‘Kućni tulum’ The Wedding Presenta u Purgeraju

The Wedding Present nisu napunili dvoranu Park, ali nisu ni podbacili u nastupu. Pitanje koje je ostalo visjeti u zraku bilo je gdje su nestali My Buddy Moose…

The Wedding Present u Purgeraju (Foto: Tomislav Sporiš)

Za početak, iskreno sam mislio da će indie prvaci iz Leedsa privući znatno više zagrebačke publike, ali nisu. Nešto više od stotinu njih prisustvovalo je koncertu The Wedding Presenta predvođene Davidom Gedgeom u ponedjeljak u Purgeraju, točnije dvorani Park. U dotičnu sam kročio prvi put otkad je u funkciji koncertnog prostora ovog tipa, davno prije jednom dok se koristila u svrhe glazbene škola (možda se koristi još uvijek).

Uglavnom taj prostor je nažalost neadekvatan uz sve napore organizatora da od njega naprave gradski klupski epicentar događanja. Protiv arhitekture i prvotne namjene se, izgleda, ne može. Strop je nizak, tapison prekriva pod i zvuk s pozornice biva naprosto požderan. Čudan je stoga i osjećaj biti tamo na koncertu. Čudno je bilo i The Wedding Presentu, čudno i publici.

Dobar dio prvog dijela koncerta bilo je to obostrano privikavanje, kao da je neka nevidljiva koprena bila prebačena preko svih. The Wedding Present su bili dobri, dapače odlični u svom trudu da izbace zvuk slijepljen za pozornicu, Publika je bila strpljiva negdje do trenutka kad su Gedge i društvo još jače nagazili po ritmu nakon „My Favourite Dress“ i kad se konačno dogodio spontani feedback i do tada te dvije zasebne stvari počele stapati u jedno tijelo.

I sam vjerojatno spadam u grupaciju koja preko koncerata prati i promotorski rad Mate Škugora kojem držimo fige da uspije sa svakom novom sezonom u kojem god gradskom koncertnom prostoru se angažirao, pa tako i ovom, jer Zagreb bi bio otužno mjesto bez njegove, u prvom redu kulturne, agitacije da ne budemo zaostala provincija kad je u pitanju rock. Vjerojatno sam kao i većina prisutnih u ponedjeljak navečer bio zbrčkanih emocija zbog dobrog koncerta koji bi u nekom drugom prostoru možda polučio snažniji efekt. Uzimam za mogućnost da sam se s godinama i razmazio po tom pitanju, ali taj ‘evolucijsko-snobovski put’ mi se nije dogodio u nekom drugom gradu i jednostavno mi je žao što za Škugorov rad i u ovim uvjetima bar neka ‘struktura’ koja se voli dičiti ‘urbanim štihom’ nije imala sluha bar učestvovanju u minimalnoj adaptaciji prostora, ako već oni koji su u istom nemaju sredstava za tako nešto. Jer koncert je ipak ritual koji traži svoje uvjete.

Druga mana te večeri bio je izostanak nastupa Riječana My Buddy Moose koji su trebali biti predgrupa, ali sam kasnije saznao kao je to iz nekih ‘tehničkih’ razloga bilo neizvedivo, što je bio dodatni ‘upitnik’ u cijeloj situaciji.

Inače The Wedding Present je bio prilično koncentriran na novi materijal s recentnog albuma „Valentina“ s kojeg su odsvirane „Back A Bit…Stop“, „The Girl From DDR“, „Dear Caught In The Headlights“ i „You Jane“. Naravno nisu izostale i starije poput „Corduroy“, „Rotterdam“, „Suck“, „Blonde“ i „Lovenest“. Iako Gedge nije baš bio oduševljen kad je u jednom trenutku u publici netko uzviknuo ime svoje omiljene pjesme, što je komentirao riječima „Želja ili narudžba?“ potrudio se stvoriti dostojni ugođaj. Grupa je imala scenski mojo, pucale su gitarske žice… Bilo je vidno kako The Wedding Present nastupaju pred fanovima u situaciji koja je više podsjećala na kućni tulum.

Možda kad mi se slegnu utisci, ni to nije bila loša opcija.

Možda je vrijeme za stvaranje nekih novih navika…

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X