Zašto su hrvatski glazbenici ostali bez jednog od rijetkih redovitih primanja, onog predizbornog? I ostavili Coloniju da pocrvenjenih obraza nastupa sama…
Pjevač ste. Postoje ljudi koji vole vašu glazbu toliko da su voljni platiti da vas vide na pozornici, kupiti vaš CD. Čak i živite od toga. Imate stručnjake koji vas guraju u novine, brinu o vašem imidžu, analiziraju svaku vašu javno izgovorenu riječ, usklađuju jaknu s cipelama. S vremenom shvatite da u potpunosti možete zaboraviti na karijeru konobara, prijavljujete se u HDU i ZAMP, postali ste gospodin glazbenik. Imate zdravstveno i mirovinsko. Neki vas čak nazivaju i umjetnikom. Na ulici vas već odavno prepoznaju, zvijezda ste. Vaše se pjesme vrte na Narodnom radiju. Postoje i oni koji vas ne vole, čime samo osnažuju vašu zvjezdanu auru. Vi ste nezaobilazni faktor društvenog života, po mogućnosti kontroverzan. Vaše pjesme imaju značaj, poruku, svi ih znaju.
A onda se pojavi netko tko je voljan platiti vam samo da – ne pjevate!
Začepiti pjevaču gubicu hrpom novca, valjda je najveće poniženje koje jedan samostalni umjetnik sa zdravstvenim, mirovinskim i fanovima može doživjeti. Kad se početkom godine doznalo da je Sanader ušutkao Thompsona s pola milijuna eura, bio je to početak razotkrivanja perverzne ljubavi iz interesa estrade i političkih struktura. Marko je Perković, javljali su uskoro svi mogući mediji, spremio tih 515 tisuća eura u džep i zaključao usta. Te izborne 2007. nije pjevao ni za koga, a od izbijanja afere u siječnju ove godine Marko se nije previše ni pojavljivao u medijima.
Kao što se bez pretjerano dobrog razlogu nisu pojavljivali Nina Badrić ni Mišo Kovač, glazbenici koji su za svoje predizborne usluge, kako je objavljeno u Vjesniku, od HDZ-a bili plaćeni iz čuvenog crnog fonda. Nini 40, a Miši oko 100 tisuća eura, i to uglavnom na ruke, na crno. U tom je trenutku valjda i sam Jacques shvatio da mu nije više pametno jesti iz Jadrankina tanjura.
I tako je zatupljujuća, europski nastrojena i od svake relevantne teme lišena predizborna kampanja 2011. ostala bez glazbe. Jer su čak i glazbenici, kojima se u pravilu prošire zjenice i narastu zazubice kad god se neki ugovor baci na stol – pa svojim pjesmama i facama reklamiraju jogurte i pivo – shvatili da s crnim vragovima i njihovim fondovima ne valja imati posla. Lova je lova, nekad je ima – nekad nema, no etiketa koja se dobije javnom blamažom i razvlačenjem umjetnikovog imena po medijskom blatu, neizbrisiva je i tvrdokornija od mrlje od jaja.
Prošlo je gotovo dvanaest godina otkad je Antun Vujić, u noći 3. siječnja, pobjedonosno izjavio da je „rock pobijedio folk“. Prošlo je i četiri godine od kada je Zoran Milanović naizust u Slobodnoj Dalmaciji izrecitirao Štulićevu „Slobodu“. Političke stranke ostale su danas bez zvučne kulise, pravdajući se štednjom i recesijom, njihove programe nitko ne želi uglazbiti, a niti one to mogu platiti. Pat-pozicija svima odgovara; jedni se mogu hvaliti nerastrošnošću, drugima je laknulo što se nijedna stranka ne trudi previše angažirati ih. Pa glazbenici ispadaju buntovnici, no za takvu odvažnu konstataciju nije dovoljno samo da se Bare odrekne SDP-a, a Jacques HDZ-a; kad sa svojih plakata naši urbani umjetnici skinu logo T-Coma, Ožujskog ili Karlovačkog, tada bismo mogli prihvatiti da su kontra sistema. Okretanje leđa političarima zbog osjećaja nelagode i njihove besparice, ne predstavlja ustvari ništa posebno. Samo (ne)sretan splet okolnosti od kojeg svi imaju nekakve sitne moralne koristi. Samo nemaju para.
Predizborni soundtrack, zapravo, strankama nije niti potreban, danas svi udaraju u europske gusle. Tko bi tome i takvima zapjevao? Jedino Colonia. Njihovoj nepostojećoj reputaciji ionako ne mogu naštetiti ni HDZ, niti njihovi fondovi, ni zabrana umjetne oplodnje, micanje lijekova s liste, Kosoričin stan, ni verbalni delikt, niti korupcija. Oni i dalje misle da svijet voli pobjednike.
Saznajte više: Protjerivanje muzike iz gradova i ostala predizborna obećanja…
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
