Muči kriza Uniju. Pop spektakl, tj. koncert grupe Keane nije bio u velikoj, već u malog dvorani ljubljanske Hale Tivoli, no na svu sreću bar euforija prisutnih nije imala predznak krize. Ustvari, dobra večer za zaboraviti krizu.
Hendikep je imati bend i u njemu nemati električnu gitaru. Na tom hendikepu britanski bend Keane je izgradio svoju priču, no jedno je kad takva zanimljiva crtica čini nešto oko čega se mediji hvataju svaki put na spomen Keanea, dugo je kad se u studijskim uvjetima takav nedostatak može lako kamuflirati, a posve treće izaći na pozornicu i dokazati da ta konstrukcija nije klimava tijekom cjelovečernjeg koncerta. Obzirom da mi se nakon godina praćenja tog, po meni zanimljivog pop benda, po prvi put ukazala prilika da ih osjetim uživo, kopkala me sumnja može li taj koncert držati vodu do kraja. Povod je bila proslava dvadesetog rođendana slovenskog radija VAL 202 u ljubljanskoj Hali Tivoli na kojoj su Keane u ponedjeljak trebali uveličati događaj. Što su na koncu i učinili.
No zanimljivosti je bilo i prije koncerta. Putovanje do Ljubljane bio je potpuni vremenski trip. Do prije nekoliko dana smo hodali u kratkim rukavima, a potom surova zimska realnost. Čim smo prešli granicu, krajolik je bio potpuno prekriven snijegom, a Ljubljana prokleto hladna. Ciča zima. Prebrzi udar na nespremna čula zbog kojeg lebdim u nekom zrakopraznom prostoru dan nakon svega. Kao jet lag interkontinentalnog leta, iako sam se vozio u busu na udaljenost od svega 140 kilometara.
Samo čekanje koncerta kraćeno je u druženju sa znanim i neznanim Slovencima, a isto se uglavnom svodilo na priče o Europskoj uniji. Iako ona nije ni u primislima bila tema, nekako se brzo nametala tijekom razgovora – križanje na koje smo svi dolazili. I uvijek isti ironični odmak, i neki kez na licu sugovornika, kao da zna da ste pozvani na namještenu partiju pokera u kojoj će se vas guliti do gaća, ili pak preporuka da ‘uživamo još malo koliko možemo’ dok nas ne počne bombardirati birokratskom terminologijom i opcijama ‘sreće i rješenja’ koje će nam paradoksalno same priječiti taj put. Nisam nikakav euroskeptik, samo prenosim ono što mi je rečeno – kut gledanja i mišljenja proizašao iz životne prakse običnih ljudi koji žive u toj obećanoj zemlji, posljednjoj stanici ove naše tranzicijske sudbine obilježene beketovskim osjećajem beskrajnog čekanja i svih faza koje nosi sa sobom, od euforije do klonulosti. A ima tu možda i nekog smijeha kroz suze, nekog čudnog unitarnog duha koji će nas nakon dva desetljeća zbližiti u novoj ‘zajedničkoj opciji’ zbog koje ćemo se lakše razumjeti jer ćemo biti u više-manje jednakom sosu. A ljudi kad su u sosu, puno lakše i komuniciraju. Znaju Slovenci da nam neće biti lako, ali kao da osjećaju da će malo i odahnuti pošto neće morati obnašati tu dužnost ‘posljednje ispostave zapadne civilizacije’, jer po logici stvari to breme će preći na nas… A povijest je do sada pokazala da smo izgleda kao stvoreni za tu ulogu.
Uglavnom, Keane su oko 22 sata bez prevelike pompe išetali na pozornicu i uvodna „You Are Young“ koja ujedno otvara i posljednji album „Strangeland“ odjeknula je iz polumraka. Chaplinov vokal bio je kristalno čist, interpretacija identična onoj na albumu, a on dobro raspoložen cijeli koncert, u neprestanoj komunikaciji s publikom koju je dodatno zagrijavao i riječima koliko mu se jako svidjela Ljubljana i da će ju sigurno posjetiti i kao turist.
Atmosfera je bila uzlazna dobar dio prvog dijela koncerta. Nizale su se „Bend And Break“, „On The Road“, „The Starting Line“, „Nothing In My Way“, „Silenced By The Night“. Publika je pjevala refrene, zbog čega je Chaplin bio posebno sretan. Uživao je u tome, bodrio prve redove, a publika mu se davala. Zvuk je bio moćan, a klavijaturist Time Rice-Oxley bio je dokaz dostatnosti i punoće harmonije ovog benda bez električne gitare.
Koliko god su pjesme s debi albuma „Hopes And Fears“ još uvijek snažni koncertni aduti grupe, u Ljubljani se pokazalo da ni zadnji „Strangeland“ ne zaostaje u ponudi himni. „Sovereign Light Cafe“ tako je suvereno bio najglasniji unisoni trenutak što se tiče publike, ne samo stoga jer je bila na bisu. Keane su nakon nje za kulminaciju odabrali „Crystal Ball“, ali ozračje koje je vladalo na „Sovereign Light Cafe“ nije nadmašeno.
Bila je to milozvučna večer kvalitetnog popa – vilinska glazba za zagrijavanje tijela i duše u ‘zimskoj’ Ljubljani.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
