Ako je netko od domaćih mlađih kantautora ozbiljno shvatio svoje zvanje i poslanje, to je Nikola Vranić aka J. R. August. Svakim svojim koncertom dokazuje duboku povezanost s glazbom, ali i ono najbitnije; da je on ‘samo’ medijator koji kroz glazbu iskreno komunicira sa svojim emocijama. Upravo stoga ne treba čuditi što pored pjevanja na engleskom jeziku stvara čvrstu vezu i s domaćom publikom koja, bez pretjerivanja, hrli na njegove koncerte.
J. R. Augustu je taj predani koncertni rad, koji nije ostavljao prostora ravnodušnosti publike, nedavno donio i ponudu ekskluzivnog ugovora od Croatia Recordsa, a sve gušći raspored u angažmanima potvrđuje kako talent kad se susretne s upornošću mora početi donositi pozitivne rezultate. Dakle, puno noviteta u životu Nikole Vraniće dovelo je i do ovog intervjua u kojem je, kao i u svojoj glazbi, otvorio dušu bez zadrške, te progovorio čak i o svojoj borbi s depresijom, koja je općenito podmukla i u najgorim slučajevima smrtonosna posebno kod glazbenika, ali i u vlastitom slučaju pronalaska prirodne terapije, tj. ‘terapije prirodom’.
Otvorio si prije par dana premijerni koncert grupe Still Corners u Zagrebu. Kakvi su dojmovi?
J. R. August: Iskreno, nisam oduševljen niti njihovom muzikom niti njihovim koncertom u Boogaloou. Istina je, također, da nisam fan dream popa, ili kako god se zvao, kao žanra niti neuzbudljivih koncerata koji počnu, traju i završe u istom tonalitetu i tempu. S balkona sam vidio dosta ljudi kako u isto vrijeme slušaju i gledaju koncert i tipkaju po mobitelu. Neki su se tu i tamo zaljuljali, a onda su nakon sat i pol otišli doma. Čudna su vremena u kojima živimo. Kad malo razmislim, atmosfera i trenutna popularnost tog dream pop žanra je direktno povezana sa stanjem u kojem se trenutno nalazimo kao društvo – većina nas je samo poluprisutna, nema puno hladnog niti vrućeg, sve je nekako mlako.
Na Zagreb Beer Fest dolazimo u ‘punoj ratnoj spremi’. Cijeli bend plus zbor. Nadam se da će ljudi uživati u tih 45 minuta kao što mi uvijek uživamo.
Uskoro nastupaš na Zagreb Beer Festivalu, hoće li nastup biti isto koncipiran ili pripremaš neka iznenađenja?
J. R. August: Za Still Cornerse smo koncert otvorili Lujo i ja, što je prvi put da sam nastupio samo sa saksofonistom. Na Zagreb Beer Fest dolazimo u ‘punoj ratnoj spremi’. Cijeli bend plus zbor. Nadam se da će ljudi uživati u tih 45 minuta kao što mi uvijek uživamo. Setlista je barem malo drukčija za svaki nastup pa niti Zagreb Beer Festival neće biti iznimka. Radim to čisto zato da isprobam što funkcionira i da učim na greškama, ali i da ponovim ili naglasim ono što je bilo dobro.
Nakon pet konceptualnih nazavisnih EP izdanja činilo se kako to postaje tvoj karakteristični diskografski potpis, no onda je odjeknula vijest da si potpisao za Croatia Records, što je bilo nemalo iznenađenje. Možeš li reći nešto o tome?
J. R. August: Da, niti sam još ne vjerujem da sam potpisao za Croatia Records, jer mi to nije bio cilj, niti sam to tražio. Oni su mi se javili jer su oduševljeni onime što radim, a prema tome i ponudili dobre uvjete za suradnju tako da sam pristao. U današnje vrijeme diskografske kuće imaju dosta drukčiju ulogu u odnosu na dane kada je glazbena industrija cvjetala, ali svejedno se veselim vidjeti kako će ta suradnja napredovati. Kantautori u svijetu, a još više oni koji poput mene pjevaju na engleskom, a žive u Hrvatskoj moraju uložiti izrazito puno vremena i truda kako bi bili dostojni svog poziva. Kada tome dodamo činjenicu da moraju raditi još jedan posao da bi zaradili mjesečnu plaću koju potom ulažu u snimanje, produciranje, opremu, prostore za probe, benzin i sve što DIY (do ityourself, op. a.) pristup nosi, ljudi često pucaju po šavovima što za njih kao autore nije niti toliko loše jer im to otvara procijep u inspiraciju. I taj krug se ponavlja iznova i iznova. Samo će najuporniji iz toga izaći “živi“. Ja već sada, kada sam potpisao za diskografsku kuću i za booking agenciju, te našao menadžera osjećam kako mi je skinut velik teret s leđa i lakše dišem. No, s čim više ljudi surađuješ, tim više pati tvoja individualnost, ali onda opet – ne možeš imati i ovce i novce.
Ja sam oduvijek želio snimati LP albume, ali zbog različitih faktora to nisam napravio do današnjeg dana. Da! Prelazim na longplay format i više se ne vraćam na snimanje kratkosvirajućih albuma!
Prelaziš li time, konačno, na long play format i naravno kad se može očekivati tvoj dugosvirajući prvijenac?
J. R. August: Ja sam oduvijek želio snimati LP albume, ali zbog različitih faktora to nisam napravio do današnjeg dana. Da! Prelazim na longplay format i više se ne vraćam na snimanje kratkosvirajućih albuma! Pet komada je dovoljno! Uskoro izlazi moj prvi “pravi“ album koji će se zvati “Dangerous Waters“, a nakon njega još jako puno dugosvirajućih albuma koji čekaju u ladici, znate da mislim na laptop (smijeh) i čija će imena sadržavati ime “Waters“. Sretan sam kao malo dijete. To je svrha mog života.
Što s dosad objavljenim EP-ijima, jesi li razmišljao i njih kompilirati na neki način u obliku albuma?
J. R. August: Da, vjerojatno će se to dogoditi u nekom trenutku za vrijeme suradnje s Croatia Records.
Vjerujem da te nemalo iznenadilo prisustvo Darka Rundeka na tvom rasprodanom koncertu u zagrebačkoj Kinoteci prije nekoliko mjeseci?
J. R. August: Da! Bio sam jako sretan što je došao i što sam ga napokon upoznao jer je on naš kantautorski vođa i mislim da mogu reći da mu se cijela generacija nas novih kantautorica i kantautora divi. Ja mu se osim fenomenalnog autorskog rada divim i na svemu ovome što radi vezano za ekologiju. Pričali smo baš o tome nakon koncerta i razmijenili neka iskustva.
Definitivno si prepoznat na domaćem terenu, no nekako se malo zna o tvojim koncertnim angažmanima izvan Hrvatske. Obzirom da ti je izričaj na engleskom jeziku, kako tu stoje stvari?
J. R. August: Trenutno smo u fazi ispipavanja teritorija i sve bi trebalo biti jasnije u sljedećih godinu dana. Dogovoreni su neki koncerti van države, a definitivno ćemo ponoviti Beograd i Ljubljanu jer smo to obećali na zadnjim koncertima krajem prošle godine. Potpisao sam ugovor s booking agencijom Charmworks i to je sad na njima. Činjenica je da gdje god da sviramo van granica države ljudi nas mole da se vratimo opet i javljaju se naknadno mailovima i pišu samo pozitivne stvari o onome što su doživjeli na koncertu. Ono što nam ne ide u prilog jest ogromni broj članova benda i zbora tako da ćemo u tom pogledu trebati raditi kompromise na ovaj ili onaj način. No, nikad nisam bio pretjerano nestrpljiv tip pa sam tako siguran da ćemo polako, ali sigurno osvojiti Europu. To mi je dugoročni cilj.
Na koncu koji uvjeti po tebi trebaju biti ispunjeni za ozbiljniji glazbeni iskorak izvan regije?
J. R. August: Mislim da je najvažnija stvar da iza sebe imaš ekipu ljudi koji su spremni “poginuti“ za tebe i žrtvovati svoje vrijeme i novac kako bi ti pomogli. To su izuzetno rijetke situacije, pa se zato takve stvari rijetko i događaju. A da bi se sve to dogodilo, ta cijela ekipa koje će za tebe “poginuti“ trebaš te ljude istinski dotaknuti svojom glazbom i svojom osobom. Drugim riječima, trebaš i ti sam prvo “poginuti“.
Kad si se pojavio, dakle govorim o početku karijere, glavna medijska mantra bila je da si zapeo za oko i uho Coldplayu. No je li ti u jednom trenutku ta činjenica počela predstavljati opterećenje, u smislu da to na neki način može smetati percepciji tvoje glazbe?
J. R. August: Na samom početku mi je to išlo na živce, ali te 2012. mi je sve išlo na živce jer sam bio izuzetno depresivan. Sad mi je drago da se to dogodilo jer mislim da je svaki “push“ koji tvoju muziku stavlja pred uši i oči potencijalnog fana super stvar.
Kad sam 2013. godine, nakon perioda od godinu dana duboke depresije odlučio prošetati uz rijeku u kojoj sam kao klinac lovio ribe, došao kući u malo boljem stanju nego što sam bio prije nego sam otišao, znao sam da ću sutradan to ponoviti.
Teško je ne primijetiti da je povezivanje s prirodom, otpjevano kroz različite motive, karakteristika tvog izričaja. Očigledno je da te inspirira. Koliko je boravak u prirodi bitan za tvoj kreativni rad?
J. R. August: Kad sam 2013. godine, nakon perioda od godinu dana duboke depresije odlučio prošetati uz rijeku u kojoj sam kao klinac lovio ribe, došao kući u malo boljem stanju nego što sam bio prije nego sam otišao, znao sam da ću sutradan to ponoviti. Nakon nekoliko dana počeo sam sa sobom nositi ribički štap i brzo shvatio kako je to jedini način da preusmjerim fokus sa svega što me muči i jednostavno budem u trenutku. Riječna voda me oduvijek fascinirala i već u djetinjstvu, nakon odgledanog Redfordovog filma “A River Runs Through“ znao sam da se jednog dana želim baviti mušičarenjem. Ubrzo sam zagorske potoke i rijeke zamijenio onim gorskima i sada u Gorski kotar i na Njegove svete vode hodočastim kad god imam vremena i boravak na tim mjestima me iscjeljuje. Zbog tih mjesta je nastala većina pjesama s nadolazećeg albuma, zbog toga će svi nadolazeći albumi nositi ime “Waters“ u svojim imenima, ta su mjesta izliječila moju depresiju i stvarno su izvor, u doslovnom i prenesenom značenju, moje inspiracije. Provesti 12 sati u gacanju kroz hladnu, bistru vodu u šumi, na planini, nikog ne može ostaviti ravnodušnim. Dok mušičarim i vitlam tim štapom u tempu, sam sebe bacam u trans. Tu se događaju ideje, koje zapravo nisu moje, nego su preuzete iz Prirode. Ja sam samo Plagijator.
Drugi, možda i najsnažniji moment je duhovnost tvoje glazbe, što dakako ne treba miješati s pojom religioznosti, no opet je li to za tebe jedan ili pak dva srodna pojma. Kako ti to doživljavaš?
J. R. August: Kroz cijeli svoj život želio sam sam sebi objasniti pojam Boga i naslikati Ga u glavi, ali ta slika je uvijek sličila onoj koju većina nas ima kada Ga zamislimo pa me to nerviralo. Sve se promijenilo, kao što sam maloprije rekao, kad sam počeo provoditi jako puno vremena sam sa sobom u prirodi. Postepeno sam Ga počeo viđati u svemu, u bistroj vodi, u plavom nebu, u kukcima i mušicama, u velikim listovima lepuha, u pastrvama i lipljanima. Pa i u sebi i u drugim ljudima. Za mene je Bog Priroda. Sve priče koje pišu u Bibliji meni su super zanimljive, ali one su samo viđenje Boga od strane pojedinaca i ne bismo ih trebali shvaćati doslovno. Uostalom, kao niti tekstove pjesama koje pišem.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
