Koncert na Šalati – dan otvorenih vrata između Hladnog piva i zagrebačke publike

‘Dani zatvorenih vrata’ i puna Šalata…

Hladno Pivo na Šalati (Foto: Izidor Tačković)
Hladno Pivo na Šalati (Foto: Izidor Tačković)

Nakon svih ovih godina Hladnom pivu treba biti zahvalan što su bili i ostali svjetionik zdravog razuma na ovoj našoj maloj sceni, što su to uspjeli izgurati na masovnoj skali i ne pokvariti se, što osobno kao roditelj nakon njihovih skoro pa trideset godina postojanja mogu svoj pomladak odvesti na njihov koncert i ne crvenjeti zbog djetetova glazbenog ukusa, što vidim da nisam jedini u tome, već da je Hladno pivo postalo glazbena institucija za unovačivanje rock podmlatka – nešto kao Ramonesi vaše i naše generacije. Možda je to panegirik, ali pisati o njima i ne biti toga svjestan smatrao bih podlim, neupućenim ili ljubomornim.

Njihov koncert održan u subotu na zagrebačkoj Šalati na kojoj je prijetilo da će kiša omesti veliko predstavljanje recentnog, osmog po redu, albuma „Dani zatvorenih vrata“ iako je počeo kao grbavi fijasko, opet je na kraju bio još jedan njihov trijumf. Koncert je startao tehnički loše, dakle ne ‘zaslugom’ benda, već ton majstora koji nije publici priskrbio instantnu eksploziju zvuka uvodne pjesme „Žena“, već se u razglasu postepeno prvo čuo bubanj, pa Miletov glas, pa potom ostatak instrumentarija nakon što je sve izgledalo kao prijenos sa slikom, ali bez tona. Na sreću to je bilo sve od tehničkih problema u nešto više od dva sata trajanja koncerta.

Da je Hladno pivo bilo željno svirati nove pjesme itekako je bilo očito. Nizale su se „Dibidus“, „Udarna vijest“, „Zombi party“, „Na ovim prostorima“, dok se „Firma“ (čiji spot je posvećen svim otpuštenim radnicima u privatizacijama koji su tako postali „živi otpad društva) prometnula u novu koncertnu himnu. Punom Šalatom se orio refren: „Bog, domovina, nacija, svi na pod ovo je privatizacija“. Također je u potpunosti uspjela i prethodno najavljena koncertna akcija za snimanje live spota „Mojoj majici“ kada je publika iznad glave u zraku držala na stotine majica.

Nakon što su prošle godine upriličili dvostruki live album „Evo vam Džinovski“, u ovom novom poglavlju grupa se ‘oprostila’ od toga albuma (bar za sada) i okrenula pjesmama iz svoje srednje i posljednje faze karijere, jer Mile Kekin je u jednom trenutku zaigrao ulogu kao da prima narudžbe pjesmi iz publike igrajući na kartu što će sve prisutni pogoditi, tj. što će se odvijati u ostatku večeri i kad je uzviknuto „Bubašvabe“, samo je odmahnuo glavom i rekao: „A ne, dosta je bilo „Bubašvaba“, to ne večeras.”

Na repertoaru je bio i značajan broj pjesama s prethodnika „Svijet glamura“, albuma oko kojeg se i danas lome koplja među fanovima, a Hladno pivo je time pokazalo kako ga ni u čemu ne drže pogreškom, a reakcija publike to je potvrdila. Dapače, „Ezoterija“ na prvom bisu bila je još jedan himnični krešendo nakon kojeg je sve moglo uredno stati, prije nego li se na drugom bisu prolomila „Nema više“ koja po pitanju Hladnog piva i Šalate ima značajno mjesto jer je to ujedno bio i prvi live spot grupe zabilježen na tom stadionu 1997. u vrijeme „Desetke“. Nekako je morala ta pjesma grunuti i obzirom na Kekinove riječi na početku kad je „Dobra večer Zagrebe“ još prokomentirao „Znate li koliko smo čekali da to možemo izgovoriti večeras?“.

Ti rock ‘maratonci’ su tako s publikom ‘optrčali počasni krug’, a na kraju krajeva, kiša koja je po prognozama prijetila da će se sručiti iznad grada, samo je kapnula par puta tijekom večeri ne pokvarivši time posljednji ovogodišnji ljetni open air rock spektakl u gradu.

Svakako treba spomenuti i riječke pankere Krešo i Kisele kiše koji su otvorili koncertnu večer. Pružili su odličan omjer između ‘estradnog’ humora i žustrog tempa. Sigurni u svom izričaju, neopterećeni ulogom predgrupe i dakako zabavani. Odličan izbor od strane Hladnog piva za predgrupu i dobra šansa da ovi Riječani puste malo dublje koncertno korijenje u Zagrebu predstavivši se širem auditoriju.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X