Ted Gioia, američki jazz kritičar, glazbeni historičar, autor 11 knjiga, između ostalih: ‘Music: A Subversive History’, ‘The Jazz Standards: A Guide to the Repertoire’ i ‘The History of Jazz and Delta Blues’, osnivač jazz studija na američkom Stanford sveučilištu, jazz glazbenik i ujedno vlasnik obimne i značajne fonoteke nije skrivao oduševljenje albumom ‘Ode dite’, kao što je Adama Semijalca usporedio s jednim od najvećih imena američkog bluesa.
U tekstu od 20. svibnja ove godine naslovljenom: “12 izvanrednih novih albuma od 12 izvođača iz 12 zemalja” i s podnaslovom: “Ovi manje poznati albumi apsolutno zaslužuju vašu pažnju.” Ted Gioia album “Ode dite” Adama Semijalca prvog navodi na svojoj listi.
Svoj tekst započinje riječima: “Kažu mi da neki radijski DJ-evi preferiraju raditi noćnu smjenu – puštati ploče iz tamne i usamljene radijske stanice usred noći. Da, publika je mala, ali postoji jedna kompenzacijska prednost: možete puštati što god želite. Programski direktor je duboko u snu. To je posao na radiju koji bih želio imati. Svijet postaje tih u 3 ujutro, ali ti radijski valove putuju daleko. Izabrao bih sve dolje navedene albume koji krše pravila jer ih volim i podijelio bih ih s mojim istomišljenicima u nesanici.”
Za Semijalčev album kaže kako ga je privukla njegova naslovnica, što svakako govori u prilog izvrsnom dizajnu za album “Ode dite” koji je osmislio i nacrtao Mislav Lešić, odnedavno i glazbenik koji se predstavio kao Ukleti dukat, te je izumio slavonski psihodelični tamburaški izričaj.
“Kupio bih ovaj album samo zbog naslovnice, koja je neka vrsta hrvatskog crossovera slična Crumbovom stilu”, započinje Gioia, a treba napomenuti da je Robert Crumb jedan od najznačajnijih ilustratora i strip autora američke kontrakulturne scene 1960-ih i 1970-i, ujedno i autor naslovnice albuma “Cheap Thrills” grupe Big Brother and the Holding Company tj. albuma kojim je debitirala Janis Joplin.
U nastavku piše: “Neka drugi ljudi ističu seksi modele na svojim pločama – ali starija žena koja pruža svoju ruku prema ruci smrti više je moj fah. To nagovješćuje zvukove koji su sposobni da me probude iz najtežeg dogmatskog dremeža.”
O glazbi progovara na sljedeći način: “No što točno predstavlja ova glazba? Je li to blues? Je li to hrvatska narodna glazba? Je li to svirka na slide gitari? (Pa, na to posljednje mogu odgovoriti: ne – ovdje se koristi instrument zvani 5-žična dangubica.) Ali neću pokušavati svrstati ovu glazbu u neke kategorije jer ona djeluje izvan njih. Najbliža usporedba koju mogu napraviti je Blind Willie Johnson – ali samo ako bi se preselio iz Teksasa i postao bard u Zagrebu.”
Veću kompliment iz postojbine bluesa Adam Semijalac nije moga dobiti.
Saznajte više: