Izostanak vrućeg afričkog plesnog tuluma

Prvi nastup senegalskog glazbenika Cheikh Lôa i njegovog šesteročlanog sastava u zagrebačkom klubu Aquarius nije ispunio očekivanja.

Cheikh Lô u Aquariusu (Foto: Zoran Stajčić)

Fuzija afričke glazbe, funka, soula, rocka i jazza koju je u svom glazbenom loncu izmiješao Cheikh Lô – senegalski multiinstrumentalist i pjevač u petak navečer je slikovito rečeno izgubio bitku od jednog drugog „glazbenog kuhara“, odnosno Ramba Amadeusa. Iako je Rambu to bio već tko zna koji put da nastupa u Zagrebu, a afričkom glazbeniku prvi put, ni taktika iznenađenja nije urodila željenim plodom jer se u Aquariusu okupilo dvjestotinjak zainteresiranih.

No kako je podbacila publika, tako je podbacio i Cheikh Lô koji svojim brojnim bendom nije uspio stvoriti atmosferu kakvu inače kod nas na gostovanje prirede njegove afričke kolege. Nije imao furioznost i želju za kontaktom s publikom kao jedan Femi Kuti, nije imao opojni mantrički ritam kao Konono No1 ni hipnotizirajuću snagu Tinariwena.

S publikom je komunicirao slabo, gotovo nimalo i cijelo vrijeme se osjećala određena barijera u zraku. Njegova glazba uživo vrvi od unisonih manirizama koji su bili zaštitni znak Santanine glazbe u periodu od kraja 60ih do sredine 70ih (ali je Santana to radio daleko živahnije), a punoća ritma i živost se osjetila svega ne trenutke iako je Cheikh Lô u svom bendu imao čak četiri čovjeka zadužena za ritam. Ako se stave na stranu tekstovi pjesama koji nisu baš bili svima razumljivi, njegova glazba je iznimno prijemčiva puno mlađem uzrastu, a time pomalo banalna odraslima. Daleko da nije kvalitetna, ali sve bi odlično leglo u nekoj „matineji Putumayo* tuluma“.

Činjenica jest da je glazbeniku na albumu gostovao Pee Wee Elis, dugogodišnji saksofonist Jamesa Browna, no isti taj Pee Wee se nije nimalo iskazao prije četiri godine u Zagrebu kad je nastupio na Zagreb Jazz Festivalu i tamo sa svojim puno mlađim bendom entuzijasta klimavo izvodio jazz standarde. Ni Cheikh Lôov saksofonist u Aquariusu nije briljirao svojom virtuoznošću. Jamming je bio imperativ nastupa, ali nije bio prošaran konstantnim improvizacijama, što je obično i u rocku i jazzu zamka za upadanje u monotoniju. Općenito se činilo kako u prvom planu smije biti samo Cheikh Lô i da je glavni  naglasak stavljen na njegovu multiinstrumentalnost tj. talent. Svirao je gitaru, udaraljke, sjedao za bubanj i naravno pjevao dok je bend uglavnom bio pratnja iz koje nije bilo pretjeranog individualnog isticanja.

Osjećala se ta suspregnutost, a zbog toga je vjerojatno i izostala veća euforija publike željne vrućeg afričkog ritma koji raspamećuje, diže raspoloženje i grije tijelo kad sve prestane i kad se odlazi kući u vlažnu listopadsku noć.

*Putumayo Records – diskografska kuća specijalizirana za objavljivanje kvalitetne i edukativne dječje glazbe te glazbe namijenjene djeci.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X