Je’l ti to dres?

Dug put smo prevalili u posljednjih 20 godina: prvo od federativne republike do države, potom od države do banana republike da bi putovanje završilo transformacijom iz banana republike do kolonije.

Real Madrid - grb kluba

Ne znam kako je u ekonomskom, ali u kulturnom pogledu ispada da je tako nakon posljednjeg poteza zagrebačkog gradonačelnika u tjednu u kojem je Zagreb na tren trebao osjetiti svjetski sportski štih. Hanžekovićev memorijal – najveće domaće atletsko natjecanje ugostilo je svjetskog rekordera Usaina Bolta između ostalih kvalitetnih svjetskih imena. Za političku strukturu bio je to idealan trenutak za zajedničku fotografiju s jednim uspješnim pojedincem. Kako običaji nalažu trebalo je uručiti i neki poklon za tu prigodu. A poklon je obično nešto čime se domaćin diči pa makar to bio i dio ustaljenog protokola.

Očekivalo se tako da će Usain dobiti nekakvu posebnu kravatu sa zlatom izvezenim olimpijskim krugovima, možda 14 karatnu zlatnu penkalu, sliku nekog od naših proslavljenih slikara naivaca, ili u najgorem slučaju neki Šestinski kišobran ili pak licitarsko srce kao uspomenu na posjet jednoj maloj i ne baš bogatoj europskoj zemlji u trenutku kad istu trese recesija, pa se eto, po protokolu nije moglo više dati. Kadli ono, izvuče gradonačelnik dres Real Madrida s potpisima svih igrača! Krasna relikvija za svakog nogometnog fana koja se obično promptno uramljuje u staklo i stavlja na najviše mjesto kućnog oltara, odnosno na zid iznad televizora kako bi svima iz ekipe koja se okuplja na gledanju tekme bilo jasno ‘ko je baja među njima.

No kakve to veze ima s Hrvatskom i Zagrebom? Nikakve. Jedini dojam koji je to moglo ostaviti na Bolta jest da je u školi prespavao neke sate geografije, pa da nije znao da Kraljevina Španjolska ima neke posjede i u ovom dijelu Europe, jer Mourinhova momčad je ipak španjolski ponos, a ne hrvatski. Možda je Bolt to shvatio i kao neugodnu provokaciju suparničke sponzorske kompanije, obzirom da on trči u opremi Pume. Ni u snu nije mogao očekivati da će mu u nekoj španjolskoj koloniji pred gomilom fotografa lakih na okidaču netko uručiti dres s Adidasovim logom.

Možda on jest najbrži čovjek na svijetu, ali to ne znači da ga mi Balkanci ne možemo uspješno stjerati u kut, kao što smo i njega i svitu gostujućih nam atletičara stjerali na vježbovni teren kojeg od milja nazivamo atletskim stadionom, a na čiju stazu kroz žicu može škicnuti svaki znatiželjni prolaznik. Ne zna Bolt da je nekad kraljica sportova imala kraljevski tretman u Zagrebu i da se popularno zvani Hanžek odvijao na atletskoj stazi „maksimirske ljepotice“ koju su 1952. projektirali arhitekti Vladimir Turina, Eugen Ehrlich i Franjo Neidhardt baš po mjeri i mogućnostima tadašnjeg grada. Bilo je to puno prije nego što je uslijed megalomanije 90ih srušen i nikad dovršeni stadion dobio epitet rugla grada. Tada je i „brisanjem“ atletske staze kraljica sporta deložirana s maksimirske adrese zbog viših nogometnih ciljeva.

No ako je stadion postao premali za suživot s kraljicom, dovoljno je velik za ugostiti kraljev(sk)e klubove. A kraljevski klub koji je izašao na ganc novu zelenu travu ove srijede bio je Real Madrid, pred kojim su svi ničice pali. Ne baš svi, ako se oslonimo na spin novog tumačenja sportskih pravila koji je uslijedio dan nakon poraza Dinama na vlastitom terenu. Kako su sportski mediji zborno zabrujali bio je to fantastičan otpor iako je 10 protivničkih igrača iz kraljevskog kluba bilo u većini spram naših 11 igrača. Bio je to hrvatski sportski Alamo. Dobili smo i svoje heroje poput Jima Bowieja i Davida Crocketta koji su pali pod naletom trupa Antonia Lopeza de Santa Anne. Izgubili jesmo, ali nismo. Očekivalo se masovno punjenje mreže hrvatskog gola, a ono pao je samo jedan! Dalje>>

Zadnje od Komentar

Idi na Vrh
X