Urban & 4 tradicionalno su obilježili kraj još jedne godine svojim druženjem sa zagrebačkom publikom, ovaj put ne jednim već s dva uzastopna koncerta u predbožićno vrijeme.
Ne mogu izdržati i ne krenuti od samog kraja koncerta. U potpunom mraku Tvornice, a prema riječima redara “cjeli kvart je bez struje” drugi bis koncerta izgledao je ovako: Urban sa svojom šuškalicom u ruci, Sandi tiho prebire na harmonici, svi pjevaju “Svijet za nas” osvijetljeni tek s nekoliko romantičnih plamena upaljača dok se za kompletni lajt na pozornici brinu brojni vlasnici smart telefončića bacajući čas bijelo, čas crveno svijetlo čas strobić fotoaparata. I tako u mraku desetak minuta nakon ponoći odlazi u povijest još jedan koncerntni događaj Urbana i četvorke.
Ugodno popunjena Tvornica orila se na svakoj pjesmi koju je bend izabrao za dvosatni koncert. Sve je započelo kao i prethodne večeri s “Aromom Satanicom”. Vjeran svom darkerskom imidžu u crnoj suknji/haljini i dugačkom sakou koji malo vuče na časničku “modu”, Urban je nabacio plavi make up i obuo neizostavne poluvisoke martensice.
Već spomenuta šuškalica rijetko je napuštala njegovu desnicu, zapravo samo kada se zabavljao novim alatom – tablet mašinom.
Urban & 4 i publika, “Negativ” i pozitiv, jedno lijepo iskustvo puno uzajamne ljubavi i razumijevanja i bez razmjene suvišnih riječi za potenciranje atmosfere i čestitanja.
“Samo” je samo na trenutke mogla podsjetiti na “Odlučio sam da te volim” koja je došla puno kasnije u slijedu pjesama, neposredno pred kraj koncerta i kulminacije s “Mala Truba”.
Urban i publika pjevali su zajedeno gotovo svaki stih, ali apsolutno delirično stanje izazvale su sve potpisane Lauferske uspješnice: “Govorim u Snu”, “Moja Voda” i “Svijet za nas”. Možda je to ipak samo do mene. Bilo je to davno kada mi je “Moja Voda” napunila čašu baš kako treba. Dopola punu tadašnjim dance, trance, tekno, techno i italo traženjima ispunila je i napila onog zvuka koji je nedostajao u lancu, dokazavši da Jabuke, Orkestri, Dugmad, Prljavci i Valjci zapravo “ne drže vodu”. Poput starog lišća, nešto je “fala Bogu” moralo otpasti. Govore li Urbanove pjesme o njegovim stvarnim ili sanjanim avanturama to je sasvim nebitno dok god je uvjerljiv u svom performansu i dok god bend istinski širi radost što su gore na pozornici i praše iz sve snage. Ukoračivši u svoje peto desetljeće Urban se nakratko odrekao svoja četiri kotača kolaborirajući s čelistom Hauserom – potez koji bi cijelu priču, naravno zajedno s bendom, trebao moći podići na dvoransku turneju.
Spojivši teški zvuk rocka s hrđom grungea i plesnim “housić” ritmovima, Urban je ipak prvi na ovim prostorima zakoračio u moderni pop kojim komuniciraju brojni mladi bendovi, ali od kojih mi je osobno još uvijek najdraži Chris Martinov Coldplay. Unatoč iznimno polaganom tempu kojim stvara albume o Urbanu & 4 ipak se može reći da su im žice na mjestu.
Tvornica je daleko prozračnija nego što je ikad do sad bila, omogućeno joj je da se prolufta od Šubićeve do Ulice Ljudevita Posavskog, da primi još više ljudi nego prije ali i dalje za taj klub koji bi mogao biti novomilenijski Kulušić vrijedi pravilo: ako se kondenzirani znoj i disanje publike ne slijeva niz zidove – nije se dogodilo ništa super važno.
Iako to okrutno zvuči, zakon svih alternativnih klubova je takav. Ako se na prvi dan božićnih praznika nije dogodila kritična ljudska masa na Urbanovom koncertu u centru Zagreba pale se zvona, no ne radosna, već alarmantna: da je kriza tolika da je publika možda radije izabrala free cupkanje na hladnom asfaltu uz Jinxe na Britancu nego blizu 20 eura vrijednu investiciju u koncert. Možda zbog onog znoja i disanja na škrge toliko puta ranije Tvornica više i nije baš omiljena. No situacija na koju najjače zvoni strepnja, da se za urbani zvuk Urbana & 4 interesira tek “šačica” fanova i da folkerski izričaj naveliko i naočigled prednjači u gradu.
Saznajte kako je bilo prvi dan: Urban u Tvornici – večer prva i pokazivanje šavova