Ka’e ono bilo u četvrtak?!
Znam da će se rock puritanci propeti od bijesa ako Kliniku Denisa Kataneca usporedim s The Bendom, jer se usuđujem u taj kontekst stavljati imena genijalaca kao što su u prvom redu bili Robbie Robertoson, Levon Helm i Rick Danko, ali adekvatniju usporedbu nemam. Bar ne nakon koncerta održanog u četvrtak u Tvornici kulture.
Tada se dogodilo da je taj bend po prvi put ispunio Veliki Pogon za što je sam Denis Katanecu jednom trenutku kazao: „Da se ovo dogodilo samo jednom, pamtit ću to do kraja života.“ A dogodilo se da je Klinika dva sata i deset minuta isporučivala glazbu, znoj, suze i smijeh s pozornice i da je publika tražila još i nakon drugog bisa. Četvrtak je i nikome se ne da doma, a sve se zaključilo time da je merch štand bio ispražnjem kao na rasprodaji. Bilo je ostalo još svega par majica i vinila „Jada Jada“, obzirom da recentni „Kao zao kor“ još nije stigao u tom, fizičkom, obliku.
Klinika Denisa Kataneca obično svaki koncert svira kao da joj je koncert života. Svaki Vinyl, KSET, Medika i njeno dvorište, Vintage Industrial tko zna koji sve ne prostori odavali su tu sliku. Bilo je tako i 2019. kad su pozornicu Velikog pogona Tvornice dijelili sa Seineom, ali pred puno manje ljudi, stoga još uvijek ne znam u kojoj domeni iznad je bilo ono od četvrtka kad je ta četvorka ispucavala oba albuma i EP prethodnik „Rode“.
Ako se s pravom pitate zašto The Band na početku, e pa stoga jer kako je The Band u svoj izričaj umiješao folk, rock, jazz, country, rhythm & blues, tako i iz Klinike Denisa Kataneca u sličnoj freakfolk vizuri ključa melting pot svega bitnog iz povijesti rocka, a opet skrojeno po mjeri originalnog i jednog od najboljih poeta srednje generacije kojeg imamo. Klinika Denisa Kataneca je ujedno i najbolji dokaz tome da rock ima najviše smisla kad nastaje organski u bendu i kad ga taj isti bend ispaljuje kao da nema sutra.
Klinika je toliko uvježbana i sljubljena s Denisovom izvedbom tako da je to izgledalo kao da iskusni dvoranski bend kida i lomi tu Tvornicu. Znate one priče o Štulićevom izlijevanju znoja iz čizama nakon koncerata, e pa kod Denisa bi bila ista situacija da kojim slučajem nosi čizme. Njegova košulja bila je potpuno mokra, a bilo je mokro i ono u što se presvukao nakon toga, jer koncert je bio takav da nije mogao ništa drugo nego maksimum iscijediti iz sebe.
Publika je jednostavno bila frenetična od prve pjesme „Klinika“ s kojom je otvoren koncert i kad je nakon svakog refrena „Klinika, klinika“ vrisak oduševljenja pokrivao svaku gitarsku temu koju potom svira Brane Norac. Pa koji frontmen ne bi počeo pružati i više nego što može? Bend je i periodu pred i nakon objave recentnog albuma „Kao zao kor“ otvarao koncerte sa „Srećkom iz zemlje trećeg svijeta“ što je obično malo zbunjivao na prvu jer sve krene kao da je sredina pjesme, ali „Klinika“ kao opener… to je bilo ispaljenje u orbitu samo takvo.
Jest da meni od pretjerane konzumacije tog benda općenito gledano, sve od Klinike Denisa Kataneca zvuči kao hit, ali dovraga zvučalo je i publici u Tvornici (tko ste vi ljudi, zašto ne idete na sve koncerte kad ste tako fantastični?). Čuđenje, oduševljenje, čuđenje, oduševljenje… tako mi je nekako radila sinusoida raspoloženja. Gledam malo stage, malo publiku kako se emocije kovitlaju zajedno s adrenalinom i kako je sve to skupa kao neki pejotl osjećaj kako se situacija razvijala, kako je to Katanec predivno opisao, nestrpljivo se na otoku uzdizao grad s visokim nebeskim svodom i moglo se baš sve. Sijevalo je sa svih strana i u milijun boja. A Kliniku Denisa Kataneca ništa nije moglo zaustaviti.
A tek drugi moment… za koji još uvijek ne mogu razlučiti je li profesionalni ili osobni. Jer, eto, guramo i Denisa i Kliniku na ovom portalu, a Denis kad mu usfali para ode i svira na ulicu. Žderala me već savjest, jer koliko god se trudio učiniti ono osnovno, a to je ubrzati proces da dobar bend pronađe svoju publiku jer se i osobno osjećam djelom te publike, toliko je taj proces trajao ubitačno dugo. Pa je i mene slijedom toga mučila misao „samo da Denis ne pukne i digne ruke od svega“ jer taj trud i napor u ovim našim uvjetima zna biti ćorav posao. Ti naši uvjeti situaciju dizanja ruku od svega često čine kao jedinom opcijom, a misliš li se glazbom baviti onda se s njom stvarno moraš i baviti.
I naravno da je situacija stalno napeta kad postoji jedan glazbeni medij koji luduje i u laudama i prati svaki njegov korak. Ne znam kako bih drukčije objasnio tu suludu situaciju koja se kotrljala iz godine u godinu. Znao sam na neke koncerte otići k’o đubre s predumišljajem da prekinem tu agoniju i da mu javno saopćim da okači tu svoju akustičnu gitaru (na kojoj nikad nema živaca uredno namotati sve žice na čivijama) na klin, potraži neki drugi posao i spasi sebe, nas i mene.
I uvijek me sjebe u tome. Pjevam na koncertu i opet mi je nekih 18 i onda ga moram nahvaliti, jer ipak nisam toliko đubre. I onda dođe taj dan da stanem u red pred Tvornicu i ne vjerujem svojim očima, jer, naravno da sam i par dana prije uspio saznati da preprodaja cmolji na nekih 200 ulaznica, a opet tinjao je neki glupi optimizam jer kad smo proljetos za rođendan portala u Vintage Industrial zvali Kliniku da nam svira, najviše smo prodali na sam dan koncerta i na blagajni. Tako da Klinika Denisa Kataneca ima i tu sposobnost da organizatora eventualno slabih živaca smjesti na neku kliniku zbog te vrste neizvjesnosti.
I sada u post festumu ne mogu zaključiti ništa drugo osim da je ono što se dogodilo u četvrtak jedna predivna pobjeda, jedan neopisivo dobar moment u kojem me muči samo jedna sitnica: Je li tonac kojim slučajem stisnuo „rec“?
Saznajte više:
Klinika Denisa Kataneca u Tvornici kulture – Elliott Smith iz Dubrave
Klinika Denisa Kataneca u Tvornici kulture – poput hazardera
Klinika Denisa Kataneca u Tvornici – male snage punih duša odlazimo
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
