U knjizi ‘Kinematički način proizvodnje’, prijevodno objavljenoj u nakladi Jesenski & Turk, američki filmski teoretičar Jonathan Beller sagledava kinematografiju kao paradigmatski primjer toga kako kapital konstruira čin gledanja kao produktivni rad.
Beller zaključak izvodi istražujući filmske inovacije protekloga stoljeća, od revolucionarne sovjetske kinematografije i biheviorizma preko psihoanalize do novijeg holivudskog filma te donosi analizu industrijalizacije percepcije s kojom živimo sve do danas. Prožimajući marksizam, psihoanalizu i teoriju filma poima novonastale nematerijalne aspekte kapitalističke proizvodnje i kontrole.