U beskrajnom moru sadržaja koji nas zapljuskuje s brojnih streaming platformi, nova Netflixova serija se razlikuje od svega ostalog mnogo više inovativnim pristupom storytellingu nego samim sadržajem.
Tamo negdje na prijelazu iz 2018. na 2019. godinu, Netflix je objavio posebno izdanje svog popularnog distopijskog znanstveno-fantastičnog antologijskog serijala “Black Mirror” u obliku interaktivnog filma “Bandersnatch” u kojem je gledatelj sam mogao donositi odluke uime protagonista i na taj način usmjeravati radnju filma kao u nekad davno popularnim knjigama i stripovima u kojima čitatelj bira vlastitu pustolovinu. Iako ovaj specijal neće ostati upamćen kao jedan od boljih trenutaka “Black Mirrora”, njegov inovativan pristup privukao je dosta pozornosti i pokazao kako u doba streaminga pričanje priče može uspješno zaobići linearne narative na koje smo oduvijek naučeni.
Ipak, pokazalo se da je “Bandersnatch” bio samo eksperiment i trebat će proći četiri godine, sve do prvog dana 2023. i trenutka kad će isti streaming servis ponuditi sljedeći pokušaj da se prodrma status quo u storytellingu. Premda manje radikalan, taj pokušaj je došao u obliku miniserije “Kaleidoscope” kojoj je glavni selling point ideja da se njegovih osam epizoda (od kojih svaka nosi ime po jednoj boji, ergo “kaleidoskop”) mogu gledati bilo kojim redosljedom, a da priča pritom ne gubi smisao. U osnovi “Kaleidoscope” – čiji je autor književnik Eric Garcia poznat po romanu “Matchstick Men” koji je Ridley Scott pretvorio u istoimeni film s Nicolasom Cageom u glavnoj ulozi – izdanak je loze krimića o pljački (heist movie) kakvi su bili “Ocean’s 11” i “Italian Job” iz šezdesetih te njihovi ostvareni i neostvareni remake serijali s okreta stoljeća kad je žanr u pitanju postigao veliku popularnost filmovima koji bi svoju glumačku postavu napunili brojnim glumačkim zvijezdama za privlačenje publike u kinodvorane.
Za razliku od njih “Kaleidoscope” ne ovisi o razvikanim imenima. Najslavniji u postavi je Giancarlo Esposito, karakterni glumac koji je igrom slučaja ostvario epizodne uloge u nekim od najboljih filmova devedesetih kao što su “Night on Earth” Jima Jarmuscha iz 1991. te legendarni neo-noir Bryana Singera “The Usual Suspects” i nezavisna dramedija “Smoke” Waynea Wanga, oba iz 1995. godine. Esposito će ipak vrhunac svoje slave dosegnuti ulogom hladnokrvnog kriminalca i ugostitelja Gusa Fringa u jednoj od najpopularnijih serija zlatnog doba televizije, “Breaking Bad”, a istu će ulogu ponoviti i u njezinom spin-off serijalu “Better Call Saul” koji je lani okončao emitiranje nakon šest sezona. Njemu se pridružuje Rufus Sewell kao bivši kolega, a sada meta Roger Salas i cijeli niz više ili manje poznatih lica iz raznih serija i holivudskih filmova, ali nitko tko bi svojom prisutnošću odvlačio previše pozornosti s priče.
A priča se ne razlikuje od onih koje smo gledali nebrojeno puta prije nje, a u kojima grupa vještih kriminalaca ima za cilj opljačkati zle bogataše i koristi se domišljatošću, odvažnošću i tehnologijom kako bi svoj cilj ostvarila u napetoj završnici. No, dok filmovi takvu radnju ekonomično smještaju u dvosatni okvir, “Kaleidoscope” koristi format od miniserije u trajanju od šest sati da priču razvuče od daleke prošlosti i 24 godine prije pljačke, pa sve do kode koja slijedi šest mjeseci nakon centralnog događaja. Iako ne postoji preporučeni plan gledanja epizoda – možete ih gledati kronološki, ali to je vjerojatno najdosadniji pristup – sugerira se da epizodu “White”, u kojoj se odvija pljačka, pogledate kao finale. Moj savjet je da neposredno prije nje pogledate epizodu “Pink” koja se odvija šest mjeseci nakon pljačke jer se referira na prethodne događaje i donosi rasplet koji bi bilo šteta doživjeti prije nego ste odgledali cijelu priču.
U beskrajnom moru sadržaja koji nas konstantno zapljuskuje s brojnih streaming platformi, “Kaleidoscope” se razlikuje od svega ostalog mnogo više inovativnim pristupom storytellingu nego samim sadržajem. Nije ni stvar u tome da je radnja posebno loša ili nezanimljiva, koliko ostaje u sjeni inovativnog načina na koji je ponuđena gledatelju. Ipak, ako seriju odgledamo samo jednom – a tko bi u ovom životu imao vremena za više gledanja? – i ovdje ostajemo zakinuti za usporedbu našeg načina gledanja s bilo kojim drugim, pa ni ne možemo utvrditi je li doista svaki redosljed praćenja radnje jednakovrijedan. Postoji više od 5000 kombinacija (ako ostavimo “White” kao zadnju epizodu, inače ih je više od 40,000) pa odgovor na to pitanje nećemo nikad ni saznati.
Stoga je možda bolje postaviti neka druga pitanja. Primjerice: je li “Kaleidoscope” privukao dovoljno pozornosti gledatelja da doživi neke naredne sezone u kojima će nove priče biti ispričane na ovakav način? Recimo da je razina kvalitete ovog eksperimenta sasvim dovoljna da bismo bili zainteresirani za takav razvoj situacije. Pogotovo ako i te potencijalne nove sezone budu popraćene jednako dobrom glazbom poput ove čiji soundtrack je krojen po mjeri svih ljubitelja funka i soula, a seže od “Can You Get to That” Funkadelica s “Maggot Brain” iz 1971. do Solomona Burkea i “None of Us Are Free” s “Don’t Give Up on Me” objavljenog tridesetak godina kasnije. Štono se veli, za prste polizati.
Ocjena: 7/10
(Netflix, 2022.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
