Britanski Vrhovni sud povukao je prvotno donesene iznimke u slučajevima privatnog kopiranja podataka čime je ponovno stavio izvan zakona navike milijuna svojih građana. Ured za intelektualno vlasništvo Veliko Britanije 5. kolovoza je izdao priopćenje da ‘ripanje’ glazbe s CD-a u iTunes više nije dozvoljeno, kao što nije dozvoljeno ni ‘bekapiranje’ osobnog računala, ako se na njemu nalazi sadržaj sa zaštićenim pravima tj. copyrightom.
Prošlog tjedna Britanska vlada legalizirala je kopiranje u private svrhe, praksu za koju je veliki broj Britanaca i do tada vjerovalo da je legalna. Britanski Ured za intelektualno vlasništvo naglasio je tada da su zakonske promjene donesene u pozitivnom ozračju spram konzumenata i zaštite intelektualnog vlasništva u duhu 21. stoljeća. Kako god bilo, nova regulacija bila je kratkog daha.
U strahu od smanjenja prihoda nekoliko glazbenih grupa i vlasnika autoskih prava u međuvremenu se žalilo Vrhovnom sudu, koji se predomislio i složio s njima da je nova legislativa nezakonita. Kako bi javnost saznala što je po novome zakonito, a što protuzakonito, Ured za intelektualno vlasništvo morao je izaći s nekoliko jasnih odgovora.
“Nezakonito je raditi privatne kopije djela koja su zaštićena copyrightom bez dozvole vlasnika autorskih prava – to uključuje promjenu formata iz jednog medija u drugi”, izjavio je glasnogovornik britanskog Ureda za intelektualno vlasništvo.
Posebno je naglašeno da kopiranje CD-a iz osobnih zbirki u mp3 player nije dozvoljeno, što znači kako je primjerice iTunes-ov popularni ‘ripping’ dio softwarea, koji Apple reklamira tijekom procesa instalacije, po britanskom zakonu ilegalan. iTunes je tako u prekršaju zakona o copyrightu jer u program postoji opcija presnimavanja i preformatiranja sadržaja s CD-a, što znači da kompanija može očekivati i određene zakonske penale. No nije Apple usamljeni slučaj, jer istu ‘ripping’ opciju nudi i Windows-ov Media Player, što znači da i Microsoft po novome krši britanski zakon.
Na udaru istog je čak i sigurnosno ‘bekapiranje’ osobnih podataka, jer ako sadrže samo jednu pjesmu, po zakonu bi se trebala tražiti dozvola vlasnika autorskih prava. Uglavnom, gotovo i da nema računala koja ne sadrže podatke zaštićene copyrightom, kao što nije potrebno naglašavati da je donešenim zakonskim aktom gotovo cijela populacije Velike Britanije preko noći pretvorena u ‘odmetnike’.
Britanska vlada nije nimalo sretna odlukom Vrhovnog suda, ali je svjesna da je u praksi mora provoditi. Vlasnici autorskih prava prethodno su predložili da se dozvoli kopiranje podataka u privatne svrhe u zamjenu za oporezivanje praznih nosača zvuka i slike kao što su CD-i, USB stickovi i hard diskovi (sistem koji se primjerice provodi u Hrvatskoj), ali Vlada to drži izrazito kompleksnim dijelom zakona i ne želi uvesti namete koji se negativno mogu implicirati na cijelu jednu granu gospodarstva.
Da bi ohrabrila građane, Vlada je izjavila da se ne boji sudskih slučajeva u kojima će vlasnici autorskih prava sudski goniti pojedince zbog kopiranja glazbe iz privatnih kolekcija u osobne svrhe, tj. ne smatraju to realnom opasnošću u praksi. Ali bez obzira na to, vlasnici autorskih prava mogu pred sud izvesti svakoga tko je presnimio kupljeni CD u svoje računalo ili pak bekapirao podatke iz njega.