Priliku da konačno postanem pacijent Katanecove klinike dobio sam u srijedu na drugom iz Tramonto serije koncerata, ponovno održanom u bajkovitom okruženju krčkog Trga Glagoljaša.
Jedan sam od rijetkih novinara ovog portala koji dosad nije pisao o Denisu Katanecu. Djelomično iz jednostavnog razloga što se netko uvijek prijavio za recenziju prije mene ili što se neki od njegovih koncerata poklapao s nečim što mi je u tom trenutku bilo interesantnije. Moram priznati i kako mi je trebalo dosta dugo da njegov osebujan izričaj shvatim i prihvatim na pravi način, ne samo zbog neophodnog perioda privikavanja na vokal koji teško može ući u easy listening kategoriju, već i zato što smatram da je svoj puni kapacitet dosegnuo tek okupljanjem aktualne postave benda i objavljivanjem zaista sjajnog prošlogodišnjeg albuma “Jada Jada”. Priliku da konačno postanem pacijent Katanecove klinike dobio sam u srijedu na drugom iz Tramonto serije koncerata, ponovno održanom u bajkovitom okruženju krčkog Trga Glagoljaša.
U dva tjedna koliko je prošlo od nastupa Dunje Knebl i Kololire, na snagu su stupile sumanute mjere lokalnog stožera prema kojima ovakvim događanjima bez covid potvrda može prisustvovati tek dvadeset ljudi. Tako je ispred male pozornice bilo postavljeno samo toliko stolica, no broj posjetitelja ipak je bio zadovoljavajuć zahvaljujući činjenici da se i oko samog trga sasvim dobro moglo vidjeti i čuti.
Denisu i ekipi, točnije njihovoj set-listi koja se s vremenom ugurala među najjače na našoj sceni, takav je ugođaj baš odgovarao – imao sam dojam da slušam neku opičenu skupinu uličnih svirača koji su, umjesto uobičajene doze gažerskih standarda, prolaznicima odlučili ponuditi srce na reveru i otkriti im sve svoje nesigurnosti, tuge i strahove. Oni koji su im pružili šansu zauzvrat su bili uvučeni u sjetan, mističan svijet u kojem krhki, ranjeni vokal predstavlja upravo idealnog vodiča.
Sedamdeset minuta svirke otvoreno je “Klinikom” i “Zvijezdama” s filmski efektno uklopljenim mjesecom koji je, barem tamo gdje sam sjedio, izgledao poput dijela scenografije. Glazbena formula grupe u načelu je jednostavna, ali vrlo učinkovita: priču najčešće otvaraju samo glas i akustara kojima se potom pridružuje ritam-sekcija i lead gitara podižući pjesmu do bučnog i žestokog krešenda. Usprkos tome, našlo se tu mjesta za impresivan raspon utjecaja od avangardnog folka i americane do dionica kao ispalih iz pjesmarica ranog Radioheada, povremeno čak i Coldplaya iz vremena dok su još nešto vrijedili.
Katanecova neobična poetika, u kojoj jednaku važnost imaju dječje brojalice (“Digresija na Zeku II”), najdublja introspektivnost i metafore koje svakim slušanjem postaju sve jasnije i prohodnije, najkvalitetniju je instrumentalnu pratnju dobila u stvarima poput “Huka” te u finalu koncerta izvedenima “Mala snaga II” i “Prijateljstvo II” u kojima je posebno do izražaja došao gitarist Brane Norac. Sasvim prigodno s obzirom na tematiku pjesama, Denis se publici obraćao vrlo rijetko, skoro kao da je zarobljen u vlastitoj glazbi, ali se ipak vratio na bis, gdje nam je za kraj predstavio i potpuno novu skladbu, rokerskiju “Srećko iz zemlje trećeg svijeta”, o svom psu koji nije dobio papire potrebne da iz Beograda dođe u Zagreb.
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
