Godine 2016. kada je izašao, “Self And Selfish” odjeknuo je u malom krugu fanova ovakvog viđenja elektronike, kako domaćih tako i stranih, a isti scenarij mogao bi pratiti i aktualno reizdanje.
Hrvatska glazbena scena, barem onaj njezin dio koji možemo smatrati kvalitetnim i vrijednim, većinom egzistira u nekoliko slojeva undergrounda. Prvi, površini najbliži sloj ispunjen je bendovima i autorima koji uživaju solidnu podršku (najčešće specijaliziranih) portala i medija te koji u Zagrebu (i gotovo nigdje drugdje) mogu napuniti klub veličine Kseta, Vintagea, u najboljem slučaju Tvornice. Njihova imena, međutim, prosječnom ovdašnjem konzumentu glazbe neće značiti baš previše, djelomično i zbog toga što ih radijski i televizijski urednici zaobilaze u najširem luku.
Ispod njih egzistira još nepoznatija scena čiji se predstavnici glazbom bave isključivo iz ljubavi i zadovoljavanja nekih kreativnih nagona i za koje se ponekad čini da se uopće ne zamaraju do koliko će ljudi doprijeti ono što rade. Ono što je možda i najžalosnije jest što u obadvije spomenute skupine postoji čitav niz potencijalno stvarno komercijalnih i, u kontekstu onoga što se posljednjih godina događalo vani, vrlo aktualnih izvođača koji bi možda i zahvatili dio publike sklone synth pop/darkwave revivalima samo da su nekim čudom uspjeli saznati za njihovo postojanje.
Ovo zadnje spomenuto za Ivana Antunovića, elektronskog kantautora umjetničkog imena Iv/An, istovremeno i vrijedi i ne – premda se napajao iz više ili manje sličnih izvora inspiracije kao ti synth/dark/EBM revivalisti, njegov izričaj previše je abrazivan i beskompromisan da bi, s obzirom da ne živi u Velikoj Britaniji ili nekoj drugoj, glazbeno civiliziranijoj zemlji, dobacio do iole šire publike. Istini za volju, da je njegov upravo reizdani, sedam godina stari prvijenac “Self And Selfish” objavljen u drugoj polovici osamdesetih, imao bi sasvim solidne šanse da dosegne razinu kulta kakvom se može pohvaliti jedna Borghesia.
Svaka od sedam skladbi s tog albuma tih bi godina bez beda našla mjesto na playlistama Dark Dance slušaonica u Jabuci, rame uz rame s, primjerice, “Der Mussolini” DAF-a ili nečega s prve dvije ploče Suicidea. Popis utjecaja ipak je dosta širi pa me tako uvodna “Was-Is” sjetila na onaj fantastičan remiks “Just Fascination” Cabaret Voltairea, dok “Fiction or Fact” spaja nasljeđe sastava njujorške ZE Records etikete krajem sedamdesetih s podlogama rap pionira i posvetom danas prilično zaboravljenom škotskom bendu Colourbox. Povremeno, kao u završnoj “Nostalgia and the Missing Sense”, svojim muzičkim vremenskim strojem otputuje sve do Kraftwerka ili Harmonie, a u “Crisis (The Image of You)” nije predaleko ni od manje prijemčljivog dijela pjesmarice Soft Cella. Glazbu u “Loopholes”, pak, potpisuje Mahk Rumbae, bitna figura britanske underground scene potpisniku ovih redaka ipak najpoznatija po radu s Konstruktivistsima Glenna Wallisa.
U tekstualnom smislu, “Self And Selfish” skoro pa ulazi u kategoriju konceptualnog albuma istovremeno propitkujući, zgražajući se i bezuspješno pokušavajući dokučiti što se krije iza sveprisutne ‘selfie’ kulture kao simbola svih anomalija današnjice, bilo da se radi o fake newsu, lažnim životima na društvenih mrežama ili opsesiji predmetima koji nemaju nikakvu pravu vrijednost i značenje. Svijet je time, kako je u press materijalima donekle i sam istaknuo, konačno i stvarno postao noćna mora Georgea Orwella i njegove “1984”, što pak donosi još jednu poveznicu Iv/Ana i autora sedamdesetih i osamdesetih koji su u tom romanu pronalazili i inspiraciju i svoje najveće strahove. Iznimka je “Commuters”, posvećena talentiranom i tragičnom Adrianu Borlandu iz liverpulskih post-pankera The Sound, koji je svoj nesretni život okončao na tračnicama vlaka, a Antunović tom stravičnom događaju pristupa iz pomalo neubičajene, premda izuzetno uznemirujuće pozicije ostalih putnika.
Te 2016. godine kada je izašao, “Self And Selfish” odjeknuo je u malom krugu fanova ovakvog viđenja elektronike, kako domaćih tako i stranih. Vjerujem da će isti scenarij pratiti i aktualno reizdanje, pri čemu vam preporučam da u taj krug zakoračite i vi, posebno ako volite neke od bendova koje smo naveli u ovom osvrtu ili barem njihove današnje, komercijalno gledano, nerijetko mnogo uspješnije učenike.
(Creme Organization, 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
