Ako su ova reizdanja namijenjena ponovnoj prosudbi materijala snimljenog u razdoblju krize, može se reći da samo podcrtavaju razloge koji su Casha doveli u tu istu krizu, ali i tim više ističu kvalitativni skok koji će Johnny i Rick Rubin ostvariti već s prvim izdanjem u seriji ‘American’.
Prije nego će mu Rick Rubin, čarobnjak koji je stvarao čuda u svim žanrovima od hip-hopa do heavy metala, sredinom devedesetih uskrsnuti karijeru i ponovno ga učiniti jednim od najznačajnijih aktivnih glazbenika na svijetu legendarnom serijom albuma poznatom pod imenom “American Recordings”, Johnny Cash je proveo dobar dio dvaju desetljeća u velikim naporima da stvori uspješnu i relevantnu glazbu, a o tim naporima najviše svjedoči razdoblje provedeno na etiketi Mercury koje je upravo ponovno dovedeno na svojevrsnu ponovnu prosudbu pod povećalom slušateljstva novim box setom “The Complete Mercury Albums (1986-1991)” što obuhvaća šest ploča objavljenih u navedenom teškom periodu Cashove karijere.
Jedan od rijetkih uspjeha koji je netom prije ove faze Cash uspio postići bio je onaj s country supergrupom Highwaymen koju su uz njega činili velikani Willie Nelson, Waylon Jennings i Kris Kristofferson, a koja je 1985. na temelju istoimenog hita s istoimene ploče zasjela na vrh country ljestvice. Ne čudi stoga da je i prvi od albuma iz serije objavljene za Mercury također jedan pokušaj igranja na sličnu kartu, “Class of ’55”, (6/10) koji je Casha također ubacio u kombinaciju s tri glazbene legende, ovaj put s pionirima rock and rolla Jerry Leejem Lewisom, Carlom Perkinsom i Royem Orbisonom.
Cash, Lewis i Perkins bili su, naravno, uz Elvisa Presleyja članovi jedne od prvih supergrupa u povijesti rock and rolla, Million Dollar Quartet, a “Class of ’55” je očit pokušaj svjedočenja o staroj slavi s Orbisonom kao valjda jedinim tada živućim izvođačem dostojnim da popuni mjesto zjapeće rupe koju je za sobom ostavio kralj Presley. Iako je u tom trenutku ovaj bio mrtav već gotovo deset godina, Elvisov duh itekako lebdi nad pločom njegovih preživjelih suboraca sa etikete Sun Records iz pedesetih, budući da su mu pjesme ili izravno posvećene, poput singla “We Remember the King”, ili govore o tom razdoblju rađanja dosad neporažene sile rock and roll glazbe koja je promijenila svijet. No, ova ploča ne donosi dovoljno potencijalnih hitova i stvarno izvanrednog materijala da bi taj projekt bio zapamćen u jednakoj mjeri kao Highwaymen ili druga supergrupa koja će nastati par godina kasnije, a u kojoj će ponovno Orbison igrati bitnu ulogu uz Georgea Harrisona, Boba Dylana, Toma Pettyja i Jeffa Lynnea, a bit će poznata kao Traveling Wilburys.
Druga ploča iz kolekcije je “Johnny Cash Is Coming to Town” (7/10) izvorno objavljena u travnju iduće godine, a koja je imala određen potencijal i iznjedrila je singl koji se uspio plasirati na country ljestvicu. Riječ je o pjesmi “The Night Hank Williams Came to Town” iz pera Bobbyja Braddocka koju Cash izvodi u duetu s Waylonom Jenningsom, kolegom iz Highwaymena s kojim je godinu ranije kao posljednji album na Columbiji objavio i ploču “Heroes”. Od ostalih pjesama koje se izvajaju valja spomenuti i uvodnu “The Big Light” koju potpisuje Elvis Costello, “Let Him Roll” Guyja Clarka, obradu hita Merlea Travisa “Sixteen Tons” i zanimljivu poskočicu “W. Lee O’Daniel and the Light Crust Doughboys”.
Prateći bend predvođen multi-instrumentalistom Martyjem Stewartom prepun je talenta, no priličan problem predstavlja produkcija Cashovog prijatelja “Cowboy” Jacka Clementa koji nikad nije razumio ono što će Rubin kasnije učiniti samorazumljivim, a to je da je u Cashovom slučaju uvijek manje zapravo više, pa se tako uvijek trudio ubaciti čim više instrumenata u snimke, umjesto da dopusti Cashovom glasu da diše i da njegova izvođačka snaga istupi u prvi plan.
Sličan problem ponavlja se i na sljedećem izdanju u kolekciji, albumu dueta iz 1988., “Water from the Wells of Home” (6/10) iz radionice istoga producenta. S albuma su skinuta dva singla, nova verzija hita “Ballad of a Teenage Queen” izvorno objavljena na albumu izašlom u eri Suna, “Johnny Cash Sings the Songs That Made Him Famous”, a ovdje trideset godina kasnije ponovno snimljena u duetu s Johnnyjevom kćeri Rosanne Cash i slavnom braćom Everly, te duet “That Old Wheel” s Hankom Williamsom mlađim, sinom istoimenoga country velikana.
Obiteljske veze dodatno učvršćuje i pojavljivanje Johnnyjevog sina Johna Cartera Casha na naslovnoj pjesmi i obradi “Call Me the Breeze” J.J. Caleovoga hita, a od ostalih teškaša koji će se promuvati pločom ne smije se izostaviti igrače poput Paula McCartneyja na “New Moon Over Jamaica”, Glena Campbella, Toma T. Halla, Emmylou Harris i Royja Acuffa, te ponovno Waylona Jenningsa koji gostuje na “Sweeter Than the Flowers”.
Sva ta glazbena elita nažalost još jednom nije sinergijom uspjela izvući ovaj album niti Cashu donijeti još jedan hit, pa će tako na sljedećem uvrštenom albumu “Classic Cash: Hall of Fame Series” (5/10) Johnny biti primoran zagrabiti u vlastiti katalog iz kojeg će izvući dvadeset hitova koje će snimiti u novim verzijama prilagođenim formatu zvuka koji je u kasnim osamdesetima prevladavao na radijskim postajama posvećenima country glazbi.
Mnogi su ovaj pokušaj (s pravom) kritizirali kao promašen jer nije bilo potrebe snimati oduvijek voljene pjesme u novom ruhu koje uključuje sintesajzere i sličnu mašineriju, a niti jedna jedina skladba s “Classic Cash” ovdje nije predstavljena u naprednijoj verziji od one izvorne. Ovaj album je u kolekciju uvršten u dva različita miksa, jednom službenom i drugom “ranom” miksu, a premda su raniji miksevi ipak bolji od onih službenih, to ne mijenja činjenicu da ni jedna verzija ovdje ne oduševljava koliko bi trebala.
Nešto bolji dojam ostavlja album koji označava Cashov ulazak u devedesete, desetljeće koje će ga s vremenom vratiti na prijestolje koje mu pripada. Riječ je o albumu “Boom Chicka Boom” (7/10) naslovljenom prema slavnom zvuku koji je Casha i The Tennesee Three lansirao među zvijezde na početku karijere. Ovaj album počinje zabavnim opisom događaja u zapozorju koncerta Willieja Neslona u “Backstage Pass”, a zatim nastavlja s “Cat’s in the Cradle” autora Harryja Chapina, ozbiljnim promišljanjem začaranoga kruga u odnosima unutar obitelji u kojoj članovi nemaju vremena jedni za druge i na taj način propuštaju ostvariti vezu koja bi im obogatila život.
Tu su i zafrkantska “Farmer’s Almanac” napisana na melodiji koju će Cash desetak godina kasnije ponovno oživjeti na “Country Trash”, zatim ekološki osvještena “Don’t Go Near the Water” ovdje donesena s ploče “Ragged Old Flag” iz 1974. godine. Ne treba zaobići ni “Hidden Shame”, još jednu pjesmu koju je Cashu priskrbio Elvis Costello koji će je u vlastitoj verziji snimiti na “Secret, Profane & Sugarcane” 2009., premda u opticaju postoji i raniji pokušaj iz vremena albuma “All This Useless Beauty” iz 1997. godine. Valja napomenuti da na ovom albumu prateće vokale pjevaju The Jordanaires, pjevači koji su svojim specifičnim zvukom oplemenili neke od Cashovih najranijih snimki za Sun, kao i brojne Elvisove hitove koji bez njihovog doprinosa ne bi zvučali isto.
Posljednji ovdje zastupljeni album datira iz 1991., a riječ je o ploči “The Mystery of Life” (6/10), na kojoj ponovno možemo čuti neke od Cashovih već prokušanih hitova kao što su “Hey Porter” i “Wanted Man” koju potpisuje Bob Dylan, ali i dotad neobjavljene autorske stvari kao “I’m an Easy Rider” i “The Greatest Cowboy of Them All”. Album je sastavljen od raznih snimki nastalih u razdoblju koje je proveo na etiketi Mercury, pa se rezultat doima pomalo neujednačenim, pogotovo u ovdje priloženom izdanju kojemu je pridodana i pjesma “The Wanderer” snimljena za album “Zooropa” megazvijezda U2.
Uz kolekciju koja obuhvaća sve navedene albume objavljen je i kompilacija “Easy Rider: The Best Of The Mercury Recordings” (7/10) koja na dvije ploče donosi najznačajnije trenutke iz ovog manje slavnog i napaćenog razdoblja karijere jedne od najvećih ikona countryja i rock and rolla. Ako su ova reizdanja namijenjena ponovnoj prosudbi materijala snimljenog u razdoblju krize, može se reći da samo podcrtavaju razloge koji su Casha doveli u tu istu krizu, ali i tim više ističu kvalitativni skok koji će Johnny i Rubin ostvariti već s prvim izdanjem u seriji American. No, isto tako će nas podsjetiti da Cashovi albumi nikad nisu bili doista loši, već da možda tek nisu predočili puni potencijal koji je čovjek u crnom u sebi zadržao od prvog do posljednjeg dana svog bogatog života provedenog u glazbi.
(Mercury Nashville, 2020.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
