Psihodelični funk bend Marka Speera i nova neo-soul uzdanica iznašli su način da međusobno izvlače najbolje iz sebe.
Kad je prije dvije godine najavljena suradnja psihodeličnog funk benda Khruangbin i nove neo-soul uzdanice, pjevača Leona Bridgesa, ideja je zvučala neobično, ali nakon mrvice promišljanja sve je vodilo zaključku da cijela stvar zapravo puca od potencijala. Bridges je na sceni zasjao svojim izvrsnim prvijencem “Coming Home” kojim je u sjećanje prizivao soul šezdesetih u maniri Sama Cookea, da bi svojim sljedećim izdanjem “Good Thing” s nešto manje uspjeha zagrebao po glazbi iz nešto modernijih vremena. Početkom 2020. nalazio se tako u limbu između stilova i bilo je pitanje koji će instinkt prevladati.
S druge strane, Khruangbin gitarista Marka Speera bio je poznat po instrumentalnoj glazbi s izraženim grooveom čiji afrički, azijski i centralno te južnoamerički ritmovi možda nisu zvučali kao prirodno stanište za vokal Bridgesovog tipa, ali čim smo čuli njihov prvi zajednički uradak, naslovnu skladbu s EP-ja “Texas Sun” mogli smo se samo pljesnuti po čelu i uzviknuti: “Pa naravno!” Sve je sjelo na svoje mjesto i sve je imalo smisla. Pjesma je čak postala i svojevrsnim hitom u okvirima ere streaminga, što opet nimalo ne čudi jer je u njoj zablistalo ono apsolutno najbolje od teksaške estetike Speera i Bridgesa.
Iako se među preostale tri pjesme EP-ja nije našla ni jedna pjesma koja bi se čistom ljepotom mogla nositi s naslovnim singlom, ni ostatak malog izdanja nije razočarao. Štoviše, pjesme poput primjerice “Midnight” otkrivale su i druge zanimljive smjerove u kojima se suradnja ovih izvođača može usmjeriti. A čini se da su tom malom pločom i Khruangbin i Bridges stvorili iskustvo koje su ponijeli sa sobom i na svoja samostalna izdanja. Za Speerov bend to je bio “Mordechai” koji je uslijedio iste godine i našao sastav u raspjevanijem, premda možda sjetnijem izdanju. Za Bridgesa je to pak bio lanjski ““Gold-Diggers Sound” koji kao da je mjestimično zadržao elemente mistike i groovea koji su mogli biti nasljedstvo suradnje na “Texas Sun”.
Dvije godine nakon prvog EP-ja stiže nam i njegovo naličje, “Texas Moon”, kao zakašnjela druga strana punokrvnog albuma kojeg je sudbina podijelila na dnevnu i noćnu polovicu. Možda ni na “mjesečevoj strani” nema pjesme tako dobre kao što je bila “Texas Sun”, ali njezin singl “B-Side” (kao protuteža pjesmi “C-Side” s prvog EP-ja) nalazi izvođače u energičnom plesnom raspoloženju u kojem teksaška pustinja iz vesterna susreće pješčanu oluju iz zapadne Sahare.
“Texas Moon” za jednu je pjesmu duži od prethodnika, a otvaraju ga i zatvaraju atmosferične balade sa ženskim imenima, “Doris” okupana u funk efekte sedamdesetih te “Mariella” čiji lagani groove odvlači izdanje sa sobom duboko u teksašku noć. Prije nje čut ćemo i vedriju “Chocolate Hills”, kao i “Father Father” u kojoj Bridges više kanalizira Marvina Gayea nego Sama Cookea s kojim ga inače uspoređuju.
Zapravo, kad bismo “Texas Sun” i “Texas Moon” gledali kao jedno izdanje, taj album bio bi vjerojatno kvalitetniji od posljednih samostalnih uradaka Khruangbina i Leona Bridgesa, pa im samo možemo zaželjeti da nastave sa suradnjom, bilo to na trećem “Texas” EP-ju ili nekom dugosvirajućem izdanju. Jer čini se da su našli način da međusobno izvlače najbolje iz sebe.
Ocjena: 8/10
(Dead Oceans, 2022.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
