Na ovogodišnjem festivalu DORF u Vinkovcima, prikazan je nijemi film ‘Birtija’ autora Joze Ivakića iz 1929., koji su autorskom glazbom uživo ‘ozvučili’ sisački surf rockeri LHD. Ovim povodom porazgovarali smo s glavnim akterima uključenima u projekt kao bismo razjasnili otkud odjednom pomama za sviranjem uz filmove stare stotinu godina.
Želja za spajanjem suvremene glazbe s nijemim filmom često stariji m od cijeloga stoljeća nešto je što uvijek iznova privlači glazbenike jer im dopušta da stvore komunikaciju između raznorodnih umjetnosti kroz vrijeme. U svijetu, primjerice, možete vidjeti avangardnog gitarista Marca Ribota kako glazbom prati snimku filma Charlieja Chaplina “The Kid”. Kod nas je početkom stoljeća Mario Kovač je okupio eksperimentalni Dada Jihad orkestar koji je u Močvari svirao uz projekcije nijemih filmova kao što su “La Jette” i “Krstarica Potempkin”, a u neprežaljenom Kino Europa dugo su se održavale filmske projejekcije praćene muziciranjem Simfonijskog orkestra. U novije vrijeme Porto Morto je uglazbljivao filmove Bustera Keatona, a fusion četvorka Chui je i snimila te redovno nastupa uz “Berlin, Simfonija velegrada”, film njemačkog autora Walthera Ruttmanna iz 1927., a ta glazba čini i polovicu njihovog aktualnog i višestruko nagrašivanog albuma “Zagreb-Berlin”.
Posljednji od sličnih projekata u nizu doživio je premijeru na ovogodišnjem festivalu DORF u Vinkovcima, gdje je prikazan nijemi film “Birtija” autora Joze Ivakića iz 1929., a za glazbu su se pobrinuli sisački surf rockeri LHD. Ovim povodom porazgovarali smo s glavnim akterima uključenima u projekt kao bismo razjasnili otkud odjednom pomama za sviranjem uz filmove stare stotinu godina.
“Pomama nije prava riječ, ali postoje nažalost malobrojni pokušaji,” kaže Toni Šarić, direktor DORF-a, dodajući popisu još i aktivnosti braće Sinkauz, te Festival nijemog filma Pssst, za koji kaže da ima fini kontinuitet. “Koliko pratim, uglavnom je to nekako dolazilo izvana i namjera nam je popraviti dojam. Nijemi filmovi su poslastice, ako se još zanimljivim ozvučavanjem otvori neki novi prostor, nitko sretniji.” Kaže da su ovakvi pothvati u svakom slučaju izazov i da zasad svi imaju potrebnu dozu entuzijazma i strasti.
Ideja za rad na “Birtiji” se, kaže, rodila kad mu je Vjeran Pavlinić iz Hrvatskog državnog arhiva pričao o restauriranim filmovima Joze Ivakića. Premda je smatrao priču zanimljivom, nije mu se uklapala u program njegovog festivala kojemu su glavna tema ipak filmovi na ovaj ili onaj način povezani s glazbom. Ali budući da su na festivalu imali nastupati LHD, jedno se spojilo s drugim i nastao je projekt ozvučivanja. “Uglavnom, svi smo superzadovoljni,” kaže Šarić. “Sad se tek otvaraju ideje i nadam se da ćemo zakotrljati ovu malu grudu. Svi smo već otprije povezani i postoji potrebno povjerenje, radujem se nastavku.”
O samom filmu upitali smo upravo Vjerana Pavlinića, koji je na neki način inicirao projekt. “Polusatni film „Birtija” jedan je od najstarijih sačuvanih hrvatskih igranih filmova, snimljen je 1929. godine u produkciji Škole narodnog zdravlja, inače jedine sustavne filmske produkcije u Hrvatskoj toga razdoblja. Redatelj Joza Ivakić smatrao je igranofilmski medij idealnim za prenošenje obrazovnih poruka ruralnom stanovništvu, a ovom filmu se kroz priču o tragičnoj sudbini slavonskog seljaka koji tone u alkoholizam želi ukazati na opasnosti koje u sebi krije zov birtije,” objašnjava Pavlinić.
“Hrvatska kinoteka Hrvatskog državnog arhiva digitalno je restaurirala film 2020. godine u zagrebačkim studijima Ater i Klik film, a u restauraciji je korišten originalni negativ na zapaljivoj nitratnoj vrpci. Jako nam je drago da kroz ovakve projekcije film star više od 90 godina uspješno uspostavlja komunikaciju sa širom današnjom publikom, prestajući biti tek predmetom istraživanja filmologa i povjesničara,” dodaje.
Lada Furlan Zaborac, basistica i frontwoman LHD-a kaže: „Birtija“ je vrlo ozbiljan film o ovisnosti i njezinu utjecaju na najbliže, u ovom slučaju obitelj, koju razara na jedan jako okrutan način u kojem je osim ovisnika, najveća žrtva istovremeno i njegova najveća ljubav koju, osim što je izlaže obiteljskom nasilju, dovodi i pred vrata prostitucije. Film bi trebali pogledati svi oni koji sa sjajem u očima pričaju o prošlosti kao o vremenu kada „toga nije bilo“ (što god „to“ bilo). Naravno da je oduvijek bilo svega, isto kao što „sve“ postoji i danas i film je, između ostalog, zanimljiv i zbog toga. Bez obzira što je radnja smještena na slavonsko selo u dvadesetima, s jako puno uvida priča priču o ovisnosti koja je zapravo ista i danas. Zbog te, nažalost, „bezvremenske“ priče nije bilo teško povezati se s osnovnom pripovjednom niti. ”
Vezano za samu glazbu Lada kaže da su odlučili napraviti soundtrack koji nije nimalo ironičan ni humorističan, nego su sasvim ozbiljno zaronili u priču, odnose među likovima i pokušali pratiti dramaturgiju nijemog filma. “Zanimljivo je i kako film jako dobro prikazuje ovdašnji mentalitet i mi smo, svakim ponovnim gledanjem otkrivali koliko je zapravo proniknuo u samu bit odnosa u zajednici i koliko se stvari u tom segmentu nisu promijenile. Bio je to izazov u pozitivnom smislu, u toj novoj situaciji stvaranja muzike uz projekciju filma, otkrili smo neku sasvim novu dinamiku u kreativnom procesu i probe su postale drugačije i još zanimljivije, a otvorili smo i neka nova vrata u načinu razmišljanja o nastanku pjesama i njihovim izvedbama,” kaže glazbenica.
Šarić dodaje da nije bio iznenađen što je za vrijeme i nakon projekcije filma na DORF-u u publici bilo dosta emocija. Osim što je sama tema jedna vinkovačka i slavonska priča, “novo čitanje gotovo sto godina kasnije itekako ima smisla.” Bend koji je bio raspoložen i odlični vremenski uvjeti, prema riječima organizatora, osigurali su jednu od tri najbolje večeri u povijesti DORF-a, a dugotrajan aplauz i komentari koji su uslijedili “samo su potvrda da smo na dobrom putu”, kaže Šarić. “Siguran sam da će i na drugim projekcijama biti slično. Neki su me čak pitali da li je stvarno film iz 1929., kao, da nije možda neko retro zezanje?”
Lada kaže da su im nakon projekcije ljudi su nam prilazili s izuzetno pozitivnim komentarima. “Meni su najdraži bili o tome da su se u nekim dijelovima naježili zbog dramskog momenta u glazbi i da smo uspjeli postići to da glazba prati film, a da ga pritom ne „preuzme“ – jer to je bilo upravo ono što smo željeli postići.”
Bend bi volio nastaviti svirati koncerte uz projekciju filma “zato što je adrenalin izvođenja glazbe uz film uživo sasvim drugačiji od onoga kojeg osjetiš na koncertu i zato što smo se jako zabavljali radeći na tome,” kaže Lada. “A s druge strane, mislim da bi publici bilo jako zanimljivo čuti i vidjeti taj most između dvadesetih godina prošlog i ovog stoljeća. Zanimljivo je i to da se u ovom slučaju radi o nacionalnoj filmskoj baštini koja zapravo otkriva i stupanj naprednosti djelovanja tadašnje Škole javnog zdravlja, kao nositelja prosvjećenosti i obrazovanja,” dodaje.
“Što se tiče umjetničkog dijela, super je kako se u jednom trenutku gledanja, odnosno sviranja filma vrijeme totalno izgubi i glazba i film se nekim, valjda „ljepilom umjetnosti“ slijepe kao da su oduvijek rađeni zajedno. Osim toga, ne treba zaboraviti da je ovo i edukativan film i bilo bi dobro da ga vidi što više ljudi, a mislim da ga izvođenje glazbe uživo čini mrvicu zanimljivijim za populaciju koja bi inače na nijemi film možda odmahnula rukom,” zamjećuje glazbenica.
Hoće li, kao i Chui, možda od te glazbe stvoriti i soundtrack album? “Sve smo probe tijekom rada na „Birtiji“ održavali u Sunday Studios, našeg producenta i stalnog pridruženog člana Svena Pavlovića, i mogu otkriti da je kompletan soundtrack zabilježen. Plan je smiksati ga i u nekom trenutku u budućnosti i objaviti kao cjelovitu glazbenu podlogu. Iz njega je već isplivalo nekoliko čvrstih ideja za nove pjesme, tako da nam je rad na ovom projektu definitivno pokazao nove puteve stvaranja,” odgovara Lada.
I sam DORF ima namjeru nastaviti sa sličnim projektima u budućnosti. “Svakako, s obzirom na to da smo i članovi europske mreže Music Film Festival Network i da naši kolege ovo rade već dugo, pokušat ćemo se predstaviti i izvan granica. A vjerujem da ćemo u prvoj godini sad promovirati tamo gdje je moguće – od Zagreba, Rijeke, Karlovca, Koprivnice i Splita, pa gdje god postoji zanimanje. LHD rade odličan soundtrack i siguran sam da ćemo se svi skupa dobro zabaviti i promovirati bogatu filmsku baštinu, kao i autorske skladbe, koje će nastati na tom putu. Siguran sam da će i HAVC, Hrvatska kinoteka, HDA i druge institucije podržati inicijativu i da ćemo imati još razloga za zadovoljstvo,” kaže Šarić.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
