Osječki Rimokatolik se svojim sinoćnjim nabrijanim nastupom u Savskoj još jednom pokazao kao izvođač koji ne razočarava.
Između zadnja dva doista velika nastupa Kandžije u Zagrebu stane cijela globalna pandemija. Ruku na srce, imali smo ga priliku vidjeti i između promocije u Boogaloou u ožujku 2020., netom prije no što je koronavirus zaplesao svoj dvogodišnji ples koncertne smrti i sinoćnje povratničke fešte u Vintage Industrial Baru, no sve nastupe održane u “novonormalnim” uvjetima nekako ne računamo kao dio službenog oeuvrea.
I što se promijenilo u te dvije sudbonosne godine mršavih krava? Pa, prije svega, na pozornici nema Toxare, Stjepkovog vjernog sidekicka koji je štono se nekoć govorilo, trbuhom za kruhom, poput bezbroj drugih slavonskih bećara, krenuo tražiti neku bolju egzistenciju onkraj granica domovine. Izostanak Toxa automatski je značio izostanak nekolicine hitova iz Kandžijinog repertoara koji potječu iz njihove zajedničke radinosti, a prije su bili neizostavan dio setliste. Nismo tako čuli “Duge kandže”, ni “HŽ”, ali naravno ni Toxarinu najveću uspješnicu, “Donji Miholjac”. No, drugi dio zadaće koju je Tox obavljao, a to je punjenje Kandžijinog nastupa podebljavanjem vokala, na sebe je zdušno i efektno preuzela publika.
Druga stvar koja se promijenila jest to da je Kandžijin spektakularni prateći sastav Gole žene nakon trogodišnjeg funkcioniranja u obliku kvarteta sad ponovno proširen klavijaturama na kojima se dobro snašao novi član, Vjeko. A kad smo već kod Golih žena, ovdje slobodno ubacite jedan uvijek zaslužen hvalospjev Mateju Huljevu, briljantnom gitaristu koji uživo svira sve moguće varijante zvuka koji bi inače u hip-hop svijetu bili semplirani. Kroz koncert se tako moglo čuti kako bend mijenja aranžmane nekih pjesama tako što ih svira preko raznih postojećih hitova drugih izvođača, a čije bi prepoznavanje često izmamilo osmijehe na lica u publici.
S bendom poput Golih žena, svaki bi reper zvučao sjajno, ali evo, ja ću reći: Kandžija je bez dvojbe jedan od najboljih. S jedne strane fura inteligentne tekstove temeljene često na apsurdističkom humoru i komentaru zeitgeista, a osim toga ima i brutalan delivery s kojim se može nositi tek pola šake velikana na ovim prostorima. Sve to osiguralo mu je niz hitova kroz skoro petnaest godina karijere otkako se pojavio s “Jelenom” na “Biciklu” (obje je pjesme sinoć izveo uz obilno skakanje posjetitelja).
Najveći postotak nastupa ipak je popunio sadržaj s posljednjih dviju ploča s Golim ženama, aktualnog “Plafona” i neupitnog klasika domaćeg hip-hopa, urnebesnog “Nema labavo” koji je iznjedrio sijaset vječnih crowdpleasera kao što su “Crkva”, “Đuro”, “Ja se zovem” i naravno, neizostavna naslovna pjesma koju je sinoć prezentirao odmah nakon što je nastup otvorio s gurmanskom poslasticom “Kruva, masti, paprike” s istog albuma.
Za predgrupu sinoć je odabrana indie rock grupa Čuvarkuća koja na papiru ne izgleda kao da bi mogla dijeliti istu publiku ili čak i glazbeni svemir s Golim ženama i njihovim vođom, no na iznenađenje priličnog broja okupljenih koji su došli popratiti njihov nastup, pokazalo se da između predizvođača i glavne zvijezde postoji neka veza koja nadmašuje puki lokalitet izvorišta, odnosno Osijek.
Bend nastao na ruševinama Harvo Jaya predvodi autor i frontmen Hrvoje Dešić i vjerujem da su sinoć napravili kvalitetan iskorak izvan baze fanova svojim vrlo pozitivnim i dopadljivim nastupom na kojem su osim materijala sa svog prvijenca “Curino cvijeće”, objavljenog za Purpurnu baštu, odsvirali i obradu pjesme “Ljubi me brzo, žurim” KIM Banda s početka osamdesetih. U rukama Čuvarkuće, tekst je izokrenut u “Ljubi me sporo, ne žurim”, premda je pjesma odsvirana brže od njezinog predloška.
Za kraj, vratimo se načas opet Kandžiji i zaključimo priznanjem da se svojim nabrijanim nastupom još jednom pokazao kao izvođač koji ne razočarava. Štoviše, čini se da je morao proći i ozbiljan fizički trening, jer je toliko skakao tijekom cijelog koncerta da je proveo gotovo više vremena u zraku nego na zemlji, o čemu svjedoči i fotogalerija koju ćemo priložiti ovom izvješću. A ako je, pak, suditi prema oduševljenim reakcijama koje su se nakon svirke mogle čuti svuda po Vintageu, čini se da je publika bila i više nego željna dobre klupske rasturačine s potpisom Golih žena. A sad je već možda vrijeme i za neki novi materijal.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
