Najbolji hrvatski reper pred punom Tvornicom kulture sinoć je promovirao svoj sjajni novi album ‘Nema labavo’. I bješe odlično.
Kandžija i Gole žene lani su održali jedan od koncerata godine u Vintageu, ali tada još nije bio ni objavljen fenomenalan album “Nema labavo”, već smo prema nekim smjernicama u natruhama mogli stvarati sliku onoga što bi nas moglo očekivati u budućnosti. Album je sada tu, sve se zna i velika Tvornica je bilo jedino logično mjesto nastavka druženja sa osječkim rimokatolikom.
Ta i takva Tvornica bila je puna, ali ne i prenatrpana da puca po šavovima. Idealno puna, reklo bi se. Nakon uvodnog programa u izvedbi Tamburaša slavonske gangsta krvi i Generala Wooa pojavile su se Gole žene, jedan od najkompaktnijih živih bendova u Republici, predvođene prvim potpredsjednikom Toxarom, te oderale “Mače” kao intro. Tek tada je na pozornicu izišao Stjepko Galović, tvrđi od stiropora i elokventniji od pet Karamaraka, noseći umivaonik, te tom gestom poručivši da ipak ima lavabo, kad labavo već nema.
I grunuli su tad u “Nema labavo”, bombetinu od hita današnjice, a Tvornica je poludjela. Navukosmo tad svi i “Duge kandže”, a tulum je katapultiran u stratosferu. Nizali su se hitovi novi i stari, publika je skakala i pjevala i bilo je kako to već na koncertima biva kada je odlično. Na videozidu su se prikazivale i poruke potpore, bilo je i nešto gostiju (Krankšverster se, recimo, ukazao, ali Bareta, veli Kandžo u najavi “Pištolja”, nije zvao jer je, eto, glupo…), ali koncert nije izveden kao spektakl, koji su neki možda očekivali, nego kao veseli tulum za ekipu na kojem je svima drago da su se našli.
Gole žene s lakoćom se prebacuju iz stila nalik na Rage Against the Machine u R’n’B na “Vrati pare”i “Fiš”. Kandžija i Toxara kao majstori ceremonije djeluju poput para ambasadora dobre volje svojom i prisnim šarmom. Stvari poput “Kruva, masti, paprike” i “Traktorom me dovezli” hitovi su za sva vremena, to je već dokazano, a “Donji Miholjac” već je opće mjesto popularne kulture i baca publiku u trans na samom uvodu dok moćni par mantra: “Žene lijepe, mame lijepe…”
Kandžija i Gole mu žene nisu tek na vratima hrvatske hip-hop povijesti, kako kaže Branko Uvodić (šta njega nisu zvali?) u najavi “Traktora”. Oni su tu povijest stubokom izmijenili, uzdigavši izričaj iz blata banalne preserantske egocentričnosti s jedne, te humoristične novelty spike s druge strane. Možda bi Kandžija pomalo i naginjao na tu potonju formu u kojoj pjesme djeluju poput vica, dvaput smiješne, a poslije naporne, kad Gole žene ne bi peglale taj opaki glazbeni temelj koji daje sav smisao i potporu Kandžijinoj zaigranoj duhovitosti.
Zabava je trajala i dalje. Nakon bisa, pojavio se i Kandžijin alter-ego Đuro da izvede svoju tematsku pjesmu i “Ivicu Kostelića” i druge, a na samom kraju vratili su se i tamburaši s “Preuvjerljivom tamburom”, te vlastitom varijantom “Dugih kandži” i stvar je u takvom prijateljskom duhu privedena kraju. I nije valjda bilo ni duše u Tvornici koja nije bila zadovoljna viđenim.
S Kandžijom i Golim ženama, braćo i sestre, labavo naime, doista – nema.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
