Ovaj album uspostavio je Coltranea kao silu i usmjerio ga na put ka tome da postane jedan od najcjenjenijih i najutjecajnijih jazz glazbenika svih vremena.
Dana 15. rujna 1957. John Coltrane je otišao u dnevni boravak studija Rudyja Van Geldera u Hackensacku i snimio svoje prvo veliko remek-djelo, “Blue Train”. Ispunivši dogovor koji je sklopio s Alfredom Lionom, Coltrane je snimio svoj jedini session kao vođa sastava za Blue Note Records, album s pet pjesama nošen naslovnim bluesom na kojemu je svirao dinamični sekstet s Leejem Morganom na trubi, Curtisom Fullerom na trombonu, Kennyjem Drewom na klaviru, Paulom Chambersom na basu i Philly Joeom Jonesom na bubnjevima. “Blue Train” uspostavio je Coltranea kao silu i usmjerio ga na put ka tome da postane jedan od najcjenjenijih i najutjecajnijih jazz glazbenika svih vremena.
Kako bi obilježili 65. godišnjicu snimanja albuma, “Blue Train” će biti objavljen u dva posebna izdanja 16. rujna kao dio Blue Noteove hvaljene Tone Poet Audiophile Vinyl Reissue Series. 1-LP mono tiskanje originalnog albuma bit će predstavljeno u luksuznoj gatefold tip-on košuljici, dok će 2-LP stereo kolekcija “Blue Train: The Complete Masters” uključivati drugi disk sa sedam alternativnih i nepotpunih snimaka, od kojih nijedan nije prethodno objavljen na vinilu, a četiri od njih nikad prije nisu objavljena ni na jednom formatu.
“The Complete Masters” dolazi s knjižicom koja sadrži nikad prije viđene fotografije sa sessiona Francisa Wolffa i esej stručnjaka za Coltranea, Ashleyja Kahna. Oba Tone Poet vinilna izdanja producirao je Joe Harley, masterirao Kevin Gray s originalnih analognih master vrpci i otisnuta su na 180g vinil. “Blue Train: The Complete Masters” bit će objavljen i kao set od 2 CD-a te digitalna zbirka.
“Blue Train” pojavio se u ključnom trenutku Coltraneove karijere. Ranije 1957. saksofonist je dotaknuo dno kada je zbog ovisnosti o heroinu bio otpušten iz Miles Davis Quinteta. Ali nakon što se skinuo s droge, Coltrane se vratio sa žarom inspiriranim produljenom ljetnom rezidencijom kod Theloniousa Monka u Five Spot Caféu. Do kraja godine, Coltranea je ponovno angažirao Davis i producirao je svoje prvo remek-djelo, album na koji je čak i on bio duboko ponosan. Kao što Kahn pripovijeda u svom eseju: “Blue Train je bila snimka koju je Coltrane, uvijek samokritičan i skroman, visoko cijenio. Godine 1960., dok je posljednji put bio na turneji s Milesom Davisom,
švedski DJ je pitao Coltranea što mu je najdraže iz njegovog kataloga, a on je odmah odgovorio: “Oh, i ja volim “Blue Train”. Dobar je bend tamo, znaš. Bila je to dobra snimka.'”