Jamie Stewart (Xiu Xiu): Kad bi teška vremena proizvodila dobru umjetnost, trenutno bi bilo mnogo više dobre glazbe

Ove srijede američki indie art pop trio Xiu Xiu stiže u zagrebački Vintage Industrial Bar, a tim povodom s osnivačem i idejnim tvorcem benda, Jamiejem Stewartom, porazgovarali smo o smrti, propasti svijeta i ostalim vedrim temama vezanim za njihov najnoviji album ‘Ignore Grief’.

Xiu Xiu (foto: Promo)

Bilo je prilično riskantno nazvati album “Ignore Grief” u ovo varljivo ratno i postpandemično doba. Jeste li toga bili svjesni?

Jamie Stewart: Mislili smo to kao komentar na to kako su svi bili zbunjeni u pogledu žalovanja. Došlo je gotovo kao pokora za to što smo ista vrsta koja ga je toliko namnožila. Užas. Ne možeš procesuirati svoju tugu, ne zaslužuješ to, moraš je proživjeti jer si kriv što si čovjek. Ali, apsurdno, nemoguće je ignorirati tugu u ovom razdoblju povijesti.

Album se bavi navedenom patnjom i djeluje kao “apstraktno istraživanje ranog rock and roll ‘Teen Tragedy’ žanra”, kroz teme kao što su prostitucija, seksualna trgovina, ubojstva, kultovi i zlouporaba supstanci. Čije su vas sudbine konkretno inspirirale, ako smijem pitati?

Jamie Stewart: Radije ne bih navodio imena, ali u pitanju su ljudi koje poznajemo. Jedan je mrtav, a četvero su još živi. Ali nije riječ o tim konkretnim ljudima – za nas jest, ali slušateljima mogu i trebaju biti o kome god oni žele.

Smatrate li da su svi ti negativni aspekti bili, na neki način, gorivo koje je pomoglo da rock and roll postane popularan?

Jamie Stewart: Mislim da su rock and roll uopće učinili mogućim, ali su omogućili velik dio umjetnosti i estetske kulture od samog početka. Špiljske slike prikazuju lov i ubijanje životinja; prikazuju smrt i veliki rizik za same lovce i njihove obitelji ako ne uspiju. Koja dobra opera ima veseli kraj? Kodels Borgia je nevjerojatno nasilan.

Kako vidite današnji svijet? Jeste li optimistični ili pesimistični?

Jamie Stewart: Pa, nisam se ubio, stoga se još sigurno nisam predao.

Vaš prethodni album „Oh No” bio je album dueta. Kako je došlo do toga?

Jamie Stewart: Prolazio sam kroz razdoblje duboke izdaje od nekoliko ljudi koji su mi bili bliski i to mi je raznijelo mozak i srce na komadiće. Imao sam živčani slom. Tijekom tog vremena mnogi ljudi od kojih to nisam očekivao, pružili du mi iskrenu brigu. Album dueta činio se kao prikladan simbol zahvalnosti za dobrotu koja mi je iskazana. Pjevanje pjesme s drugom osobom bilo je simbol za drugu osobu koja mi je pomogla da stanem na noge svojom gestom brige.

Bilo je vrlo zanimljivo što ste rekli da vam je „Oh No” pomoglo da shvatite da je „omjer lijepih ljudi prema usranim ljudima otprilike 60/40″. Je li pandemija bila okidač za takav zaključak? Ja sam, primjerice, osobno imao slično mišljenje.Međutim, kod mene je omjer 50:50.Čini se da čovječanstvo najviše ovisi o “swing voteu” u teškim vremenima.Kao da jedan glas odlučuje između pakla i spasa.

Jamie Stewart: Pa prije toga sam mislio da je omjer usranih ljudi prema dobrim ljudima 90/10, tako da je to poboljšanje. Možda sam se vratio na više poput 75/25, ali još uvijek je bolji nego što je bio. Swing vote zastrašuje. Odlučuje o sudbini zemlje gotovo slučajno.

Xiu Xiu (foto: Promo)

Gdje vas je zatekla pandemija i kako ste reagirali?

Jamie Stewart: Bilo je miješano. Osobno volim biti sam i volim biti kod kuće, imam mali studio, pa sam cijelo vrijeme radio. Nedostajala su mi putovanja, ali osim toga bilo mi je više-manje ok. Politički sam bio duboko potresen, tužan i razočaran u ljude i vodstvo vlade. Dvoje mojih susjeda je umrlo, moja kuma je umrla i mnogi ljudi u mom susjedstvu su umrli od toga. Trenutno sam zbunjen što je ljudima ta činjenica dosadila to kao činjenica i rekli su: “Jebi ga, dosadilo mi je ovo. PA ŠTO?”

Sada ću vas pitati o malo vedrijoj temi iz vaše prošlosti. Je li vas iznenadila popularnost vašeg cover albuma „Plays the Music of Twin Peaks”? Prvo je bio napravljen za Records Store Day, ali stvari su se nakon toga promijenile?

Jamie Stewart: Imali smo mongo sreće s tajmingom. Zamoljeni smo da to snimimo neposredno prije najave 3. sezone “Twin Peaksa”. Naša je ploča izašla upravo kad se serija vratila u svijest javnosti. Za nas, zvijezde se nisu mogle savršenije poravnati.

Što vas je posebno privuklo narativu te TV serije? Je li to bila glazba Julee Cruise ili cjelokupna noir atmosfera?

Jamie Stewart: To što je čudna, metafizička, seksualna, smiješna, romantična, zastrašujuća i zbunjujuća, sve u isto vrijeme. A povrh svega ima najbolju glazbu u povijesti TV serija. Sve to skupa neodoljivo nadahnjuje.

Zadnji put ste u Zagrebu nastupili 2012. Promovirali ste album „Always” Sjećate li se možda tog nastupa?

Jamie Stewart: Kako ne! Bilo je DOISTA davno. Dogodilo mi se nešto nevjerojatno zastrašujuće u backstageu nakon nastupa. Nije bilo povezano s koncertom, ali svakako me natjeralo da ga pamtim i siguran sam da ću ga uvijek pamtiti. Svirali smo u Zagrebu i 2004. na našoj prvoj europskoj turneji, a pamtim i taj nastup. Ni počemu strašnom, srećom.

U to vrijeme doživljavali smo uspon indie glazbene scene, koji je kulminirao u prošlom desetljeću. S kojim izazovima se susrećete u ovom desetljeću koje nije počelo baš optimistično s obzirom na sve što se događalo na početku?

Jamie Stewart: Pokušavam ne razmišljati o razdobljima glazbe koja su manje ili više teška ili imaju više izazova od bilo kojeg drugog. Pokušati uopće stvarati glazbu dovoljan je izazov i usredotočiti se na ono što je najbolje ima više smisla nego razmišljati o bilo čemu drugom.

Vjerujete li u izreku da loše vrijeme stvara dobru umjetnost?

Jamie Stewart: Kad bi to bila istina, trenutno bi bilo mnogo više dobrih bendova… Oprostite na brezobrazluku.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X