Još jedan koprivnički trenutak u vremenu uhvaćen u kompilaciju.
Moram priznati da se uvijek iznova čudim kad slušam čuđenje ljudi, pa čak i muzičkih znalaca, na aktualni boom koprivničke scene i njezin primat u odnosu na sve druge hrvatske gradove osim, logično, Zagreba. Osim što je taj posljednji boom na snazi već desetak godina, pa ne bi više nikoga trebao iznenađivati, cijela je povijest ovog podravskog grada unazad četrdeset godina uvijek obilovala izraženim glazbenim talentom. Naravno da je to grad bendova kao što su Overflow i Don’t iz devedesetih, ali je isto tako i grad šarolikih bendova iz desetljeća ranije u kojima je svirala generacija roditelja (a neki čak i doista roditelji) ove današnje impresivne i žanrovski raznorodne skupine klinaca koja napokon privlači zasluženu pozornost javnosti.
Postoje brojni dokumenti koji sežu u ta davna vremena i svjedoče o trajnosti tamošnje scene, no ne treba ići dalje od niza kompilacija koje je priredio Krunoslav Jajetić, šef Šarenog dućana, jedne od najzanimljivijih izdavačkih kuća u Hrvatskoj u čijim su se izdanjima mogle čitati i brojne knjige usko vezane uz glazbu poput onih Nicka Cavea, Loua Reeda i Rya Coodera, da spomenemo samo neke. Glazbene zbirke “KC Rock” objavljivane su 1982. i 1983., a zatim opet i 1998. godine, te su donosile presjek najbitnijih muzičkih strujanja Koprivnice u tim točkama u vremenu. Četvrt stoljeća kasnije Blind Dog Records, glazbena etiketa Šarenog dućana, donosi nam i sljedeće poglavlje tog opusa na kojemu je Jajetić uz pomoć Brune Antolića okupio čak dvadeset izvođača različitih žanrova i njihove pjesme objavio na “KC Rock 22”.
Svaku od strana dvostruke ploče zastupa po pet izvođača, a otvara je upravo spomenuti Overflow kao veteransko ime među prevladavajućom klinčadijom. Zastupljeni su s “Dim”, jednim od povratničkih singlova s kojima su se prije četiri godine samo nakratko vratili na glazbenu scenu, a kvaliteta ove pjesme čak i na prilično jakoj kompilaciji odskače u tolikoj mjeri da svi možemo žaliti što taj kratki povratak nije donio i nešto više od nekoliko pjesama. Nakon njih slijedi LoM s pjesmom “Svemir” koja se našla na njihovom ovogodišnjem izdanju “Prilike”, a riječ je o electro-popu s natruhama Elementala i Lollobrigide te potencijalom da dobaci i do mainstream postaja, premda osobno nisam oduševljen vokalima i tekstom.
Valja spomenuti da je uvodna strana kompilacije uvodno najslabija od sviju, a razlog u tome leži u naredna dva broja koja bi se mogla svrtati u nekakvu pop-punk ladicu. Riječ je o bendovima Illeagle (zastupljeni s “Više te ne poznajem”) i Jegerkola čija “Korektna” doseže razinu cringea koja izaziva mučninu. Melodija koja bi mogla proći kod Letećeg odreda falšana je u pratnji slabog benda, a katastrofalan tekst (koji je djelomično i… što? odrepan?) kulminira u bolnom punchlineu “raspast ću se kao Jugoslavija.” Srećom tu su odlični Acid Hags, jedan od nekoliko bendova Aleksandra Vrhovca koje možete čuti na ovom izdanju, a koji nam uši ispiru s atmosferičnim space-surf instrumentalom “Song #4”.
Ako je prva strana kompilacije najslabija, onda bi druga mogla biti najbolja. Na njezinom početku Šiza nam pokazuje kako se punk energija treba kanalizirati u 21. stoljeću. Antolićev only bass and drum power duo zastupljen je s “Hvala, zavijam ipak sam” s njihovog prvijenca “Pristojnost iz malog prsta izgubila se u srednjem”, a njezin nas surovi zvuk praćen tekstom koji se valja u znoju i smradu te Antolićevim režanjem, urlanjem i doslovnim zavijanjem nabrijava na njihov sljedeći album koji bi trebao uskoro stići, budući da je već najavljen prvim singlom. Stvari će načas uspokojiti Medium Soft Cat s ugodnim hipijevskim singlom “Give Got” koji spaja elektroniku s psihodelijom šezdesetih na tragu revival bendova poput primjerice Temples, a koje spominjem zato što su prošli tjedan objavili novi album pa mi trenutno nastanjuju zvučne kanale.
Stvari na žešći kolosjek ponovno vraća Grunter, garažni punk-rock trio koji glazbi pristupa puno ozbiljnije nego vršnjaci s prve strane ploče, a zatim slijedi i Mycena, instrumentalni all star kvintet također predvođen Vrhovcem, a koji je u nekoliko albuma snimljenih u jedan dan istraživao razne žanrove uključujući i stoner i gotovo doom momente u svojim eksperimentalnim improviziranjima. Stranu zatvara sveprisutni Ivan Grobenski s “Lo Fi Girl Felt Cute”, prvim singlom sa svog aktualnog albuma “Apocalipstick” koji mu je između ostalog donio i nominacija za nagrade kao što su Rock&Off i Porin u kategoriji najboljeg izdanja alternativne glazbe.
Drugu ploču otvaraju Ogenj koji prakticiraju podravsku verziju celtic punka, a ovdje su zastupljeni s “Deca bez mati” (na coveru upisanog kao “Deca bez milosti”) koja inače zatvara njihov aktualni drugi studijski album “Si kak jen”. Bolji dojam ostavlja Rodeo s “No Cigar”. U pitanju je kvartet kojim dominira Romana Pavliša, a koja je ovdje zastupljena i kao Anna Moor, još jedno koprivničko ime u kombinaciji za ovogodišnji Porin, bubući da je na zadnju stranu uvrštena i njezina pjesma “Život kao rijeka” (kasnije i Goran Bare tako nazvao jednu svoju pjesmu) s albuma “Plavi avioni” koji je objavljen na samom kraju prošle godine.
Među rijetke veterane na kompilaciji valja ubrojiti i Miroslava i Gordanu Evačić koji su ovdje zastupljeni s osvježavajućim blues stompom “Gubim se”. The Haze su, pak, mlada ekipa odrasla na rocku stare škole, a predstavljaju se s fućkajućom akustičnom retro baladom “Gambler’s Tune” koja zvuči kao da je zalutala s neke kompilacije pedeset godina starije od ove na kojoj se nalazi, ali to nikako ne treba shvatiti kao pokudu. Dapače.
Obje strane druge ploče zatvaraju pak brutalni bendovi. Death metalci Attitudes to Human Extinction česti su gosti na mračnim feštama, a ovdje možete čuti “Awareness” koja, za razliku od svog naslova, iznenađujuće uopće ne zvuči kao self-help materijal. Na samom kraju ploče možete čuti i “The March” njihovih novijih srodnika Wojtyla, benda koji papa čije su ime uzeli vjerojatno ne bi uživao u njihovom bučnom izričaju i paklenom growlu.
Nijedna zbirka trenutnog presjeka koprivničke scene ne bi bila potpuna bez The Gentlemana, kantautora nježnijeg stila koji je ovdje priložio koenovsku baladu “You Always Came in Flowers” s albuma “Hide & Seek”. Nakon njih slijede i Rens Argoa, talentirani matematički trio od kojih već dugo nismo ništa čuli, pa je tako njihova “Pontiac Man with a Cadillac” jedna od najstarijih pjesama uvrštenih na ovo izdanje. Tu je i Grinded Grin, još jedan projekt Aleksandra Vrhovca, ovaj pak nošen dobrim grooveom i saksofonima, a iz čijeg je repertoara izdvojena noirovska “Orison” (također krivo upisana kao “Orson”), ali iz očitih prostornih razloga s pune gotovo polusatne minutaže skraćena na samo četiri minute trajanja.
“KC Rock 22” je još jedan koprivnički trenutak u vremenu uhvaćen u kompilaciju. Iako se među 20 pjesama našlo nekih koje bismo radije zaboravili, velika većina njih s razlogom je prezervirana i opravdava opću fascinaciju količinom glazbenog talenta koji dolazi iz gradića od svega dvadeset hiljada stanovnika. Kad sam nedavno u jednom intervjuu upitan o tome, opisao sam situaciju riječima: “Ako na glavnom trgu u Koprivnici baciš kamen naslijepo u zrak, sigurno ćeš pogoditi nekog talentiranog.” Mislim da ova kompilacija toj tezi ide u dodatni prilog.
(Šareni dućan/Blind Dog Records 2023.)