Premda sam na koncertima barem jednom tjedno, ne sjećam se kada sam zadnji put svjedočio tome da publika dodatni bis neumorno traži (na kraju i dobiva) čak i kada je glazba s razglasa već počela svirati.
Proteklih mjeseci na zagrebačkim smo pozornicama imali prilike gledati tri dugovječna srpska benda čiji se značaj, utjecaj i fanovska baza nisu uspjeli reflektirati na hrvatsku scenu. Kako sam, pišući o Dža ili Bu, naveo u reportu s rođendana Radio Tvornice, razlog za to najvjerojatnije se krije u činjenici da nisu zajahali na prvom poslijeratnom koncertnom valu i redovnim svirkama po Hrvatskoj proširili krug obožavatelja izvan pasioniranih pratitelja glazbenih zbivanja diljem bivše Juge.
Nastupe Ritma nereda, a posebno Dža ili Bu, pratio je, s obzirom na njihov status u susjedstvu, premali broj ljudi, no zato je u srijedu petorku zvanu Kanda, Kodža i Nebojša dočekao puni Vintage Industrial Bar i prisustvovao stvarno fantastičnom koncertu. Uvodno poglavlje sinoćnje priče ispisala je zagrebačka garage rock skupina TV Eye, što je u mom slučaju predstavljao popriličan deja vu jer sam ih prije desetak dana slušao i u Boogaloou kao predgrupu Godfathersima. ‘Repriza’ je trajala nešto kraće i sadržavala koju pjesmu manje (kao velikom fanu Dr. Feelgooda žao mi je što nisu odsvirali “She Does It Right”), frontmen Miran Kurspahić je bio za nijansu manje nabrijan iako je ponovno skakao u publiku, ali vjerujem kako su, da opet citiram samoga sebe, svi sljedbenici evanđelja po Iggyju i Wayneu Krameru bili zadovoljni setom TV Eyea.
Čim sam Kandu, Kodžu i Nebojšu vidio na bini, uhvatio me osjećaj da gledam neke predstavnike militantnijeg krila hipi revolucije, primjerice Micka Farrena i njegove Deviantse. Taj osjećaj pospješile su pjesme poput “Muzika, mir i ljubav” koje su, usprkos naslovu, mračnije i žešće od većine onoga što su svirala djeca cvijeća. S druge strane, utjecaji psihodelije koji KKN prate od samih početaka i u Vintageu su došli do izražaja, zajedno s još mnogo toga, prvenstveno garažu i reggae.
Upravo na razmeđu dva zadnje spomenuta žanra moglo bi se pozicionirati ono što rade i što su radili KKN, s tim da ih visoki, pomalo plačljivi vokal Olivera Nektarijevića instant razdvaja ne samo od njih, već i svih drugih vrsta i podvrsta rock’n’rolla. Istini za volju, neupućenima bi moglo trebati neko vrijeme privikavanja na njegov glas, no istovremeno se teško može osporiti da je upravo zahvaljujući njemu pjesme kultnog beogradskog benda moguće prepoznati poslije prvog otpjevanog stiha, čak i ako ih prije toga nikad niste čuli.
Nekoliko redaka vrijedi posvetiti i tekstovima koji se kreću od filmičnih uz koje ćete, ako zatvorite oči, trenutno početi nizati slike u glavi (“Mediteran”) do ispovjednijih tema poput “Tamo gde je sunčano” ili “Tako volim da živim”. Iznimka su tek rane zajebantske stvari tipa “Štastopojo” (‘progut’o i zgut’o, LSD zgut’o). Moram priznati da su me zabavila i Oliverova obraćanja publici, ponaprije ono u kojem je spominjao ‘trg Baneta Jelačića’.
Ne smijemo, međutim, zaboraviti ostale članove koji zajedno tvore jednu od svirački jačih postava ex-yu prostora. Basist Boško Stanojević i bubnjar Vladan Rajović iz lelujavog reggae groovea u žestoki ravnjak prelaze kao da je to najjednostavnija stvar na svijetu, a nimalo ne zaostaje ni sjajan gitaristički dvojac Nenad Pejović i Janko Mostarlić.
Repertoar je pokrio sve faze njihove više od tri desetljeća duge karijere, pri čemu je preko dva sata proteklo bez slabog trenutka, dok bih, uz ove već spomenute, među najbolje uvrstio “Beton” i “Sve je stalo (u r’n’r)”.
Premda sam na koncertima barem jednom tjedno, ne sjećam se kada sam zadnji put svjedočio tome da publika dodatni bis neumorno traži (na kraju i dobiva) čak i kada je glazba s razglasa već počela svirati. Kanda, Kodža i Nebojša su prije dosta godina imali jedan nastup u Zagrebu, no taj je prošao prilično nezapaženo. Zato tek ovo sinoć možemo smatrati, kako bi rekao stari Humphrey, početkom jednog divnog prijateljstva.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
