LHD, sisački power trio nastao razilaženjem legendarnih The Bambi Molestersa ove godine je objavio svoj studijski prvijenac ‘Off the Grid’ koji neumorno promoviraju diljem Hrvatske, ali i izvan granica domovine. Sljedeća postaja na turneji je 15. INmusic Festival gdje će u četvrtak rasplesati okupljene ispod šatora Hidden Stagea. Tim povodom razgovarali smo s Ladom Furlan Zaborac, basisticom i prvim slovom akronima u nazivu benda.
Za početak, da pokušam riješiti dvojbu koja me muči kad god pišem nešto o vašem bendu. Jeste li se odlučili za LHD ili L.H.D.? Ili je svejedno?
Lada Furlan Zaborac: Počelo je kao tri atoma, s točkama, a onda smo se stopili u jednu glasnu molekulu, pa bi LHD bilo možda elegantnije. Ali, možeš pisati kako god želiš.
Kako je bilo na Trash & Burn Festivalu?
Lada Furlan Zaborac: Bilo je super! Neven Faić je super domaćin i radi odličan festival – u jednom trenutku bilo je kao da smo izmješteni u nekakvu skoro nestvarnu r’n’r oazu . Publika i izvođači, DJ-evi i sudionici koji dolaze s oldtimer automobilima su iz Hrvatske, ali i svih okolnih (i ne tako okolnih) zemalja, i očito ih veže jako dobra vibracija. Svirali smo prvu večer festivala, s odličnim rockabilly bendom The Booze Bombs. Susreli smo i puno poznanika iz Slovenije, Austrije i Mađarske, ljude koje smo inače redovno viđali na koncertima, tako da je to bio pravi mali reunion. Čini mi se da ljudi sada, nakon ove dvije godine korone, nekako jače i emotivnije reagiraju i možda i više cijene ovakve pozitivne trenutke. Ista energizirajuća atmosfera bila je i idući dan, na odličnom Bad Music Boogaloo Festivalu Aleksandra Delibašića u Beogradu.
“Off the Grid” je vani tek mjesec dana, a LHD ga koncertno promovira punom parom: Cirkobalkana, Virovitica, Trash & Burn, Beograd, INmusic Festival u četvrtak… Kakav je osjećaj ponovno tako ozbiljno zakoračiti na pozornice nakon prilično dugačke pauze?
Lada Furlan Zaborac: Da, imamo dosta koncerata, što je odlično. Nakon INmusica sviramo u Sisku u Voodoo baru, pa onda od 30.6. – 5.7. imamo i malu kvarnersku turneju (Dobrinj, Šilo, Klivno, Novi Vinodolski, Cres). U kolovozu nam dolaze i LP-ji, pa ćemo i to početkom jeseni koncertno popratiti. Kao što vjerojatno možeš zaključiti iz prijašnjeg odgovora, jako nas to veseli i od prvog koncerta se osjećamo kao da nikada nije ni bilo pauze. Naravno, uvijek postoji mala napetost kad tek počinješ svirati nove pjesme uživo, ali i ta faza ima svojih čari. Krhkost daje snagu i dodatno te motivira, ali mislim da smo se već nakon prvih nekoliko nastupa 2019. i 2020. čvrsto posložili kao trio koji frekvencijski gradi dosta moćan zvučni zid.
Naučili smo već da neki od vaših instrumentala imaju zanimljive priče o tome kako su dobili ime. Da te, recimo, pitam za “Koala Dingo”, bih li tu dobio jednu takvu?
Lada Furlan Zaborac: Ha, ha… pa kakav bi to naslov bio da iza njega nema priče? Jedne večeri u, ako se dobro sjećam, Regensburgu, u jednom odličnom klubu i skvotu u staroj pivovari, za koji se nadam da još uvijek radi, u neke sitne sate nakon svirke bili smo dio entuzijastičnog (a kakvog drugačijeg? :-)) razgovora u kojem je jedan od organizatora, htio zahvaliti Dinku na svirci i tome kako je to sve na njega djelovalo i, nakon što je nas ostale pitao da mu polako izgovaramo: ‘Hvala, Dinko’ nekoliko puta za redom, razlomljeno na slogove, ponosno mu se obratio s: ‘Koala, Dingo!’ s tvrdim njemačkim naglaskom.
Predstavlja li LHD u nekom smislu značajan odmak od glazbe koju ste stvarali kao The Bambi Molesters i je li takav odmak uopće potreban?
Lada Furlan Zaborac: LHD je za nas sasvim novi bend. Pristup i nastajanje pjesama, sve u i oko benda je sasvim drugačije, ali nemoguće je djelomično ne zvučati kao mi u prijašnjoj ‘inkarnaciji’ jer, i u njoj smo bili mi. Koliki je odmak ne mogu sa sigurnošću reći jer sam ‘unutra’, a za takvo nešto treba ili objektivno uho ili treba proći neko vrijeme. Ali, ne znam koliko je uopće važno tražiti sličnosti i razlike. Ono je bilo onda i bilo je odlično, a ovo je sad i odlično je. Album nismo radili s namjerom odmaka, niti u nekom svjesnom odnosu prema onome što smo radili ranije, nego s isključivom namjerom zadovoljstva onime što radimo, uživanja u procesu i trenutku.
Koje bi izvođače preporučila nekome kome se sviđa vaša glazba, a zapravo nisu upoznati sa surf rockom ili garažnim soulom šezdesetih pod čijim je utjecajem LHD?
Lada Furlan Zaborac: Misliš, što bi im se svidjelo, ako im se ovo sviđa? Pa recimo, bez nekog prevelikog kronološkog ili žanrovskog linearnog reda: Booker T & the MGs, Link Wray, Dick Dale, Allman Brothers Band, The Sonics, The Hypnomen, Neil Young & Crazy Horse, The Fathoms, Khruangbin, The Flaming Sideburns, Los Freneticos, The Cramps, Man or Astroman?, obavezno kompilacije Shaolin Soul, Back From The Grave… i onda u svim smjerovima kamo god ih ove natuknice odvedu…
Pozicija iz koje i publika i mi ne moramo ništa, a možemo sve je jako intrigantna i poticajna.
Koliko je sama oprema na kojoj svirate presudna za kvalitetu vašeg vintage zvuka?
Lada Furlan Zaborac: Dinko svira pojačalo Magnatone, koje je sam napravio. Ono ima drugačiji zvuk od Fender pojačala, koja su prvi ili tipičan izbor surf gitarista. Magnaton je topliji i obliji u zvuku i samim time daje specifičnu kvalitetu ukupnoj zvučnoj slici. Moje Orange pojačali je isto lampaško. Hrvojev bubanj je Slingerland s kraja sedamdesetih. Sve to ‘vibrira’ i ‘svira’ zajedno s nama.
Ima li mjesta optimizmu pri razmišljanju o budućnosti Siska?
Lada Furlan Zaborac: Ima. Samo, stvari se neće presložiti na uobičajen način, nego sasvim neočekivano. Ne znam kako da to točno objasnim, ali uvjerena sam da će kvalitete i prednosti koje ovaj grad ima, na neki sasvim drugačiji način, u jednom trenutku zabljesnuti. Zato, dođite dok je autoput besplatan uz, recimo, slogan: ‘Sisak? Zašto ne!’
Na zagrebačkom koncertu krajem prošlog mjeseca mogli smo čuti i jednu vašu sasvim novu pjesmu nastalu na probi. Znači li to da ste možda već započeli s radom na materijalu za sljedeći album?
Lada Furlan Zaborac: Pjesme radimo u kontinuitetu koji smo nastavili i nakon objavljivanja albuma. Nove ideje uobličavamo na gotovo svakoj probi, tako da imamo i sasvim novih pjesama. Izgleda da smo našli bistar i pitak izvor.
Što bi poručila publici kako bi ih motivirala da dođu na vrijeme i ulove vaš nastup na INmusicu?
Lada Furlan Zaborac: Nakon dva spomenuta festivala koja smo odsvirali jučer i prekjučer, koliko god oni bili manji od INmusica, ima nešto u tome da bez ikakvih očekivanja dođeš, pa čak i slučajno, i otkriješ bend ili izvođača za koji nisi ni znao da postoji i pustiš ga da te odvede na neka nova mjesta. Sigurna sam da će u 23. lipnja u 20h ispred Hidden Stagea biti svi koji će tamo iz bilo kojih razloga ili igrom festivalske sudbine trebati biti. Pozicija iz koje i publika i mi ne moramo ništa, a možemo sve je jako intrigantna i poticajna.