili policajci, tj. jesu li se predstavili i pokazali značke?
Robert Kanizsai: Bili su policajci! Jedan je bio u uniformi, a drugi se predstavio kao inspektor, odnosno, nije se predstavio nego se je sumanuto izderao da je inspektor. Značke mi nisu predočili, a ja se u tom trenutku, iako sam pomislio na to, nisam usudio zatražiti.
Kažete da ste sve prijavili policiji, kakvo je bilo ophođenje tada i kakva je bila reakcija?
Robert Kanizsai: Da, prvu prijavu sam podnio VIII policijskoj postaji u Kruge 52. Iako sam predhodno obišao sve ostale policijske postaje u gradu gdje su me slali s adrese na adresu ne želeći zaprimiti prijavu hineći dobrohotnost. Čak su i u samoj VIII policijskoj postaji prvi dan kad sam došao podnijeti prijavu zatražili od mene da to ipak učinim sljedeći dan. Ne znam, možda su očekivali da ću odustati. Međutim, nisam odustao, došao sam sljedeći dan gdje sam u razgovoru sa načelnikom postaje Robertom Križanacem dobio pečat na moju prijavu. Nakon toga sam poslao e-mail prijave istog sadržaja unutarnjoj kontroli MUP HR-a na što su mi e-mailom odgovorili da su zaprimili moju prijavu i da će mi se javiti, što međutim do danas nisu učinili.
Prijavili ste slučaj i nekim medijima, ali nisu pokazali interes za slučaj, jeste li uopće dobili odgovore od njih?
Robert Kanizsai: Slao sam prepisku prijave na mnoge medijske kuće i u privatne inboxe; Jutarnji list, Radio 101, 24 sata itd., međutim nitko mi ništa nije odgovorio. Slao sam im obavijest kako sam umio i znao. Što osobno što uz pomoć prijatelja. Uglavnom ili preko Facebooka ili preko Email adresa. Telefonom je teško doći do medija. Za sada sam se pojavio sa izjavom u eteru na mariborskom studentskom radiju Radio MARŠ i na hrvatskom radio Studentu. Mariborski radio študent MARŠ do mog je iskaza došao tako što sam svoju prijavu objavljivao nasumice gdje god sam stigao. To je primijetio jedan njihov djelatnik pa mi se javio u inbox i pomogao mi da dođem do etera. Oni su svakako prvi koji su pokazali želju, volju i htijenje da to objave. Potom su mi se javili sa radio Studenta i sada i vi, Ravno Do Dna.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
