Kino Europa našlo se na putu kotaču balkanskog rođačkog kapitalizma. Priča se da će tamo niknuti folkoteka.
Sjećam se jako dobro odlaska u Kino Europa prije nego li je dodijeljen direkciji Zagreb Film Festivala. Prošlo je više od deset godina od tada. Filma se ne sjećam, a svega ostalog itekako dobro. Dogovorilo se tada nas dva para baš da odemo u tu dvoranu. Cinestar i slične mulitiplex dvorane su i onda već godinama bile u pogonu u gradu i otpuhale su nekadašnje Zagrebačke kinematografe poput tornada. Nas četvero je tada ‘oprala’ nostalgija i htjedosmo pogledati film u jednoj od rijetkih dvorana u kojima smo proveli našu kino-mladost.
„Ne znamo hoće li biti projekcije“, rečeno nam je na blagajni. „Nismo prodali dovoljno ulaznica“, slijedilo je obrazloženje.
„Pa koliko ulaznica trebate prodati? Evo mi smo sad kupili četiri“, bilo je naše pitanje.
„Bar šest.“
S tim saznanjem da smo bili prvi i jedini koji su kupili ulaznice te večeri proveli smo narednih pola sata u čekanju da još netko uđe u kameni foaje te, meni nekad, impresivne dvorane u kojoj sam se sjećao gužvi na projekcijama „Kuma“, „Gandhija“, „Amadeusa“ i ostalih značajnih filmova holivudske produkcije. U dvorani koja je itekako vodila računa kakve filmove prikazuje. Ali to je tada bilo davno sjećanje. Izlazak u kino se pretvorio u čekanje još poneke ‘izgubljene duše’ koja je tumarala centrom u nadi da će ista zakoračiti kroz vrata kina. Nismo otišli ni na piće prije kina, već smo odlučili ‘stvarati gužvu’ u foajeu. Nas četvero. Da prisustvom još i udobrovoljimo tog nekog. Glupa situacija, da ne može biti gluplja. Nakapalo je na koncu još njih troje-četvero i osoblje je ‘moralo kapitulirati’ i pustiti film. No te jesenske večeri nisu pustili grijanje u dvoranu za nas. Nakon filma smo jednostavno znali da smo bili među posljednjim svjedocima pogreba kino-kulture na kojoj smo odrasli. Hollywood je zauvijek otišao iz Kina Europa.
No za ‘useljavanje’ Hollywooda u neke druge dvorane nije bio zime. Jedan drugi segment kinematografije u međuvremenu je odgojio svoju publiku, a za to su bili zaslužni brojni filmski festivali koji su se pojavili u regiji, među kojima su oni u Motovunu, Sarajevu i dakako Zagrebu tome u najvećoj mjeri pridonijeli. Kako je s jedne strane rasla indie glazbena scena, tako je rasla i nezavisna filmska. Sve ono što je nosilo predznak zanimljivog, ali uglavnom nedostupnog jer nije kolalo mainstream kanalima.
Ideja ekipe iz Zagreb Film Festivala upravo je došla s tom svježom idejom prije deset godina kako bi jednom sasvim novom publikom i jednim sasvim novim programom oživjeli umirućeg mastodonta nekadašnjeg društvenog života u Varšavskoj ulici. I što je najvažnije zaštiti taj prostor od brutalnosti naše balkanske inačice kapitalizma kulturnim programom. Grad je dvoranu dao u desetgodišnji zakup i time je Zagreb Film Festival, koji je do tada bio u još zastarjelijoj dvorani Studentskog centra, dobio svoj dom, a time i svoj format. S tim potezom u istom kinu udomljeni su brojni drugi festivali, poput Subversive Film Festivala koji je jedne godine u tom prostoru ugostio i jednog Olivera Stonea, Festival tolerancije, Animafest, Vox Feminae… niz je predugačak. Kino Europa svake godine je nekoliko puta bio i jedinstven prostor u kojem filharmonija svira uz kultna ostvarenja iz perioda nijemog filma, pa se upravu u Zagrebu moglo gledati ostvarenja poput „Metropolisa“, „Nosferatua“ ili filmova Charlieja Chaplina uz orkestralnu pratnju. Svjedok sam činjenice da su neki Nijemci potezali iz Berlina da bi to doživjeli, jer tako nečeg avangardnog nije bilo ni u jednom Berlinu. Za mene osobno su to bili trenuci većeg ponosa nego kad je nogometna reprezentacija zabijala golove.
Dvorana u kojoj su četiri osobe s početka ovog teksta ‘čekale Godota’ da bi pogledale film, godišnje po riječima Borisa T. Matića iz ZFF-a privuče 100 tisuća posjetitelja. Uostalom, tko je u posljednjih deset godina prošetao Varšavskom dobro zna da prostor Kina Europa vrvi životom, a sve to vodi i opslužuje 45 ljudi. Godine 2013. unutar kina je otvorena nova višenamjenska dvorana Müller, nazvana u čast osnivača kina, dvorana u kojoj je do sada održano bezbroj predavanja, predstavljanja knjiga, promocija i projekcija. I sve to u situaciji u kojoj sjedala velike dvorane Kina Europa vape za zamjenom ili popravkom. No tražila je direkcija ZFF-a i tu vrstu pomoći od Grada Zagreba, čak i da se nađu rješenja kroz Europske fondove, da se nađu financijeri, ali su godinama ignorirani. Bez suvislog odgovora, ustvari, bez ikakvog odgovora. Sve do prije par dana.
Sadašnja uprava dobila je dopis zagrebačkog Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, kojim ih se obavještava da im desetogodišnji ugovor o zakupu istječe 1. lipnja, te se pozivaju da tog dana predaju Kino Europu u posjed Gradu Zagrebu. U protivnom, sukladno Zakonu o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora, „poduzet će se daljnje pravne radnje“, a te „radnje” su i obrazložene: „S obzirom da je očevidima, ali i prema vašim zahtjevima zaključeno da je nužna obnova predmetnog objekta, tj. Kina Europe, Grad Zagreb je poduzeo pripremne radnje u svrhu renoviranja (adaptacije) dotrajalosti objekta, što uključuje sanaciju krovišta zgrade koje je u lošem stanju te prokišnjava, dok su oprema i stolice u dvorani dotrajale te ne odgovaraju tehničkim i sigurnosnim standardima, a sa stropa velike dvorane otpada žbuka. Također, kotlovnica radi na lož ulje što ugrožava sigurnost posjetitelja i povećava troškove grijanja te je potrebno što prije izvesti plinofikaciju objekta’, stoji u dopisu s potpisom pročelnika Damira Lasića, te da je predviđeno vrijeme trajanja radova „šest mjeseci“.
„Smrdi“ to na onaj poznati scenarij kojim se guše žive kulturne točke ovog grada, što se u posljednje vrijeme intenziviralo. Sjetimo se samo nastrtaja bagera na GSK Jabuku, rastjerivanje direkcije SC-a, zaključavanje vrata Glazbenog zavoda za njegove korisnike. Dakle, nije iz grada došao ni dopis koji poziva na validaciju svega učinjenog od strane ljudi u Kinu Europa. Ni pokude, ni pohvale, već brutalni zahtjev za iseljenje. Kao da je taj desetgodišnji ugovor trn u nečim oku koje bi tamo gledalo neki drugi scenarij, a glasine kažu da taj scenarij uključuje narodnjački klub.
Pa da, stvarno je bilo kakav oblik javnog života koji ne uključuje kojekakve vine & food pizdarije za turiste u Varšavskoj, toj žili kucavici društvenog života u centru, trn u oku, jer valjda jedino ispred tog Kina Europa konobari nisu uštogljeno livrejisani i ne sliče na neke moderne isprdke iz vremena Austrougarske.
Naivan je svatko tko misli da netko nije čekao da uspješnom timu na uhodanoj lokaciji iscuri vrijeme najma. Jer tako se to ovdje radi. Taj uspješni tim i njegovu uspješnu kulturnu politiku treba sad izgurati netko čija ideja ne seže dalje od konobara u livreji koji nosi velike tanjure i male porcije koji bi naplaćivao kao da je na Manhattanu, ili eto otvorio folkoteku jer samo ‘ispunjava želje tržišta’, tj. ‘otvara’ ono što ‘narod želi’, uz ‘mali dodatak’ da renoviranje, sanaciju krovišta i stropa, te plinifikaciju plate građani grada Zagreba. Zašto taj princip ‘ključa u ruke renovirane dvorane’ nije nikad ponuđen ZFF-u?
Kao da se nitko ne sjeća sudbine jednog drugog kina ni stotinu metara udaljenog od Kina Europa. Kao da ni tamo investitor kojeg ne treba ni imenovati nije mahao s planovima o novoj kino dvorani i novom društvenom centru unutar njegovog centra. Nije da smo se tamo nagledali filmova.
Kino Europa svakako je dotrajalo, ali je dotrajao i nikad promijenjeni model kojim rođački kapitalizam izbacuje entuzijaste iz prostora u ovom gradu. A onih nekoliko tisuća okupljenih u Varšavskoj u subotu popodne jasno je dalo do znanja da ne žele odustati od njega. Ovog puta ‘crta bojišnice’ jasno je iscrtana u centru grada. S jedne strane je (kino) Europa, s druge (kino) Balkan. S jedne strane je uspješna kulturna vizija koja je u praksi ostvarena s minimumom sredstava, s druge samo glad za prostorom, time i kulturnom devastacijom. Takvom Balkanu i u praksi treba zauvijek reći „dosta!“. Glasalo se za Europu i taj trenutak je očigledno sad i tu pred nama.
Kino Balkan je svuda oko nas, treba nam bar jedan Kino Europa. U suprotnom, koji vrag su mu uopće mijenjali ime u devedesetima? Jer, jebiga, „Kino Balkan“ je odlično ime za folkoteku. Možda je to bilo očekivano prije desetak godina kad je o kino projekciji ovisilo hoće li se prodati šest ulaznica, ali nakon što je ekipa iz ZFF-a pokazala da zna i može, to je u ovom trenutku neoprostivo.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
