Sinoć je u Pulskoj Areni otvoreno sedmo izdanje festivala elektronske glazbe Dimensions nastupima jazz saksofonostice Nubyje Garcije, njemačkog glazbenika Nilsa Frahma te legendarnih pionira elektronike, sastava Kraftwerk.
Posljednji koncerti koji su u amfiteatru u Puli otvarali prethodna izdanja Dimensions festivala priredili su prave spektakle za pamćenje nastupima headlinera Grace Jones i Massive Attack, a sve je upućivalo na to da će niz biti nastavljen i sinoć kada je ta uloga zapala jedne od prvih svjetskih zvijezda elektronske glazbe, veliki Kraftwerk koji je u grad čiji je škver ovih dana postao glavnom vijesti u našoj zemlji došao u sklopu 3D turneje na kojoj promovira nanovo snimljen ključni materijal svog kataloga praćen trodimenzionalnim projekcijama koje se prikazuju iza leđa za vrijeme nastupa tradicionalno statičnih izvođača.
Program je započeo rano, u 19 sati, kad su sa pozornicom i prilično praznom arenom odjekivali DJ setovi britanki Debore Ipekel i Josey Rebelle, čiji je nastup podijeljen u dva dijela. Prva konkretna poslastica bio je koncert izvrsne predstavnice vruće londonske jazz scene, mlade saksofonistice Nubyje Garcije. Nubyja je lani objavila svoj prvijenac “Nubya’s 5ive”, a ove godine se već vratila i s EP-jem “When We Are”. Mogli smo je čuti i na odličnoj showcase kompilaciji scene kojoj pripada, “We out Here”, kao i na jednom od najboljih jazz albuma godine, “Your Queen Is A Reptile” sastava Sons of Kemet. Sjajno je vidjeti kako Dimensions nastavlja dovoditi i vruće mlade jazz izvođače i predstavljati ih publici, kao što je preklani bio slučaj s briljantim Kamasijem Washingtonom. Nažalost, kao što smo naveli, Nubyjin nastup održan je ipak prerano da bi ga velika većina posjetitelja čula.
Publika je pomalo počela kapati za vrijeme koncerta njemačkog glazbenika Nilsa Frahma koji se na ‘mjesto zločina’ vratio nakon četiri godine i nastupa koji, ako je suditi po njegovim komentarima za vrijeme nastupa, nosi u lijepom sjećanju. Frahm je, kao što je slučaj na cijeloj aktualnoj turneji na kojoj promovira svoj ovogodišnji album “All Melody”, na pozornici nagruvao cijeli pokretni studio koji uključuje brojne vintage moogove, rolande, rhodese, koncertni klavir i bezbrojne druge elemente te ih sve potpuno sam na bini i iskoristio. Njegov je nastup otpočeo vrlo komorno, gotovo sakralnim ugođajem primjerenijim nekom kazalištu ili crkvi nego jednom od glavnih slotova ovakvog festivala, a do samog završetka nije se mnogo maknuo od takve atmosfere. Mora se priznati kako je Nilsa zanimljivije gledati kako se hvata ukoštac sa svom silnom opremom koja ga okružuje nego li je njegova pretežno ambijentalna glazba pogodna za ples i zabavu dok klizi od potpune hermetičnosti do umjereno zanosnog ritma. Frahm se nakon gotovo sat i pol koncerta pozdravio s publikom koja je do tog trenutka napunila polovicu kapaciteta amfiteatra.
Ubrzo su sve oči pokrivene papirnatim 3D naočalama bile uprte u crveni backdrop i četiri postolja na koja će se pozicionirati članovi Kraftwerka. Njihova setlista nije uvelike odudarala od onoga što i inače uprizoruju na svojoj trodimenzionalnoj turneji, što će reći da su okupljene pozdravili izvedbom “Numbers” i “Computer World” dok su u pozadini kroz prostor plesali retro vizuali koji, kao i glazba Kraftwerka, odišu kvalitetom iz prošlosti zamišljene budućnosti koja je danas sadašnjost. Ta vizualna komponenta zaokupljala je pozornost tijekom prvih nekoliko pjesama, nakon čega se više rijetko moglo vidjeti posjetitelje koji su na očima zadržali naočale, jer je takav koncept očito prijemčiviji na sjedećim koncertima nego na masovkama na otvorenom u kakvu se sinoćnji koncert za vrijeme trajanja njihovog nastupa nesumnjivo pretvorio.
Dakle, naočale su uglavnom odbačene, a ljudi su se njihali u ritmovima ključnih poglavlja Kraftwerkove karijere, pa smo tako imali priliku čuti njihov najbolji album “The Man-Machine” gotovo u cijelosti, a najvatrenije su, očekivano, prihvaćeni hitovi “The Model” i “The Robots” kojom je otvoren poduži bis. Naravno, nije moglo proći ni bez “Autobahna” i “Trans Europe Express”, a svirali su i teme sa soundtracka Tour de Francea. U odnosu na studijske snimke s aktualnog 3D kompleta, Kraftwerk uživo ne donosi mnoge razlike u zvuku uživo. Njihov retrofuturizam zvuči još uvijek atraktivno, premda je većinom mlada publika koja se rodila mnogo poslije dana ponosa i slave ovog benda tijekom njihovog gotovo dvosatnog nastupa zasigurno postala željna malo žešćih ritmova.
To im je, pretpostavljam, servirao stari gost festivala Kenny Dixon Jr., poznatiji kao Moodymann, ali reportere našeg portala čekao je dug put kući pod bremenom obveza koje donosi radni tjedan. Na taj put krenuli smo pomalo podvojenih osjećaja. Naime, zasebno je teško naći ozbiljnije zamjerke nastupima Nilsa Frahma i Kraftwerka, ali postavljeni jedan kraj drugog ostavljali su dojam da je riječ o koncertima koji više bude zanimanje nego što donose trenutaka oduševljenja. Dimensions Festival nastavlja se do nedjelje s gomilom zanimljivog programa na različitim lokacijama u Puli i Štinjanu. Nadajmo se da vremenske prilike neće kvariti dojam publici koju ponovno u golemom postotku čine strani gosti.