Kad su gitara i glas Led Zeppelina zatresli Zagreb…

Ravno do dna se kroz virtualnu izložbu Nina Šolića prisjeća 1998. godine, točnije večeri kad su Jimmy Page i Robert Plant nastupili u punom Domu sportova.

Jimmy Page i Robert Plant – Dom sportova, Zagreb, 21. veljače 1998. (Foto: Nino Šolić)

Povod ove virtualne izložbe svakako je ponovno aktualizirana priča oko Led Zeppelina objavljivanjem koncertnog filma „Celebration Day“ snimljenog tijekom jednog jedinog koncerta koji su ekskluzivno ponovno okupljeni Led Zeppelin odsvirali u londonskoj O2 Areni u čast preminulog Ahmeta Erteguna, svog prijatelja i osnivača Atlantic Recordsa.

Zagreb je prije 14 godina imao tu sreću da se dva puta u jednoj godini našao na putu tada udruženom Jimmyju Pageu i Robertu Plantu na turneji koja je nosila naziv „The Guitar And The Voice of Led Zeppelin“, što je ujedno bilo i njihovo prvo gostovanje u Hrvatskoj u line-up-u koji je izvodio pjesme najvećeg rock benda svih vremena. Te 1998. svirali su dva puta u Zagrebu. Prvi put 21. veljače, a potom 12. studenog. Kako to obično biva u domaćim koncertnim prilikama, na prvom koncertu Dom sportova je pucao po šavovima, a drugi put posjetitelja je bilo upola manje.

Ovdje ćemo se osvrnuti na prvi nastup koji je svakako bio znakovitiji iz nekoliko razloga, ne samo stoga što je dvorana bila puna euforične publike. Naime Page i Plant su tada odlučili da upravo Zagreb bude prva stanica na turneji, tj. grad u kojem će grupa uvježbavati pjesme. Boravili su u ukupno pet dana u Zagrebu i bio je to prvi pravi rock and roll hype nakon turobnih ratnih godina tijekom kojih su nas svi zaobilazili u velikom luku, ujedno i pet predivnih dana tijekom kojih smo mi navučeni na rock odmarali dušu od jednako tako turobne stvarnosti Tuđmanove hegemonije.

Page i Plant su bili i društveni događaj, a pročulo se i o njihovim dernecima po našoj maloj metropoli. Jedan od derneka bio je i razlog zašto su se iznebuha odlučili za predgrupu angažirati tamburaški sastav Gazde. Izlazak nesretnih Gazda na pozornicu te večeri bio je prvi sudar civilizacija – ili možda prikladnije, dvije Hrvatske. Publika mahom lijevog političkog uvjerenja, rokeri, čitatelji Ferala, slobodnjaci, a na pozornici glavni predstavnici tamburaške scene, državotvorne zamjene za narodnjake za široki hrvatski puk, glasnici buđenja novih tradicionalnih vrijednosti stopljenih u bastardni modernizam kroz rokerski imidž u motorističkim kožnjacima koji su unisono nosili gradski dečki koji su pjevali o njivama, dunjama i fijakerima. Gazde su prije toga nekoliko puta, dapače već tradicionalno pred božićne blagdane punili Dom sportova i nije im bilo ni u primisli da ovog puta ne izlaze pred svoju publiku. Nema što nije letjelo sve na njih tijekom kratkog nastupa, publika je bacala sve što joj je bilo pri ruci. Letjele su čaše, olovke, kovanice, pa čak i sendviči i hamburgeri. Čistači su imali dvadeset minuta posla nakon nastupa kako bi pozornicu doveli u upotrebno stanje.

Nakon toga zagrmio je uvodni rif „Sick Again“, pjesme koja zatvara album „Physical Graffiti“ i pakao je pušten s lanca. Tijekom dvosatnog nastupa Page i Plant su prošli sva ona mjesta na koja su stavili naglasak i tijekom Unledded nastupa na MTV-iju četiri godine ranije da bi sve kulminiralo s „Kashmirom“. Koncert je istovremeno bio i promocija njihovih zajedničkih pjesmama koje su se te jeseni našle na albumu „Walking Into Clarksdale“, no ispalo je da je bilo riječ o pokušaju koji nije naišao na plodno tlo.

Djelić te atmosfere svojim aparatom zarobio je Nino Šolić. Bilo je to vrijeme analogije, kad je uhvatiti dobru koncertnu snimku bilo znatno teže nego u današnje digitalno doba. Uživajte u ovom nostalgičnom tripu, u novoj virtualnoj izložbi našeg portala.

Zoran Stajčić

Zadnje od Galerija

Idi na Vrh