Knjiga ‘Razgovor bez Feldmana’, u prijevodu Biljane Romić i nakladi DAF-a, transkript je razgovora dvojice glazbenika, Johna Cagea i Geoffreyja Barnarda, izvorno objavljen 1980. godine.
Stariji, John Cage, tad je već umjetnik međunarodne reputacije, uglavnom kao skladatelj, ali i kao pisac i pjesnik, a povremeno i kao izvođač. Nasuprot tome, mlađi sugovornik, Geoffrey Barnard, tek je na početku. Iza njega je iskustvo sviranja u grupi AZ Music, što ju je, nakon povratka iz Londona, početkom sedamdesetih u Sydneyju osnovao skladatelj David Ahern.
U situaciji krize, nesiguran kojim putem dalje krenuti, Barnard se obraća Cageu. Zašto baš njemu? Pa zato jer je Cage u proslovu svojoj knjizi „Godinu dana poslije ponedjeljka/A Year from Monday“ istaknuo kako bi volio da aktivnosti glazbenika budu društvenije i anarhičnije.
Premda je Cage još u svojoj prvoj zbirci spisa vlastite poglede okarakterizirao kao dosljedno antiškolničke i anarhične, njegova pozivanja na anarhiju tek će sredinom šezdesetih postati izraženija. Analitičari Cageova djela anarhične su crte otkrivali i u njegovoj glazbi.