Intervju s liderom Vatre, grupom koja je konačno počela naplaćivati vlastiti trud, krv, znoj i suze. Svemu unatoč.
Virovitička Vatra je čak i svjetskim razmjerima fenomen i to samo zbog jedne stvari: masovnu prepoznatljivost postigli su nakon točno petnaest godina sustavnog djelovanja. U tom razdoblju naguralo se šest studijskih albuma, jedna komplilacija, bezbroj koncerata na svim mogućim i nemogućim mjestima, jedno potpuno hardversko uništenje već snimljenog albuma, stalno ignoriranje glavnih medija i učestalo kritičarsko omalovažavanje. Sve je to promijenio “Tango”, singl koji je Vatra čekala svo to vrijeme, koji je za bend označio početak jedne nove karijere. Karijere koja će se od sada medijski pratiti. Evo što kaže Ivan Dečak kojeg smo uhvatili između koncerata, nakon odsvirane Pule i prije planiranog Šibenika…
Bezobrazno je kad novinar stavlja sebe u prvi plan, ali u ovom slučaju to ne mogu izbjeći – „VT“ je prvi album Vatre kojemu sam dao lošu ocjenu i baš je taj dobio Porina. A i taj podatak ne mogu prožvakati, jer se ipak radi o novim verzijama vaših starih pjesama. Kako objašnjavaš da nakon šest studijskih albuma, Porina za alternativni album godine dobije ustvari kompilacija?
Ivan Dečak: O nominiranima kao i o pobjednicima, u slučaju nagrade Porin odlučuje glasačko tijelo, kao i konkurencija u godini izdavanja albuma. Jasno se sjećam Porina kojeg su nam pred nosom pokupile Majke sa svojim kompilacijskim live albumom, bio je to Porin za rock album i nikome ništa. Pa ne pišemo mi pjesme kako bi skupili kipiće Porina, pišemo ih kako bi se izrazili i njima zarazili publiku. Iako ne volim svrstavanja u ladice, “alternativno” je poprilično rastezljiv pojam, kao i rock. Sve to ide ukorak s današnjom glazbom koja je prožeta različitim utjecajima, pa osim nekog isključivog rock ili alternativnog pravca, postoji čitav spektar glazbe „između“ žanrova. Zasigurno pjesme objavljene na EP-ju „VT“ u integralnom obliku nisu „alternativne“, ali s promijenjenim aranžmanima nisam siguran u koju ladicu bi, na primjer, ubacili (ako bi to morali), „Gorim (EP version)“? Komu je to pop, rock, alternativno… Puno je i do onoga tko sluša. Druga je priča s kompilacijama i zašto Porin i njih uzima u obzir (iako nemam ništa protiv, pjesme danas i onako prekratko traju).
I tada vam se dogodilo ono što su glazbeni novinari godinama govorili da vam nedostaje. Dakle, nacionalni hit. Kako je to uspjelo ‘Tangu’, a nije prije toga recimo ni ‘Tremolu’, ni ‘Gorim’, ni ‘Vrati se’… da sad ne nabrajam dalje?
Ivan Dečak: Sve nabrojane pjesme, kao i mnogi naši singlovi prije i nakon njih, “Bilo je dobro dok je trajalo”, “Anđeo s greškom“, „Ruska“, „Ima li budnih“, „Eskim“, „John Travolta“… krčile su put i zajedno s mnogobrojnim live nastupima proteklih godina upoznavali publiku s našim zvukom i lirikom. Sve ovo što se događa baš u godini kada proslavljamo petnaest godina benda govori kako uloženo vrijeme, trud, rad, ali i novac nisu bačeni u vjetar. Mnogim se bendovima dogodi da ostanu zarobljeni unutar lokalnih okvira, a njihove pjesme nikada ne dobace do šireg auditorija, što je u nekim slučajevima prava šteta, ali realnost je okrutna. Recept za hit nemam, a ne znam ni koju zlaćanu brojku hitova trebamo doseći da se dio ljudi prestane čuditi „iznenadnom“ uspjehu.
Osim izdašnijih tantijema i većeg broja koncerata, što je ta konačna prihvaćenost masovne publike donijela bendu u nekom, ako hoćeš, duhovnom ili mentalnom smislu. Jer, ipak, vaša ‘borba’ trajala je petnaest godina…
Ivan Dečak: Iskreno se nadam da će naša borba trajati i narednih 30 godina, jer dok god postoje ciljevi moraš biti spreman na borbu za njihovo ostvarenje. Osim ako ti netko drugi ne posloži stvari i sve servira na tanjuru, ali takva ekipa ne nosi predznak benda već projekta.
Na tih petnaest godina karijere danas sigurno gledaš kao na romantično i uzbudljivo razdoblje. No, kakav je bio stvarni život, odnosno koliko je umijeća, živaca i stresa utrošeno na održavanje na životu grupe koja je svih ovih godina ostala gotovo u originalnom sastavu?
Ivan Dečak: Kada vjeruješ u ono što radiš i ako si k tome okružen istomišljenicima, spremnima čitav život podrediti ostvarenju snova, onda ne postoje problemi s kojima se nećeš upustiti u koštac ne bi li postigao određeni cilj. Petnaest godina u Vatri uistinu je proletjelo, vjerujem iz više razloga; prvenstveno bend čine drugari, a u dobrom društvu vrijeme leti. Svo to vrijeme bili smo u poslu, pisali smo pjesme, radili probe, snimali albume, videospotove i svirali na svim mjestima u regiji gdje god je bilo interesa za našu glazbu.
Koliko vam nadošli uspjeh stvara pritisak? Singl ‘Saturn’ kao eho uspjeha ‘Tanga’ također visoko kotira, no novi album je u nastajanju. Jesu li tenzije i ulozi ovoga puta povišeni?
Ivan Dečak: Ne bih se složio da je “Saturn” eho uspjeha pjesme “Tango”, jer ako ti nakon sjajnog ručka zagori kolač, sumnjam da će se jesti istim žarom. Album je zapravo 90 posto dovršen još prije izlaska „Tanga“. Snimit ćemo još maksimalno pjesmu, dvije. Jura i Pavle (Ferina i Miholjević, članovi Svadbasa, op.a.) već miksaju album, a mi jedva čekamo podijeliti ga sa publikom. Iduće godine krećemo s promotivnim koncertima. Što se pritiska tiče, sve ovo što nam se događa mi smo odsanjali još davno, tako da spremni dočekujemo izazove.
U međuvremenu si postao član žirija televizijskog projekta ‘The Voice’. S tim u vezi imam dva pitanja: prvo, koliko te takve stvari ometaju od tvoje prave misije – glazbe i, drugo, je li ti u tom estradnom okruženju uooće mjesto?
Ivan Dečak: Pošto je riječ o prvom showu koji propagira glazbu iliti glas pojedinca, isti me ne bi trebao udaljiti od glazbe, dapače. Nisam od onih koji na rock glazbu gledaju kao na nešto što ne bi smjelo izaći i dobaciti dalje od mračnih, zadimljenih klubova uredno „opremljenih“ lošim ozvučenjem, zabljuvanim toaletima, gdje nakon nastupa umjesto honorara za trud i rad dobiješ pola gajbe mlakog piva. Štoviše, mislim kako je krajnje vrijeme predstaviti rock ili urbanu glazbu u Hrvatskoj kao granu umjetnosti kojoj ljudi pristupaju studiozno, iskreno i potpuno, nakon čega bi trebalo biti normalno dobiti i određen prostor u medijima, a samim time i dovoljan broj koncerata, te u konačnici, na kraju dana, mjeseca, godine, od svega toga pristono živjeti. Ne spektakularno, samo pristojno. Nagradno pitanje jest: želite li u showu toga tipa gledati samo estradni milje ili biste voljeli vidjeti i nekog tko pripada i nekoj drugoj struji. Nije li ljepota u različitosti? Osobno, to mi je izazov.
Tekst objavljen u suradnji s portalom Tris.com.hr
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
