Ivanka Mazurkijević i Damir Martinović Mrle: Djeci pokušavamo proturiti samo nit dobrote sa što manje gluparenja

Ivanka Mazurkijević i Damir Martinović Mrle zajedno su umjetnički bračni tandem na vrhuncu. Samo ove godine će objaviti čak četiri albuma, od kojih je jedan ‘Kišni razdraganci’, glazbeno djelo za djecu kojeg prati i istoimena dječja slikovnica, što je bio i jedan od povoda za razgovor s ovim parom koji djeluje pod imenom Mr.Lee&IvaneSky koji će ove godine nastupiti i na skorašnjem riječkom Sailor festivalu.

Damir Martinović Mrle i Ivanka Mazurkijević (Foto: Romano Grozić)

Gledam nešto medijske naslove vezano za vaš novi album “Kišni razdraganci” i ne mogu se načuditi tom bombastičnom, gotovo začudnom predstavljanju toga, u smislu da ste VI snimili nešto za djecu, pa još uz to i album! Naime, kad izvrtim film unatrag, kad god sam radio intervju s vama, uvijek smo se doticali vašeg angažmana vezano za neki dječji sadržaj, bilo da je to bila glazba za kazališnu predstavu “Alisa u zemlji čudesa”, ili da smo se osvrnuli na Ivankin dugogodišnji rad na dječjim predstava u Velikoj Gorici, a na koncu, Ivanku se stalno može vidjeti u jutarnjem programu HRT-a upravu u radu s djecom. Stoga kako vi gledate na to, kako je vama biti “Ivanka i Mrle u Zemlji čudesa”?

Damir Martinović Mrle: Lijepo zvuči “Ivanka i Mrle u zemlji čudesa” s obzirom da smo u Hrvatskoj. Predispozicije ove države i njena geopolitička pozicija su idealne za uspjeh. No, eto. Što zbog PTSP-a, što zbog urođene lijenosti riješavanja hobotnica oko nas tu smo. Ivanka radi za djecu više deseljeća a zajedno i odvojeno radili smo puno dječijih predstava, emisija i čuda. I, da, Alisu za ZKM. Tako da zbilja razumijemo energiju “čuđenja”.

Ivanka: U mom društvancu imam i desnih i lijevih i svi vole i Mrleta i mene jer znaju da smo na strani dobra.

Ivanka Mazurkijević: Ovi “Kišni Razdraganci” uz povijesnu priču Termita jaku potku imaju u našim novim Riječkim prijateljicama. Jeleni Milić iz Tobogana koja nas je zvala prošle i ove godine da radimo nešto skupa, te nas poput pravog retro mecene upravlja u prekrasne filmove sa djecom. Zboru “Kap” djeci prekrasne energije i glasova i pregenijalnoj Lani Letović Perčin koja je upakirala “Kišne razdragance” u najljepšu slikovnicu.

Nije li možda subverzivno medijsko djelovanje u kojima vas se prikazuje kao ljude izvan društvenih normi i stvara atmosfera upitnosti, hajmo reći, vaših dobrih namjera kad je u pitanju sadržaj za djecu?

Ivanka: Ne vjerujem da je društvo na taj način polarizirano. U mom društvancu imam i desnih i lijevih i svi vole i Mrleta i mene jer znaju da smo na strani dobra. Ostalo su koloriti unutar pretpostavki stvarnosti. Mi smo pozitivci. Samo je upitnik hoće li film biti bajka starog kova ala “Djevojčica sa žigicama” ili novotarije tipa “Elza i Ana” sa hepi endom.

Svako malo sa svojim voljenima otiđite na piknik i isključite mobitele. Važno je ne biti kod kuće jer se kod kuće uvijek netko digne i počne nešto petljati po kući. Mora biti dekica i mora biti piknik u prirodi. Dječija salama, čokoladice i tvrdo kuhana jaja.

Iskreno držim da je kvalitetnog sadržaja za najmlađe jako malo u današnje vrijeme na ovim prostorima, prvenstveno sadržaja koji je oslobođen dogmatskih okvira. Kako vi gledate na to, na koncu konca ste i roditelji, pa vjerojatno radite i određenu filtraciju sadržaja?

Mrle: Ne znam kako odgovoriti na ovo pitanje. Ideš po srcu, po glavi. Neke škole smo završili, puno dobrih stvari odradili i djeci pokušavamo proturiti samo nit dobrote sa što manje gluparenja. A ako nastupa gluparenje da ga lociraju, upakiraju i dobro naplate. Za razliku od roditelja. Mi smo uspjeli, svako na svoj način zadržati dijete u sebi tako da odrastanje više i nije opcija. Djeca nas vole. Vidjeli smo to neki dan na “Kišnim Razdragancima”. Vidimo to svaki dan kad rašire ručice i pjevaju “Njama Njamu”. Odrasli imaju, moguće neki postotak predrasude. Imamo ih i mi o njima. Dok god te predrasude ne ometaju naš glazbeno umjetnički niz. mi ćemo se prekrasno mimoilaziti u ukusima i pogledima na stvarnost.

‘Kišni razdraganci’

Koji je vaš umjetnički put do dječjeg srca, što mislite da je glavni okidač za dječju maštu?

Ivanka: Osluškujemo svoju djecu. Eva, Roža i Kata su naše i “posuđeno naše” curice i njih smo svaki dan pitali o svemu. Ja sam napisala pjesme koje čak i mene interesiraju, te su mi tema i u ovoj zreloj dobi. Eva je napisala priču o balonu. Stvarčica koja joj zadaje muke jer nije prava igračka a strašno voli kad vidi balon. Pomogla je i oko lika “Čiče Miče” gospodina koji se pojavljuje na kraju svake priče. No, za dalje morate kupiti album, slikovnicu “Kišni razdraganac”. Zašto je tako otvoreno nudim? Zato jer je stvarno dobar dječji album koji se bavi svime najbitnijim stvarima a to su ljubav, prijateljstvo i ne manje važno, piknikom. Svako malo sa svojim voljenima otiđite na piknik i isključite mobitele. Važno je ne biti kod kuće jer se kod kuće uvijek netko digne i počne nešto petljati po kući. Mora biti dekica i mora biti piknik u prirodi. Dječija salama, čokoladice i tvrdo kuhana jaja.

Koje dječje pjesme i koja literatura je vas najviše zanimala dok ste bili djeca?

Ivanka: Ja sam odrastala, prvih sedam na prekrasnom Bodenseeu u Njemačkoj i meni je “Hajdi” bila lajtmotiv. I knjiga i čak sam imala i tapete. Kasnije, Juga – Branko Kockica, sve od Kušana! “Koko u Parizu”, pa “Alisa u zemlji čudesa” isto.

Mrle: “Najdraži stih ikad je “Cvrči cvrči cvrčak na čvoru crne smrče” pa je Ivanka izmislila svoj “šumom šeta šal, džunglom Đimi Đez”, ha, ha. Knjiga mi je “Pirgo”

Koliko mislite da je taj sadržaj vašeg djetinjstva utjecao na vaš životni odabir umjetničkog poziva?

Mrle: Sve utječe svaka minuta. Naravno da kad je mozak bio nov poput svježe spužvice da su mirisi, note i slova ostavila najdublji prvi otisak. Ivanka je zanimljiva zbog svoje putne priče i ima nekoliko jezika na kojima misli i osjeća a ja sam prirodno “Sailor”.

“Ježeva kućica” je vrhunska dječija literatura. Ovi mali, sivi, tužni ljudi ne mogu je taknuti. Svijetli i u mraku.

Koliko vas je primjerice privlačila „Ježeva kućica” Branka Ćopića, što vam je ona tada govorila i čemu vas učila?

Ivanka: Mrle je radio prekrasnu glazbu za Roberta Waltla u “Sceni Gorica” za vrijeme Senke Bulić baš za “Ježurku”. Taj sountrack je trebao izaći, no ne stigne. Ove godine će mu izaći 4 CD-a. “Mačka”, “Kišni razdraganci”, “Sailor” i “Let3 Hitovi”. Sa gomilom gostiju. “Sailor” ima nekoliko orkestralnih dijelova, putovanje u “Berlin Sailor” sa jako zanimljim percusionistima, Frano Djurović, dirigent a inače bivši Stampedovac je pomogao oko aranžmana orkestralnih dijelova za “Giganti”, Pirandellove “Divove”.

Mrle: Sudjeluju svi glazbenici i “Mr.Lee” te i Ivankini Stampedovci.

Ivanka: U životu nisam objavila tri albuma u jednoj godini. A planiram do kraja godine posvetiti se i Stampedu. Jer mi melodije i tekstovi izlaze još uvijek. A sad procijenite koji je super, a koji je ekstra super. Reći ću Vam sama. Zadnji “Sailor” po meni, bez lažne skromnosti naše je malo remek djelo za kraj.

Okej, no kako komentirate to što je „Ježeva kućica” proglašena nepoželjnom u školskoj lektiri? Društveno politički komentar?

Mrle: Unutar naših predstava i snimljenih materijala provlači se komentar. Umjetnik je slobodan, onaj koji samo tu i tamo dotakne umjetnost je slobodan. “Ježeva kućica” je vrhunska dječija literatura. Ovi mali, sivi, tužni ljudi ne mogu je taknuti. Svijetli i u mraku. Ostat će ti ljudi koji su izbacili “Ježurku” na kišu bezimeni lopovi. U našem svijetu.

Vratio bih se sad na „Kišne razdragance”, uz taj album dolazi i slikovnica autorice Lane Letović Perčin koju ste već spomenuli. Kako je došlo do ideje i, u konačnici, suradnje?

Ivanka: Lana je naša prijateljica i ima dvoje preslatke djece. Maxa i Lu s kojima se rado igraju naša djeca. I ja sam ih prisluškivala i Lana ih je prisluškivala te od Mrletovih “Kišnih razdraganaca” napravila prelijepu slikovnicu. I nas dvoje na naljepnici, ha, ha. To je nezamislivo lijep okvir u kojem se naš CD sa užitkom nalazi. Na ovom mjestu Hvala Jeleni Milić, Toboganu, EPK-u koji su nas kontaktirali i napravili s nama prekrasnu promociju u Parku “Vladimir Nazor”.

Mrle, zanimljivo je da si pjesmu „Riječki razdraganci” skladao još dok si bio član riječke grupe Termiti. Koja je bila njena tema tada?

Mrle: Pogled kroz prozor me je bio pogled na šumu u kojoj je često padala kiša, po čemu je Rijeka svjetski poznata kao grad s puno kiše. Meni ta kiša nikad nije smetala nego sam od tih kapi na listovima zamišljao šarena bića koja se kližu po njima. Asocijacija je šareni oblak koji lije veselu kišu. Što više pada, to je sreća veća. Tu su nastali “Kišni razdraganci” jedini tekst koji sam napisao za Termite. “Operi me ti kišni oblače, operi me ti kišni razdraganče”. Poveznica jest s mladim generacijama s punk ostavštinom i u mojim projekcijama predstavlja tradicionalnu Riječku rock obitelj.

Cijeli projekt „Razdraganaca” je rađen u sklopu EPK 2020 i programskog pravca Dječja kuća. Kakva skorašnja budućnost čeka „Kišne razdragance” u ostvarenju i nadogradnji tog programa?

Ivanka: Jelena Milić je kotačić koji nas spaja sa tim strukturama i vjerujte da se dobro zabavljamo smišljajući neobične nove stvari za djecu. Prošle godine smo radili sountrack sa djecom koja su bila tehnički bolje potkovani od nas. Užitak. Vidjeti ćemo koliko će nas EPK trebati dalje. Ponudili smo sve svoje ideje, pa šta prođe. Dječija kuća nas veseli. Nadamo se da će ispasti super.

Mr.Lee&IvaneSky ‘Sailor’

Kad smo Mrle i ja zadnji put razgovarali taman ste počinjali s radom na glazbi za predstavu „Mačka na vrućem limenom krovu” u režiji Paola Magellija i taj lijepi soundtrack je zabilježen i na CD-u. Što trenutno IvaneSky&Mr.Lee rade po pitanju glazbe za odrasle?

Mrle: Pa, evo, već smo rekli, no ponoviti ćemo. “Sailor” izlazi 26. srpnja uoči festivala “Sailor”. Gostuju nam Josipa Lisac, Chui, Mrave brojim, Siidsi i mi domaćini Mr.Lee&IvaneSky. Novi CD nam je povod i izvoditi ćemo dosta novih pjesama. Jako smo zadovoljni sa uratkom.

Koliko će Sailor Festivalu biti zastupljene glazbe iz „Mačke”?

Mrle: Na CD “Sailor” smo ubacili dvije “mačke” jer su nam prirasle srcu i izvoditi ćemo ih. Taj soundtrack je bio velika želja Ivanke, jer je teški fan Tennesseeja Williamsa. Sve je tekstove iskobinirala od njegovih citata.

Na tom albumu su i zapažene izvedbe Zrinke Cvitešić, postoji li mogućnost da vam se pridruži na pozornici Sailora?

Ivanka: Zrinka je prvenstveno velika glumačka zvijezda no, za nas bitno, prelijepa pjevačica. Tako je lijepo bilo slušati kako izvodi uživo naše pjesme unutar Magellijevih “Mački”.

I za kraj pitanje za Mrleta; prošle godine je Sailor Festival nosio predznak znanstveno-glazbenog festivala zbog razvoja tzv. zvučnog karburatora na kojem su bili angažirani riječki Fakultet za fiziku i Građevinski fakultet, ali i mađioničar Andrej Škedel. Je li ‘karburator’ konačno proradio ili je za struku & iluziju vaša ideja ispala neostvariva?

Mrle: A, ne. Laboratorij “Zvučnog karburatora” djeluje. Svi smo involvirani i radimo eksperimente unutar prostora kojeg smo dobili na korištenje od “Sweet and Salt” ekipe (EPK). Nadamo se prezentaciji i o tome uskoro puno više. Jako uživamo u ulozi “novokomponiranih znanstvenika”.

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X