Beogradska pjevačica i nova regionalna pop ikona Konstrakta i bend Zemlja Gruva nastupili su sinoć premijerno u zagrebačkoj Tvornici kulture. Možda je malo reći da su oduševili publiku dvosatnim nastupom.
„Pazite što radite večeras, danas imamo manje prava nego pre“, izjavila je Konstrakta već na samom početku koncerta prilikom izvedbe druge po redu pjesme „Plodni dani“ referirajući se tako na jučerašnju odluku Vrhovnog suda SAD-a o ukidanju prava na pobačaj. Trenutno najpopularnija pop pjevačica u regiji time je već u startu dobila ovacije zagrebačke publike. Prvi dojam nije mogao biti bolji, nažalost na temu rapidne erozije sloboda u svijetu kakvog smo znali.
No još važnije bilo je što je već s prvim stihovima pjesme „Nobl“ kojom je otvoren koncert, bilo jasno da Konstrakta nije proizvod ili poza, već pjevačica koja svojom prirodnošću nekako nevjerojatnom lakoćom nosi posljedice turbulencije slave koja joj se dogodila doslovce preko noći. Ima nešto balaševićevsko u njoj, u stavu neusiljene normalnosti zbog čega nekako strši spram mnoštva drugih kojima pozornica ubija spontanost. Glas je razuma i digniteta, i gledajući njenu brzorastuću karizmu bude nekako toplo oko srca jer tu karizmu nosi prava osoba. Gotovo se čini da je to nužnost i olakšanje u ovom trenutku i prostoru gdje smo svi nekako debelo umorni od ispraznih likova, kojekakvih birtijaških bukača i bezličnih poltrona kojima ni svakodnevni trud medijskog aparata ne može priskrbiti ni trunku karizme iz nekih pravih pobuda u kojima se slavi talent, poštenje, ljudskost ili ljubav. Umorni smo od polusvijeta spram kojeg je jedna pjevačica neprikosnoveni nobl, ali ne nobl u malograđanskom smislu, već najprije kao uzvišenost duha koji je topao, prijateljski, empatičan, pristojan, duhovit i koji se ne guši u umišljenosti u vlastitu veličinu, što bi sama Konstrakta rekla: „Konstrakta nosi šiške i inače je normalna žena.“
A s druge strane uživa u novostečenoj slavi i nekako kao da je troši s guštom, što bi naši istočni susjedi rekli; natenane, jer nekako se i taj Eurosong za nju dogodio na vrijeme, nakon što je debelo ispekla zanat na pozornici i pošto se formirala u umjetnicu prepoznatljivog izričaja. Ljudi-projekti su obično u panici kad im se dogodi uspjeh jer ne znaju ni sami je li više uspjehu pridonijelo to što su projekti ili ljudi. Da nije tako, vraga bi pjevačica koju je široki auditorij upoznao prije nekoliko mjeseci mogla s vrhunski uvježbanim bendom i usklađenim video zidom i svjetlosnim efektima dva sata držati pažnju pjesmama i pri tome napraviti rijetko viđenu euforiju u Tvornici kulture.
„Zemlja Gruva su ti beogradski Jinxi“, objašnjavala je kraj mene jedna djevojka uzbuđeno svojoj prijateljici. Istovremeno točno i krivo. Točno iz razloga ako se misli na pop bend s pjevačicom koji je uz taj svoj pop vezao i kvalitetu u smislu dobrih pjesama koje su postale evergrini. Krivo iz razloga što su Zemlja Gruva kvalitetni izdanci srpskih angažiranih pop bendova od prije jednog desetljeća, desetljeća i pol (vremena kad je autor ovih redaka prvi put čuo Zemlju Gruva), kad je njihov izričaj bio mješavina duba, reggae, funka i soula često ispunjen i revolucionarnim pokličima ili pozivima za zauzimanjem naprednih građanskih stavova. Dakle, bila je to i tada priča u kojoj je ispraznost bila prezrena. I tada je to bio pop s potkom koji je više pripadao undergroundu i rocku nego mainstreamu koji je bio zagušen kojekakvim ‘Zvezdama Granda’. Uz sve, u to vrijeme Zemlja Gruva je bila specifična po tome što je imala dvije pjevačice; Konstraktu i Zoe Kidah, koja je odavno napustila bend.
Dakle, naši bosanski susjedi bi rekli da je Konstrakta „naša raja“, ali je i točno kad netko u Hrvatskoj zaključi da je ona „kao naša Yaya“.
Sinoć su Konstrakta i Zemlja Gruva s dignitetom vratili i glazbu jednog našeg velikana – Dina Dvornika. I to na neobično kvalitetan način, i pred mahom mladom publikom koja Dina možda nikad nije ni vidjela uživo na pozornici. „Mi smo imali fazu kad smo svirali obrade Dina Dvornika“, rekla je Konstrakta bez okolišanja prije nego li je najavila „Afriku“.
No to nije bila nakaradna bendovska kopija pumpanja onog što u originalu čini elektrobeat. Dinova „Afrika“ u izvedbi Konstrakte i Zemlje Gruva bila je protkana zaraznim afrobeatom da bi se na medleyu pretvorila u „Le Freak“ grupe Chic s malom razlikom što je iskorištena i igra riječi u kojoj je Konstrakta umjesto „Freak out“ pjevala „Aaaa-frika“, a skupa s njom i cijela dvorana prije nego li je opet u finalu postala Dinova „Afrika“. Pred kraj je sličnu preobrazbu dobila i „Zašto praviš slona od mene“ u „Safe From Harm“ Massive Attacka (što ne samo da se glazbeno aranžmanski izvrsno nadopunjuje, već i kroz teme tekstova).
Njene pjesme poput „Žvake“, „Neam šamana“, „Mekano“ i spomenutih „Nobl“ i „Plodni dani“ publika je pjevala naizust, a prilikom izvedbi „In Corpore Sano“ Konstakta jedva da se čula. Prvi put u službenom završetku koncerta, a potom kad je na bisu izveden cijeli „Triptih“.
Suludo zabavnih momenata bilo je na pretek. Konstrakta je tako uvela novi običaj da prima darove na pozornici pred kraj koncerta uz podlogu eurovizijske glazbe kad joj je dvoje iz publike uručilo bukete i ukrasne papirnate vreće pune nekog sadržaja, dobivši zauzvrat Konstraktin zagrljaj. Žene su konstantno bacale grudnjake na pozornicu kao da se kojim slučajem pred njima šepuri Mick Jagger, a ne „Konstrakta sa šiškama, koja je inače normalna žena“.
„Moraću da organizujem novu fioku za bruseve“, rekla je dok je uredno skupljala grudnjake po pozornici i kvačila ih na stalak mikrofona, te dodala: „Za dane kad me uhvati depresija, da samo otvorim, pogledam unutra i nakon toga zatvorim. Da se prisetim ovog trenutka“. No letjele su i muške košulje i novčanice i to prva od 100 kuna, pristizale boce pića… Kad se to pretvorilo u pomamu, Konstrakta je rekla publici da ne moraju bacati novce jer joj je karijera u posljednje vrijeme dobro krenula.
Najoriginalniji dar iz publike ipak je bila kartica hrvatskog zdravstvenog osiguranja na njeno ime. Konstrakta je pak publici dijelila ručnike nakon izvedbe „In Corpore Sano“.
Nizao se tako red ozbiljno dobre i u najvećoj mjeri plesne glazbe, pa red neviđene zezancije i to u obostranoj razmjeni izuzetno pozitivne energije, tako da su dva sata doslovce proletjela.
I za kraj još jedan dodatak. Iako se ovaj portal ne bavi praćenjem koncerata u obliku društvene kronike pa da uglavnom broji poznata lica, ipak je bilo posebno lijepo vidjeti i jednu Josipu Lisac, a potom i Darka Rundeka u redovima publike. To uistinu nije mala stvar.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
