Sinoć je Močvaru, u organizaciji Žednog uha, Žura i Začarane Močvare, kao zagrijavanje za ovoljetni Superuho festival u Šibeniku, posjetio poznati švedski kantautor Jens Lekman. Zadatak zagrijavanja publike pripao je The Marshmallow Notebooksu.
The Marshmallow Notebooks je u posljednje dvije godine odsvirao već nebrojene koncerte za zagrebačku publiku, gotovo uvijek u različitoj postavi, s gostima ili pak u kantautorskom izdanju, predstavljajući uglavnom pjesme s posljednjeg hvaljenog albuma, no sinoć su se odlučili promijeniti repertoar i u pravoj ljetnoj, gotovo plažnoj atmosferi na terasi Močvare, koju je dodatno potencirao plakat plaže s palmom, odsvirali su jedan malo drugačiji set sastavljen većinom od starijih, prearanžiranih pjesama Habjančevog opusa, poput “Vineyard by the sea”, “Train Ghosts i In love”. Nisu, naravno, propustili odsvirati ni “Summer”, “You can tell me lies” i “The last tourist in town”, a u nastup su inkorporirali i jednu potpuno novu pjesmu veselog ljetnog ritma, na kojoj se teško razaznavao tekst.
Nastup je gradiran polako, od kantautorske izvedbe Matije Habjanca, kojemu se poslije dvije pjesme pridružio Vlado Brljak na bubnju, da bi sve kulminiralo pojavljivanjem Ane Franjić (Analena) na akustičnom basu, samo za ovo ljeto pridruženom članicom benda. Odsvirali su već poslovično lijep koncert pred već prepunom terasom Močvare i zagrijali publiku za nastup glavne zvijezde večeri.
Jens Lekman stigao je u Zagreb na nagovor okorjelih fanova s kojima se godinama dopisivao, i nakon sinoćnjeg nastupa sigurno je zadovoljan što nas je posjetio, jer atmosferu koja ga je dočekala vjerojatno nije očekivao. Nastup je započeo tiho i nježno, kantautorskim dijelom opusa, samo s gitarom i njegovim toplim glasom, pjesmama “You Are The Light” i “Black Cab”, da bi nakon dvadesetak minuta upalio ritam mašinu i na matricu odsvirao legendarnu “An Argument With Myself” kojom se potpuno promijenila dotad pomalo prigušena i uspavljujuća atmosfera. Nakon te stvari matricu gotovo da nije isključio pa je na trenutke sve izgledalo poput nekih veselih karaoka na plaži, podebljanih skakanjem i singalonganjem zagriženih fanova u prvim redovima, koji su nepogrešivo znali sve duhovite tekstove prepune popkulturnih referenci kojima je Lekman zaljubio publiku širom svijeta.
Osobito dirljiva atmosfera zajedništva dogodila se na “A Postcard to Nina”, a nastup je završio s “Your Arms Around Me”, predivnoj ljetnoj baladi koja mi je oduvijek zvučala kao da ju je maznuo od The Magnetic Fieldsa. Poslije koncerta još se dugo u noć družio s fanovima, fotografirajući se strpljivo i nasmijano, i potpisujući ploče koje je, navodno, prodao do posljednjeg komada.
Lijepa večer sinoć u Močvari, dostojan uvod u ljetnu koncertnu atmosferu čiji se vrhunac očekuje ovoga ljeta u Šibeniku na Superuhu.