Konačno je objavljena objedinjena diskografija naše najvažnije pjevačice.
„Lisica“ (1982.)
Definitivno najslabiji album. Amerika je već ‘davna prošlost’, a hard rock obrasci doimaju se istrošenima. Čak je i znakovita naslovnica albuma na kojem je Josipa snimljena okrenutih leđa (prema publici, karijeri ili jednostavno prema samom fotografu?), kao što se i vizual koji potpisuje Mirko Ilić može doživjeti kao stilizirane zatvorske rešetke. To je album koji je nagrizla industrija poput surove i neumorne štanc-mašine. Vrijeme velikih tiraža. Dok je novi val uzbudljivo kuljao iz klubova, Josipu su snašli tekstovi za tješenje sredovječne generacije, a ona nikad nije bila spremna na tako nešto. Nije ni danas. Suradnja s Krajačem prešla je svoj zenit. Zvuči kao da bi iskočila iz vlastite kože. „Hazarder“ tu kao da jedina iscrtava pravo stanje stvari, zvuči kao vapaj kraj jedne „Daj mi riječ“ i „Godišnjica“ (potonja se ujedno može smatrati najnižom točkom njene karijere), kao što i posljednja „Bedž za rock and roll“ na kraju dolazi kao šlag na promašeno desetljeće, jer bilo je krajnje anakrono na početku osamdesetih pozivati se na Beatlese uz arhaični boggie ritam. Znakovito, „Bedž za rock and roll“ ujedno je bio i njen oproštaj od hard rocka, bar u diskografskom smislu, kao i od Ivice Krajača na neko vrijeme.
„Hoću samo tebe“ (1983.)
Ovaj album donosi značajnu transformaciju i uskakanje u kolosijek osamdesetih koji prate naglašeni synthesizeri i zvuk tada popularnih roto-tomova (ili bar oponašanje njihovog zvuka). No to je album Josipina pomlađenja čemu su pridonjeli i tekstovi, tj. odabir Alke Vuice koja je napisala tekstove svih pjesama, a ujedno je to i jedini album na kojem je Josipa komponirala (posljednja „Sanjala sam“). Na „Hoću samo tebe“ je gotovo bowiejevski potpuno odbacila ruho prethodnog albuma „Lisica“, od glave do pete, što bi se reklo. „Hoću samo tebe“ posjeduje neodoljivu koketnu crtu ponovno pronađene energije i smisla. Koliko je to možda na prvu loptu očito u opijeno-havajskoj „Vjernost“, ipak je ključna za razumijevanje „Hoću da te pratim svud“ u kojoj je to tako lijepo opisano stihovima: „Hajde, daj mi nadu koja ne bježi, daj mi nadu onog crnog koji svira blues, hajde, daj mi let koji se leti daj mi neku drugu priču koju želim ja, od koje gubim dah“.
„Boginja“ (1987.)
Između prve „Boginja“ i posljednje pjesme „Kraljica divljine“ skupilo se dosta hitova na ovom albumu, kao što se nastavio progres modernizacije domaćeg pop zvuka i ovog puta otišlo predaleko. U dobroj mjeri je programiranje zamijenilo organski zvuk, ali se upalo u sad već staru zamku u kojoj nije sintetički zvuk do kraja zavladao, već se koristio kako bi se oponašao prirodni instrumentarij. U svoje vrijeme album „Boginja“ bio je moderan kao i font imena na coveru koji je napisan na prepotopnom Amstradu, no s današnje točke gledišta riječ je o kičastom produkcijskom bućkurišu u kojem visokofrekventni synthevi proždiru divin glas. To je ujedno i doba kad je tranzistorska tehnologija iz studija izgurala toplinu lampaša. No posljednje tri godine kičastog domaćeg popa ujedno su bile i najjače za tiraže u osamdesetima, a dominantni nosač bila je audio kaseta čija analogija je sasvim dovoljno kompenzirala i zaobljavala uhoparajuće visoke frekvencije. „Boginja“ je jedini album iz ove edicije koji je možda trebalo bolje prilagoditi ili u potpunosti remasterirati za CD izdanje.
„Balade“ (1987.)
Iste godine kad i „Boginja“ objavljena je i kompilacija „Balade“. Iako nije uobičajeno na izdanja ovakve vrste uvrštavati kompilacijske albuma, ovog puta to ima smisla. Naime, osim što je pjesme birao Metikoš na njoj je uvrštena „Ja bolujem“ koja je te godine bila veliki hit na MESAM-u, zatim tu je i Morrisonova „Crazy Love“, te „Soon As I Touched Him“ (Hirsch, Helms i Newborn) otpjevane na engleskom s albuma „Made In U.S.A.“ i koje su na Vol. 1 izdanju otpjevane na hrvatskom, potom njen poznati engleski prepjev zagorske pjesme „Dobro mi došel prijatel“ (V. Čaklec, V. Glovacki, R. Šimunović, K. Klemenčić), kao i originalna izvedba „Ave Maria“ iz rock opere „Gubec-Beg“ koja također nije dio „Original Album Collection“ opusa. Ukratko, sve skupa trešnja na tortu iznimno uspješnog razdoblja Josipe Lisac iz druge polovine osamdesetih. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
