Nišaneći ‘srpske cajke’ pulski gradonačelnik ‘pogodio je’ hrvatskog pjevačkog veterana koji u bazi ZAMP-a ima 197 upisanih autorskih pjesama, ujedno člana Hrvatske glazbene unije, te glazbenika koji je svoju diskografsku karijeru počeo u zagrebačkom Jugotonu i nastavio kad je isti diskograf preimenovan u Croatia Records.
Negdje u devedesetima na jednom graničnom prijelazu između Hrvatske i Bosne i Hercegovine prepozna granični policajac lice jednog putnika te službenijim glasom nego inače upita: „Što ćete vi u mojoj zemlji?“
Putnik posegne za unutrašnjim džepom i mimo svih policajčevih očekivanja izvadi hrvatsku putovnicu, tamno plavu s otisnutim zlatnim grbom, predade je u ruke pomalo zbunjenom pograničnom službeniku i odgovori: „To je i moja zemlja.“
„A ja bacio sve vaše ploče!“, u sekundi je ispario službeni policajčev gard i pretvorio se u glasno razočarenje, dok je naknadnom pameću shvaćao da je najuzaludnija žrtva koju je napravio za službu i domovinu bila ta što se u maničnom čišćenju osobne fonoteke od ‘ćirilice’ riješio i albuma jednog rođenog Hrvata, sina majke Lucije i oca Mate Kuliša.
Ova mala anegdota iz života Duška Kuliša, hrvatskog pjevača sa stalnom adresom u Splitu, dakako je istinita. Svojevremeno ju je prepričao Miljenko Jergović, a u jednom davnašnjem intervjuu za Globus, svojevremeno prvim intervjuom s Kulišem u Hrvatskoj, Ilku Čuliću je i pjevač osobno potvrdio autentičnost.
Cijelu svoju plaću bi na okladi izgubio poniženi policajac, koji je sam to poniženje zaiskao upotrebom posvojne zamjenice ‘moja’ koju je dodao uz ‘zemlju’, da se kojim slučajem kladio na to da je pjevač novokomponovane narodne muzike (kako se službeno zvao taj stil u jugoslavenskoj diskografiji) Srbin ili Bošnjak. Mislio je da za to ima i čvrste dokaze u obliku njegovih ploča prije nego ih se riješio u panici da mu šef ne dođe slučajno kući na kavu i da mu ovlaš pogleda fonoteku kraj starog gramofona i ugleda suspektnu ćirilicu.
Teško je znati što bi dao taj razočarani policajac za pravovremenu informaciju da Duško Kuliš, kojeg je tako volio slušati, ima hrvatsku putovnicu. Da u miru i bez straha na to što će susjedi reći može odvrnuti glasnoću i uživati u glazbi koju je volio. „Aaaa šefe, pa vi ne znate? Duško Kuliš je naš, Hrvat! Od oca Mate i majke Lucije. Nije to ćirilica, šefe!“, bezbrižno bi tada službenik mogao reći svom šefu smjene dok samozadovoljno otpija srk kave.
Ta crtica iz života Duška Kuliša otprije dvadeset i kusur godina na simboličan način ilustrira kolateralnu štetu nacionalnim zaluđivanjem i panikom koji traje, evo pa sve do današnjih dana. U istom tom Splitu u kojem je Duško provodi dobar dio svog života, školovao se Filip Zoričić kojeg je profesionalni put odveo u multikulturalnu i multietničku Pulu, gdje je na lokalnim izborima kao nezavisni kandidat pobijedio IDS i postao gradonačelnik.
U zaštitu multikulturalnih i multietničkih vrijednosti Zoričić se objeručke bacio prošli tjedan na jedan prilično originalan način kontrirajući istim tim multikulturalnim i multietničkim vrijednostima i uskraćujući građane svog grada za jedan multikulturalni i multietnički koncert.
Simbolično kazano, napunio je svoju nacionalnu bazuku i opalio u samo leglo srpskih cajki u njegovom gradu. Bar je tako mislio. Naime, njegov projektil udario je u stol pjevačkih veterana i jedne tek odnedavno punoljetne pjevačice koje je okupio jedan Hrvat, uz to i Splićanin. Duško Kuliš (63) i njegovi gosti Dragan Kojić (62), Ana Bekuta (63) i Zorana Mićanović (18) tako neće imati priliku 25. ožujka u pulskom Domu sportova kvariti tamošnju hrvatsku mladež. Ta Zoričićeva odluka je odjeknula kao eksplozija, ali u medijskoj prašili koja se digla ovih dana nažalost je u drugi plan došla medijska forenzika.
I sad kad se prašina polako sliježe, jasnije se razaznaje da je ‘Zoričićev projektil’ namijenjen ‘srpskim specijalcima’ ustvari pogodio ‘starački dom’ gdje se zatekla i jedna djevojka koja bi svakom od spomenutih mogla biti unuka (nadam se da se nitko od spomenutih pjevačica i pjevača neće naći uvrijeđenima zbog ove pomalo karikirane usporedbe koja samo treba ilustrirati sraz između nišanjenog i onog što je pogođeno).
I naravno svi znamo epilog, a to je da nakon što je hrvatskom pjevaču s hrvatskom putovnicom zabranjen koncert u multikulturalnoj i multietničkoj Puli, zabranjen mu je i u Osijeku koji njeguje srednjeeuropske vrijednosti. Pa, eto, čudna su vremena došla; biti hrvatski pjevač koji pjeva apolitične i uglavnom ljubavne pjesme nije nikakva garancija da možete pjevati u nekim hrvatskim gradovima bili oni multikulturalni i multietnički ili gajili srednjeeuropske vrijednosti.
Neki će reći da je tu zasigurno riječ o prilično kontroverznom pjevaču. Pa, utvrdimo i to.
Duško Kuliš ne pripada niti jednom estradnom klanu, a oni koji ga znaju, kunu se da nema ni menadžera. Kažu, ne treba mu. Sve što 63-godišnji Duško ima su njegove pjesme i publika. Nije li to san snova svih glazbenika? Oni i publika, bez posrednika. Malo je reći da je Duško koncertno aktivan u regiji, kao što je malo reći da je aktivan u Europi. Duško je koncertno aktivan u cijelom svijetu. Cijelom multikulturalnom i multietničkom svijetu.
Što se tiče sad već legendarnog otkazanog koncerta u multikulturalnoj i multietničkoj Puli, neslužbena verzija priče ide da je Duško bez ijednog plakata u gradu prodao oko 2.400 ulaznica. Prodao bi vjerojatno i sve, ali se organizator ipak odlučio dati malo dodatnog vjetra u leđa i ušao u investiciju tiskanja plakata. Nastavak neslužbene verzije priče kaže da su problemi nastali onog trenutka kad su se po gradu pojavili plakati koje je mogao vidjeti svaki građanin pa tako i gradonačelnik.
Nadalje, Duško Kuliš nije samo hrvatski pjevač s hrvatskom putovnicom, već je i hrvatski glazbeni autor čija su djela minuciozno zavedena u bazu Hrvatskog društva skladatelja, tj. popularno zvanom i znanom HDS ZAMP-u. Točno 197 pjesama upisano je na ime Duško Kuliš. Od 197 pjesama Duška Kuliša HDS ZAMP redovno skuplja tantijeme svake godine, gdje god pjevač nastupa diljem multikulturalnog i multietničkog svijeta.
Isti taj HDS ZAMP ostat će bez mogućnosti skupljanja tantijema za Duška od koncerta u Puli, tj. Osijeku, dakle za zabranjenog hrvatskog autora u dva hrvatska grada. Isti taj HDS ZAMP do današnjeg dana nije izašao u javnost s izjavom o cijelom nemilom događaju, a kamo li s nekom prosvjednom notom, pa je upit o očitovanju poslao autor ovog teksta, čisto da bi znali kakav je stav Hrvatskog društva skladatelja kad je riječ o zabranama rada jednom njihovom članu u Hrvatskoj. Dakako, isti dopis poslan je i na adresu Hrvatske glazbene unije i HUZIP-a koji prikuplja izvođačka prava, jer javnost ima pravo znati kakav je stav i te strukovne organizacije kad je riječ o zabrani nastupanja hrvatskih glazbenika u Hrvatskoj, a također i Croatia Recordsu, obzirom da je Kuliš od prvog dana svoje karijere bio u Jugotonu, te ostao u istoj kući nakon što je obnovio ugovor i nastavio s diskografskim radom. Odgovori se čekaju i bit će objavljeni kad i ako dođu.
Za kraj ću opet posegnuti za jednom anegdotom od prošle godine koju je prepričao Petar Janjatović gostujući ove subote na srpskoj televiziji Nova i komentirajući baš ovu situaciju.
Naime, Janjatović je prošlo ljeto na poziv Nenada Marjanovića Frica (basista nekadašnjih KUD Idijota) došao na jednu glazbenu tribinu u Pulu. Prije toga je Fric pričao s jednim neraspoloženim posjetiteljem koji je nosio majicu s likom Miše Kovača, da bi ga potom upoznao i sa spomenutim beogradskim doajenom glazbenog novinarstva. „To ti je novi gradonačelnik“, prisjetio je Janjatović na to što mu je rekao Fric tom prigodom.
Shvatili to kao benigno fanovsko oblačenje majice s omiljenim glazbenim idolom ili kao neku provokaciju za dolazak na tribinu koja se bavila rockom i punkom u ex Yu savršeno je svejedno, kao što je i legitimno i legalno nositi majicu s likom Miše Kovača, no zanimljiv dodatak za taj outfit pulskog gradonačelnika čini mi se pitanje Ilka Čulića i odgovor koji je dao Duško Kuliš u već spomenutom intervjuu za Globus.
„Je li u medijskoj percepciji vašeg rada ključna riječ narodnjak? Kad ste pisali pjesme za Mišu Kovača i Dražena Zečića oni nisu dobili etiketu narodnjaka. Ako ih se spomene u tom kontekstu, Mišo Kovač će se deklarirati kao roker, a Zečić će izjaviti da je na njega utjecao Eric Clapton. Kao da svi bježe od narodnjaka, a onda ubacuju u svoju glazbu narodnjačke elemente“, upitao je Čulić.
Na to je Kuliš odgovorio: „Ja to primjećujem u običnim situacijama. Gdjegod sretnem bilo koga s hrvatske estradne scene, svi su jako ljubazni prema meni. Svi su i komunikativni, ali na način – nemoj da nas tko vidi skupa. Možda je razlog to što sam ja prihvatio dodijeljeni atribut kralj narodnjaka (smijeh), dok drugi u javnosti bježe od toga, a svi bi bili sretni da ponegdje u svojim pjesmama imaju neki mali kvrc koji će zakačiti i moju publiku. Dovoljno govori i to da nigdje nisam bio spomenut od tih kolega kao autor pjesama koje sam za njih napisao. Svi se diče time da im je pjesmu napisao pokojni Runjić ili Novković, a ne dao ti Isus da sam ja sudjelovao u tome.“
Iako tekst nije učtivo završiti pitanjem, ono se ovdje postavlja samo od sebe: Jesi li dobro pročešljao fonoteku, gradonačelniče, jer, eto, ispada da ni Mišo Kovač nije baš čisti zicer?
Cajke ne, ali Hillsong može – u Puli će nastupiti zbor crkve koju se povezuje s ‘kulturom silovanja’
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
