Još se prije 4-5 godina govorilo se o stvaralačkoj snazi beogradske grupe Jarboli, a danas se bez imalo okolišanja može reći da je riječ o najboljem srpskom, ne samo indie, bendu.
Posljednji album „Zabava“ u kojem zahvaljujući jednom dobrom poznaniku uživam u konzumiranju na dvostrukom vinilnom izdanju, pruža, figurativno kazano, heroinsku ovisnost. U početku se vrti na gramofonu taj veliki crni okrugli disk, dok glazba „neobavezno“ ispunjava životni prostor, a onda kako vrijeme odmiče, sve više se pozicionira kao centralni predmet koji zove da ga se konzumira sve češće.
„Zabavu“ ne čine hitovi – već pjesme koje nisu hitovi, ali ubrzo to postanu u glavi, a da put zavođenja slušatelju ostaje misterij. Je li stvar u psihotičnom redoslijedu pjesama ili u njihovom unutarnjem šarmu ili u oboje, teško je reći. No sve diše prirodno u svojoj neobjašnjivosti.
„Ništa“ s vrištećom gitarskim solom u najboljoj maniri Radioheada predivno ohladi naredna „Objašnjenja nisu potrebna“ koja kao da je rađena za neku cirkusku točku. Kao što „Porcija poštenja“, koja da je došla s kraja 70-ih kad su The Jam, Television i The Clash krčili put novim zvukom i novim pravilima, zvuči kao glazbena sijamska blizanka s garažnom The Jesus And Mary Chain/Sonic Youth pržionom u obliku „Opsada“ da bi hipnotički blues „Utopija“ cijelu stvar gurnuo u prog rock dimenziju. U toj dimenziji se Jarboli drčno razmeću zvukom koji „ruši stabla“, a opet ne zvuče kao kvazintelektualna kopija nekog rock dinosaura iz 70ih i 80ih, već kao suvereni gigant novog doba.
Jarboli su također iznimno snažni i kad su u pitanju gitarski rifovi i pjesme koje uz snažan ritam oslobađaju energiju. Najjači adrenalinski niz događa je upravo na početku albuma u pjesmama „Naselja u retrovizoru“, „Avatar“ i kulminira u „Podrška je važna“ koja bi se mogla svrstati među najžešće rock pjesme ovih prostora u posljednjih deset godina. Ali ne u ciljano namješteno žestoke pjesme kakvima obično teže punk/metal bendovi, već one koje nude golu rokersku žestinu koja prvo pomiče noge slušatelja dok se mozak pokušava snaći u ekspresno nastaloj histeriji tijela. I opet pružajući mu eliksir opuštanja u baladi „Neizvesnost“ koja dolazi kao logični smireni epilog poslije energetske katarze pjesme „Podrška je važna“. Samo najveći shvaćaju koliko je snažno pozicioniranje balade na albumu, a Jarboli su to plastično dokazali u prvom činu „Zabave“.
Rijetki bendovi također shvate da tek nakon tog trenutka dolazi vrijeme za ono što se obično naziva nosećim hitom albuma, a još rjeđima to pođe za rukom i napraviti. No Jarboli su nakon „Neizvesnosti“ uboli „Ples“ čime je ponovljen efekt preslušavanja prve pjesme albuma tj. kad je slušateljski fokus najjači. A fokus je dovoljno jak i za „Moji koraci“ i „Porcija panike“, dok prva podsjeća na unisonu gitarski hommage The Allman Brothersa“ druga se klatari u srazu razbijenog ritma i posprdnog rakursa spram teksta o napretka svijeta. Možda je pristup u istima indiferentan i banaliziran, ali nije intelektualistički jalovo suhoparan, taman da se pažnja ponovno naoštri na „Nema pravila“ i već dočaranu uzlaznu putanju velikog finala koji započinje s pjesmom „Ništa“.
Pa sad, tko god je željan pravog rock iščašenja na jeziku kojeg razumije (jer na svu sreću ne trebaju titlovi – čisto da TV debilana s titlanjem srpskih filmova ne prođe bar spomenuta u ovom ponovno aktualiziranom trenutku), svakako ne bi trebao zaobići „Zabavu“. Jarboli je nude na besplatni download, a tko se odluči za izvrsno vinilno izdanje na kojem sve navedeno pršti unutar uhu toplih frekvencija moći će vježbati i svoje poznavanje ćirilice na omotu. Negdje sam čuo da je kod nas old fešn opismenjavanje ponovno u modi, pa valjda ćirilica ulazi u tu agendu, a tko zna možda Jarboli za naglo zainteresirano hrvatsko tržište otisnu neki vinil i s „titlovima na latinici“. Ok, zezali se ili ne, svakako važna informacija je da Jarboli uživo glase za izvrstan bend, pa se može reći da je sutra u Tvornici pravi trenutak za uvjeriti se u to.
„Zabava“ je zagarantirana. „Samo zatvorite oči i recite što ustvari želite da vidite…“
Ocjena: 10/10
(Odličan hrčak / Digimedia, 2011.)