Dvostruki report sa subotnjeg nastupa domaćih favorita iz all-star ekipe Mojmira Novakovića, te s četvrtog gostovanja tuareških prvaka desert bluesa koji su u nedjelju još jednom pohodili Vintage Industrial Bar.
S proljetnim datumima kao da se pojačao intenzitet dobrih svirki u glavnome gradu, pa je tako iza nas još jedan od onih tjedana u kojima su neki od nas bili prisiljeni četiri uzastopne večeri provesti na terenu kako ne bi propustili nastupe nekih od svojih omiljenih izvođača na pozornicama zagrebačkih klubova.
Od jurjevskog slavlja do techno partyja
Druga polovica mog maratona koji je započeo u KSET-u, a nastavio se u Tvornici, odvela me u Boogaloo na koncert Kriesa, benda koji kao fan pratim oduvijek, a profesionalno izvještajima više od osam godina s isto toliko tekstova s njihovih koncerata i sada se napokon pitam je li to možda previše. Posljednji put u Zagrebu bend je nastupio prije pet mjeseci raspametivši publiku u rasprodanoj Močvari, a subotnji nastup održan je mrvicu više od godinu dana nakon njihove prethodne svirke u istome prostoru u “noći kad su maske pale” i koncertne aktivnosti počele se u Zagrebu odvijati u uvjetima “starog normalnog” na opće oduševljenje glazbe željnoga puka.
U usporedbi s navedenim nastupima, moglo bi se reći da je “Mojmirovo pleme” u subotu odsviralo gotovo istu setlistu kao i na koncertu u Močvari, što nije loša stvar, budući da se opetovano pokazala odličnom. U odnosu pak na lanjsku svirku u Boogaloou koja je, kao i većina ranijih, bila rasprodana, ovog vikenda sala je smanjena i cijeli prostor galerije bio je ograđen i nedostupan. Je li u pitanju određen zamor kod publike ili nedovoljno oglašavanje, teško je reći, ali broj posjetitelja je u padu.
Nadalje, nastupi Kriesa u Boogaloou već su stvar dugogodišnje tradiciji, ali ne mogu se oteti dojmu da je bend najslabiji upravo u tom prostoru. Tome u prilog ide i činjenica da je dobar dio prve polovice dvosatnog nastupa uništem strašno lošim zvukom u dvorani zbog čega su na snazi izgubile neke od najbolih pjesama iz reportoara sastava. Pridodamo li k tome i tehničke probleme koje je Andor Vegh imao sa svojim instrumentom, može biti jasno zašto se ni sam bend možda nije osjećao u potpunosti opušteno na pozornici.
Ipak, kad je zvuk u nekom trenutku napokon došao na svoje, i bend i publika su odahnuli i sve je sjelo na svoje mjesto i prije onoga što postaje furiozno zatvaranje koncerta u kojem Kries pogansko jurjevsko slavlje pretvara u nešto više nalik techno partyju. Pripisat ćemo to bubnjaru Leviju koji sličan efekt postiže u svim sastavima u kojima trenutno svira. Kako bilo, prvo “Kočarina”, a zatim “Sito to”, “Dodole” i “Buj buja” s još uvijek aktualnog albuma “Selo na okuke” pokazuju se kao materijal koji je stvoren upravo za takvu transformaciju koncerta, dok “Zumbu” kao vječni bis više ne treba ni spominjati u tom smislu. Fešta je tako spašena, a oni kojima nije bilo dovoljno imali su priliku u malom prostoru Boogalooa vidjeti i završetak četverosatnog nastupa Depeche Mode tribute benda The Gift.
Vezano za izbor predgrupe pak, recimo da djeluje kao da su bendovi kompatibilniji po imenima nego po kvaliteti. Koprivnica nam je u posljednje vrijeme isporučila pregršt izvrsnih bendova, ali Ogenj nažalost nije jedan od njih. Dečki se “preveč trudiju” biti neka vrsta podravskih Dropkick Murphysa ili Gogol Bordella, a nedostatak snažnijeg materijala nadoknađuju bukom iz pojačala i energičnim skakutanjem po bini.
Assouf u nedjeljnoj noći
Nedjelju je, pak, obilježio nastup tuareških favorita u izgnanstvu, desert rockera Tamikrest iz ratom konstantno zahvaćenog Malija, koji su već treći put nastupili u Vintage Industrial Baru. Osim toga imali smo ih priliku vidjeti i na lanjskom INmusic Festivalu, u proširenom sastavu sa ženskim pratećim vokalima u kakvom su nastupili i na prvom gostovanju u Savskoj kad su promovirali svoj album “Chatma”. Sinoć su svirali kao i na posljednjem na istoj pozornici, kao poluafrička, polueuropska rock četvorka.
Glazba iz Sahare sve je popularnija u svijetu, a odjeci te popularnosti vide se i na našim pozornicama koje povremeno posjećuju prethodnici Tinariwen, ali i novije snage kao što su Bombino ili Mdou Moctar. Tamikrest je ipak najčešći gost i skupio je već dovoljno sljedbenika da u Zagrebu u nepopularnom nedjeljnom terminu ispuni koncertnu salu Vintagea i zanjiše publiku hipnotičkim ritmovima te napjevima o nedaćama nomadskoga naroda poznatog i kao Kel Tamashek.
Tamikrest predvodi upečatljivi Ousmanne Ag Mossa koji kao uzore izdvaja gitariste Marka Knopflera i Erica Claptona te bend Boba Marleyja i Pink Floyd, a premda sviraju tipičan pustinjski assouf u stilu svojih srodnika Tinariwena, navedene utjecaje može se primijetiti tijekom svirke koja čas zaplovi u reggae ritam, čas u psihodelični jam session, a čas pak i u žestoki rock zvuk. Najviše pak sličnosti s Pink Floydom moglo se naći u gilmorovskim zvukovima gitare koji su krasile sporu pjesmu o mukama djece u izgnanstvu koju su odvirali na prvome od biseva.
Zbog političkih neprilika u domovini, Tamikrest kao i mnogi drugi malijski bendovi prisiljeni su vrijeme provoditi svirajući po svijetu, pa je tako nažalost njihova nesreća na neki naopaki način postala srećom publike koja ima više prilike uživati u njihovoj glazbi. Ipak, kao i sam bend u naslovu svoje aktualne ploče “Tamotait”, moramo izraziti želju u promjenu na bolje i konačni prestanak nemira u zemlji koja nam isporučuje tako mnogo izvrsne glazbe.
Što reći, vaš reporter je nakon četvrte uzastopne koncertne večeri klub napustio slomljenog tijela i na rubu sposobnosti za komunikaciju, ali duha oplemenjenog još jednim tjednom koji dokazuje da je moć glazbe jedna od onih neshvatljivih sila što nas gone i daju smisao ovozemaljskim patnjama od kojih nas uvijek tako uspješno liječe.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
