Riječanin Izet Medošević bio je član grupa Avlijaneri i OŠ Sulud III, objavio zbirku pjesama u prozi ‘Genij usamljenog čovjeka’, a trenutno radi na na albumu ‘Granulo je sunce’ kojeg će uskoro objaviti Dallas Records. U sklopu programa Dozvoljeni četvrtak nastupit će u 3. rujna u Vintage Industrial Baru i predstaviti se publici zajedno s beogradskom grupom Artan Lili i sinjskom grupom M.O.R.T.. U razgovoru smo počeli s glazbom, a potom su se otvorile i neke druge teme. Upoznajte Izeta Medoševića.
Kako je došlo do suradnje s Dallas Recordsom? Priča se po kuloarima da je Goran Lisica Fox bio oduševljen materijalom?
Izet Medošević: Suradnja s Dallasom došla je preko posredništva Vlade Simchica – Vave, koji je na jednom kružoku pjesničke skupine Ri -lit poslušao pjesmu i video “Cura Ispred Placea” i predložio mi da ju Dallas promovira. Ubrzo je uređen sastanak između Foxa i mene i dogovoreni su detalji. Nikad nisam rekao da je Fox oduševljen mojim materijalom, i da je, sigurno to ne bi rekao na taj način.
I odmah ugovor za tri albuma?
Izet Medošević: Dallas je ponudio pet albuma, mislim da je to njihova uobičajena politika. Osobno sam pristao na tri, pošto sam tokom godina nakupio pjesama, a i da budem slobodan relativno brzo za moguće nove dogovore.
Kad možemo očekivati prvi album u nizu?
Izet Medošević: Dva do tri mjeseca bi trebala biti više nego dovoljna, s obzirom da sam radio sa tri producenta (Tomislav Ćurković, Srđan Žagovec i Siniša Vukotić), potrebno je malo više strpljenja. Izdao bih ja to sutra, ali svaka pjesma mora odležati, jer poslije jebanja nema kajanja, kako bi to naš narod divno sročio.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=J5Ois_tCghg[/youtube]
Glasiš za jednu od kultnih figura riječke scene, kako to osobno doživljavaš?
Izet Medošević: Ne ulazim u to. Moguće da su takvi nazivi medvjeđe usluge. Nisam radio na tome pa si ne uzimam ni zasluge. Danas jesi – sutra nisi.
Ako se ne varam osnivač si i udruge PunkeRi, možeš li reći nešto o tome, što te navelo, koji je bio cilj?
Izet Medošević: Smatram da je u ovo naše apatično doba potrebno da se ljudi ujedinjuju, po kojem god ključu. Što se tiče udruge PunkeRi, Rijeka ima tradiciju punk pokreta i bilo bi šteta da ne postoji jedna takva udruga. Trenutačno imam dovoljno iskustva i integriteta da bi me poštovali mlađi, a gotivili stariji, pa sam to trenutačno preuzeo na sebe. Pošto je članstvo u porastu, mislim da ću uskoro uzde prepustiti nekom agilnijem. Meni je bitno da kao osnivač imam pravo veta, jer svakakvih gluposti čovjek čuje. Iako manje gluposti, nego dobrih ideja u ovom slučaju.
Kao punk roker otišao si, može se reći, u kantautorske vode. Gdje je poveznica, koji su korijeni?
Izet Medošević: Kantautor je glazbenik koji sam radi glazbu i tekst i izvodi je. Po tome jesam kantautor, ali ipak se ne vidim kako pjevam šansone s akustarom u rukama, tipa Dylan ili Joan Baez. Ja sam prvo autor pa onda izvođač. U grupi frontman, samostalno bluzer. Makar kad radim glazbu mogu je raditi odvojeno od stihova, kao i obrnuto. Filmska glazba je također zanimljiv koncept. Kao i knjiga pjesama i proznih tekstova. U Rijeci je u porastu kniževna scena, ponekad je i popularnija od glazbene.
Osjećaš li da se kantautorstvom može jače doprijeti do ljudi?
Izet Medošević: Na to pitanje zasad nemam odgovor. Činjenica da će više ljudi razumijeti tekst. Novi List me je jednom prilikom krstio kao “alter pjesnika i punk filozofa” pa koliko god to zvučalo pretenciozno, više mi se sviđa nego naziv kantautor. Imam averziju prema tom nazivu, pogotovo što komponiram glazbu za minimum tri do četri instrumenta i ne nastupam sam. Kantautori nastaupaju većinom sami.
Je li za tebe punk mrtav ili nije? Recimo, u nekom filozofskom smislu, jer ako ćemo komentirati zvuk, svakako je još uvijek tu, ali ako ćemo o poruci…
Izet Medošević: Vjerovatno je punk mrtav u smislu Sex Pistolsa i vala sedamdesetih, ali punk je prvenstveno bunt, a toga ne nedostaje. Nije sveopći bunt jer ljudi rade poslove koji zatupljuju pa onda drijemaju. Opet, kako god se punk zvao, dok postoji bunt i želja za istinom, postojat će. Pod kojim imenom, najmanje je važno. Dalje>>