I Nina je u četvrtak bila na koncertu Klinike.
Pišem ovaj tekst u ozbiljnom tehnološkom deficitu. Laptop koji mi standardno služi za pisanje i sa čijim sam tipkama jako dobro upoznata nalazi se na osmom katu zgrade u Radničkoj, u uredu koji se otvara mobilnom aplikacijom. Baterije na mobitelu nemam proteklih cca sedam sati, a pogađate, jedini punjač je u uredu koji se otvara mobilnom aplikacijom. Nema ni Spotifyja, YouTubea, Deezera i ostalih aplikacija za reprodukciju glazbe koje bi eventualno sad pripomogle podsjetiti se najvažnijih i najljepših trenutaka večeri, ali neće biti ni potrebno. Zanemarite dakle sve tipfelere koji će se neminovno dogoditi dok pišem po nepoznatim tipkovnicama u ranu zoru, ali ovo što se sinoć odigralo u Tvornici kulture jednostavno ne može ostati nenapisano do petka prijepodne – dojmovi su najbolji dok su svježi.
E sad, nekoliko činjenica pomoću kojih ćete, nadam se, dobiti barem približni uvid u sinoćnju psihijatriju. Prvo, sumanuto je da će izvještaj(e) s ovog koncerta (navodno) napisati nekolicina novinara za isti medij i to već samo po sebi nešto govori. Okej, takav potez govori da nismo normalni (a još je manje normalan onaj koji nam je to dopustio), ali ima nešto i u bendu, najozbiljnije. Drugo, da ste me prije dva-tri mjeseca pitali hoće li Klinika Denisa Kataneca svojim solo nastupom napuniti veliki pogon Tvornice kulture, rekla bih vam – nema šanse. Zapravo, do kasnih popodnevnih sati jučer bila sam uvjerena da će se cijeli taj spektakl potencijalno odviti u malom pogonu ili u najboljem slučaju, u pregrađenom velikom. Stoga me prizor tih tisuću duša okupljenih oko Klinike Denisa Kataneca samo još više razdragao.
Treće, i možda najvažnije, ako ste poput mene čitajući ovaj portal percipirali Kliniku kao jedan od onih bendova koji su RDD uredništvu prirasli srcu, možda čak i van granice dobrog ukusa i zdravog razuma, u pravu ste. Mislim, ako ovdje pretražite pojam „Klinika Denisa Kataneca“ dobit ćete 73 rezultata, i da, prebrojala sam ih ručno. Hoću reći, teško je vjerojatno zadržati objektivnost kad godinama radiš s nekim izvođačima, zbog čega sam i sama kategorički odlučila da o nekim bendovima nikad neću napisati ni slovca. Obzirom na to, izvolite potpuno nepristani report ove novopridošlice na RDD a koja je sinoć (sad već ovo postaje standardno – drago mi je, ja sam Nina i nikad nisam bila niti na jednom koncertu ikoga u životu) prvi put uživo poslušala Kliniku Denisa Kataneca.
Komentirajući aktualna zbivanja na regionalnoj glazbenoj sceni uoči koncerta neizbježno smo se dotaknuli i snebivanja poštenog obrazovanog naroda na našim fejsbuk zidovima koji, eto, srećom našom slušaju puno bolju i kvalitetniju muziku i nikad nisu čuli za tamo neku Aleksandru, a takvi vjerojatno nisu čuli ni za tamo neku Denisovu Kliniku, i sve je to čudno i svi su u velikom šoku. Osim što smo raspravu priveli kraju zaključkom su društvene mreže manje više ionako jedna velika kaljuža govana, složili smo se pritom da će vam vaši tajmlajni izgledati točno onako kak‘ si ih sami složite. Na tom tragu, moj je fejsbuk sinoć gorio od postova oduševljenja Klinikom a u cijeloj toj ekstazi koja se odvijala što virtualno a što uživo s dragim prijateljima, valjda u pomanjkanju boljih riječi u tim trenutcima, svi su kratko komentirali vrlo sličnu stvar: „Ovo večeras je (bila) pobjeda.“
Da, koncert je bio totalna pobjeda na nekoliko razina. Prvo, oduševljenje kojim je publika najprije dočekala, pa zborno pjevala gotovo dva sata, zvala na bis i na kraju jedva dopustila Klinici da odu s pozornice – nisu to baš svakodnevne situacije na koncertima u metropoli, pogotovo ako govorimo o domaćoj i regionalnoj alternativnoj sceni gdje se nekako podrazumijeva da ćeš vidjeti bend po par puta godišnje u ista dva do tri kluba, sviđat će ti se malo više ili malo manje i nekako će uvijek sve to funkcionirati u istim gabaritima.
Stoga, lijepo je bilo prisustvovati malom ispisivanju povijesti jer sinoć se dogodilo upravo to. Denis i njegova Klinika popeli su se na jednu novu razinu i bit će ovo najgori klišej, ali zaista ih čekaju velike stvari – pri tome ne mogu dovoljno puta podcrtati Branetovu rečenicu iz intervjua za RDD neki dan: „Mi smo primarno koncertni, a ne studijski bend“. Šta da vam dalje objašnjavam, čovjek je u pravu, jebote čak sam i konobare žicala komad kartona i marker za transparent. A ja fakat ne brijem na transparente.
Da, ono u četvrtak je bila pobjeda. Između ostalog, i zato što smo svi skupa pokazali da imamo i materijala i želje i volje za stvaranjem na toj prokletoj alternativnoj sceni. I ne samo da scena postoji, ona je jaka i gazi hrabro naprijed. Ako to i dalje niste shvatili, toplo vam preporučujem da malo detaljnije obratite pažnju.
Saznajte više:
Klinika Denisa Kataneca u Tvornici – je li tonac stisnuo ‘rec’?
Klinika Denisa Kataneca u Tvornici kulture – Elliott Smith iz Dubrave
Klinika Denisa Kataneca u Tvornici kulture – poput hazardera
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
